Piše: Maja Blažek, školska psihologinja
Prije nego što nastaviš čitati članak, napravi sljedeći zadatak. Za početak, zamisli osobu istog spola (to može biti javna osoba ili netko iz tvog života, fiktivna ili realna) čiji ti se fizički izgled sviđa. Sada pobroji razloge za to, odnosno navedi karakteristike koje ju čine lijepom. Nacrtaj kontinuum te smjesti tu osobu na kraj kontinuuma. Da bi izvršio/izvršila drugi dio zadatka, moraš promisliti na koji bi dio kontinuuma sebe smjestio/la s obzirom na opisani model ljepote. Bi li to bilo na sasvim drugom kraju kontinuuma, na sredini ili u blizini osobnog modela ljepote? Kako to utječe na način vrednovanja samog/same sebe?
Naša kultura u velikoj mjeri odgovara zapadnjačkoj, pa tako i u terminima ljepote. U skladu s time nameće se i promovira „ideal ljepote“ koji nam govori što jest, a što nije lijepo, privlačno, poželjno. Probaj pitati svoje roditelje koga su u tvojim godinama smatrali lijepim pa usporedi to s današnjim primjerom ljepote! Bitna diskrepancija u nekadašnjem i današnjem značenju ljepote leži u tjelesnom obliku i težini – dok je nekad iznadprosječna tjelesna težina bila pokazatelj prosperiteta, danas se opisuje u strogo negativnim terminima. Sasvim sam sigurna da u usporedbi s navedenim subjektivnim modelom ljepote postoji barem jedna komponenta koja se odnosi na oblik ili izgled tijela. Tjelesna težina samo je jedan primjer nametnutog pravila s kojim se svi uspoređujemo, a posebice su mu podložni adolescenti koji se suočavaju ne samo s fiziološkim već i psihološkim promjenama. Kao posljedica toga zaokupljeni su mislima o svom izgledu, pa tako i težini. Stoga, nije čudno da pokušavaju pod bilo koju cijenu dostići i slijediti nametnuti ideal ljepote. Nažalost, u većini slučajeva nisu svjesni cijene već samo dobiti. Činjenica je kako samopoštovanje prirodno fluktuira u toj dobi, a možemo reći da izvana nametnuti nerealni standardi ljepote svakako tome pridonose!
Laže li ogledalo?
Vrlo vjerojatno da! Ono što vidiš kao odraz nastaje iz opsežnog procesa u kojem tvoj mozak organizira ono što vidi u ogledalu i to interpretira u smislenu cjelinu. Na to kako ćeš interpretirati vidni podražaj utječe tvoje iskustvo stečeno uz obitelj, prijatelje, medije i slično. Kao rezultat toga nastaje slika tijela. Slika tijela odnosi se na percepciju našeg tijela (kako procjenjujemo dijelove tijela i njegovu cjelinu), ali i na emocionalne (što osjećamo), bihevioralne (što radimo) i misaone (što mislimo) reakcije na naše tijelo. To je subjektivan konstrukt koji može biti pozitivan, negativan, pa čak i neutralan. Već je rečeno kako izvanjska percepcija tvoga tijela (slika koju vidiš kada se gledaš u ogledalu) vrlo vjerojatno nije realna reprezentacija tvoga tjelesnog izgleda! Zbog toga se neki ljudi vide „debelima, bucmastima“ ili smatraju određen dio tijela „neprivlačnim/defektnim“ iako taj nedostatak nije vidljiv drugima. Takva negativna slika tijela dovodi do zaokupljenosti tjelesnim obilježjem kojim smo nezadovoljni, a utječe i na naše ponašanje koje je usmjereno na promjenu. Primjerice, djevojka koja je snažno nezadovoljna tjelesnom težinom može usmjeriti svoje ponašanje ka kontroli težine prekomjernim vježbanjem, kontrolom prehrane, izbjegavanjem uske odjeće, korištenjem laksativa i/ili samoizazvanog povraćanja i slično.
Sasvim je logično i očekivano da u slučaju nezadovoljstva oblikom ili veličinom tijela pokušamo to promijeniti tjelesnom aktivnošću i/ili prehrambenim restrikcijama. Pa to nam savjetuju razni stručnjaci od liječnika, nutricionista sve do trenera! Tjelesna je aktivnost poželjna i može povisiti zadovoljstvo sama po sebi, no isto tako gubitak tjelesne težine kao rezultat tjelesne aktivnosti ne mora nužno dovesti do pozitivnije slike tijela. Također, upuštanje u popularne preporuke s ciljem smanjenja ili kontrole tjelesne težine može biti štetno, a rekla bih i opasno. Neki su od znakova da je tjelesna aktivnost poprimila nezdrave značajke prikrivanje, vježbanje unatoč ozljedi i preporuci liječnika, kada ometa dnevni raspored ili se veliki dio vremena provodi u razmišljanju o vježbanju, kada izaziva intenzivnu anksioznost u slučaju propuštanja treninga, kada joj je primarni cilj gubitak unesenih kalorija, vježbanje s fizičkim, emocionalnim i socijalnim posljedicama. Generalno, kada je riječ o nezadovoljstvu tjelesnim izgledom, pokazalo se da pretjerana zabrinutost zbog oblika tijela i težine te sklonost procjenjivanja vlastite vrijednosti na temelju izgleda potiče ekstremne dijete i dovodi do problema hranjenja te je često povezana s osjećajem bezvrijednosti.
Zašto dijete nisu dobre
Kada utipkaš riječ „dijeta“ u internetsku tražilicu, naći ćeš preko 200 milijuna savjeta. Zajednički im je naglasak na uspostavi rigidnog obrasca prehrane u određenom periodu. Govore ti što jesti, kada i koliko jesti te obećaju gubitak tjelesne težine, čišćenje organizma i slično. U stvarnosti dijete imaju ekstremno nizak pozitivan učinak i dugoročno mogu biti kontraproduktivne na više načina. Neredovita i kalorijski siromašna prehrana zapravo usporava metabolizam, što znači da tijelo znatno sporije sagorijeva energiju dobivenu hranom i čuva ju pretvaranjem u masnoće. Nasuprot tome redovita i kalorijski primjerena prehrana ubrzava metabolizam.
Logika nam govori sljedeće – ako želimo izgubiti na tjelesnoj težini, moramo jesti manje / ne smijemo jesti određenu vrstu namirnica / neko vrijeme ne smijemo jesti. Kada prakticiramo dijete slične takvima, odjednom i u ekstremnom obliku dovodimo tijelo i um u stanje deprivacije. To znači da imamo pojačanu psihološku i fiziološku potrebu za hranom zbog čega jedemo više od planiranog, jedemo hranu
koju smo si zabranili i jedemo više nego što je organizmu potrebno. Takva ponašanja potaknu negativne misli vezane za težnju mršavosti i samookrivljavanje, bujicu negativnih emocija te na kraju dovode do novih pokušaja slijeđenja rigidnih prehrambenih pravila čime se opisani ciklus nastavlja (prikazano na slici 1).
Dakle, dijete su neproduktivne na mnogo načina. Kao prvo, dugoročno ne omogućuju ono što obećavaju i udaljuju te od primarnog cilja, odnosno gubitka tjelesne težine, također dovode do formiranja nezdravo rigidnih pretpostavki i stavova o hrani općenito što djeluje i na proces samovrednovanja. U današnjoj fitness kulturi postoji trend vježbanja i prehrane koji uključuje crno-bijeli pogled na prehranu u smislu podjele namirnica na dobre i loše, konzumacija loših namirnica samo određene dane u tjednu (poznato kao cheat day), odnosno promovira se slijeđenje rigidnih pravila što jesti, kada jesti i koliko jesti. Rigidna pravila nisu isto što i smjernice – postojanje određenih smjernica u prehrani može služiti poboljšanju zdravlja. Primjerice, možeš slijediti smjernicu pokušati jesti manje slatkoga, a ne rigidno i nefleksibilno pravilo crno-bijele prirode kao što je ne jesti slatko. U početku će ti takav princip razmišljanja dati osjećaj kontrole, ali prividan. Sigurno takvo pravilo ne možeš slijediti u potpunosti i stalno, stoga počinješ u većoj mjeri primjećivati slatke namirnice oko sebe, češće o njima razmišljaš i imaš veću potrebu za njima (nazovimo ga efektom nemoj misliti na torticu) – odnosno dolaziš u stanje fiziološke i psihološke deprivacije. Na kraju poklekneš – što je očekivano i ljudski, javlja se osjećaj krivnje i neuspjeha, uvjerenje da će se to negativno odraziti na tvoju željenu tjelesnu težinu. Dakle, potrebno je usvojiti realnija, zdravija pa rekla bih i normalnija pravila u vezi s prehranom i težiti fleksibilnim smjernicama. Jednako je bitno jesti količinski dovoljno i redovito kao i dopustiti si konzumaciju namirnica u kojima uživamo bez samookrivljavanja!
Na kraju napomenula bih kako cilj ovog članka nije obezvređivanje zdravog životnog stila pazeći na prehranu i tjelesnu aktivnost jer je njihov pozitivan učinak na mentalno i tjelesno zdravlje poznat. Nerealno je tražiti apsolutno zadovoljstvo vlastitim tjelesnim izgledom, ali možemo naučiti kako biti realniji i prihvaćati se takvima kakvi jesmo u većoj mjeri. Ako smatraš da će trening pet puta tjedno ili zabrana slatkog promijeniti kako vrednuješ sebe na dulje staze, upitaj se koja pravila i pretpostavke time stvaraš te koja je cijena i dobit tvog odabira. Što se najgore može dogoditi ako s društvom probaš novi, ultrafini Linolada sladoled? Gledaš li na sebe selektivno tako da zanemaruješ svoje vrline, kako vanjske tako i unutarnje? Razmisli zbog čega su tvoje bliske i voljene osobe vrijedne, koliko na to utječe njihov tjelesni izgled i oblik. Vjerojatno ne značajno… pa zašto bi to vrijedilo za tebe?