Piše: Maria Mlinarić, 3. a
„Razorena glazba“ umjetničko je djelo Milana Knížáka nastalo u periodu od 1963. do 1980. Taj izvođač performansa rođen je 19. travnja 1940. u Češkoj i završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu. „Razorena glazba“ njegov je multipl, što znači da je dio serije identičnih umjetničkih djela, u ovom slučaju dio serije „Broken Music Composition, 1979“, koja su limitirana (i potpisana) izričito za prodaju.
U periodu od 1963. do 1964. Knížák je počeo gramofonske ploče puštati neprekidno ili prebrzo ili presporo time im mijenjajući kvalitetu i zvuk. Nakon 1965. počeo ih je razbijati, slikati na njima, paliti ih, lijepiti stvari po njima i sl., sve da bi dobio veliku raznolikost zvuka, agresivnog i neočekivanog. Zvuk koji je proizlazio iz uništenih ploča nije se mogao zapisati notama ili na nekom drugom jeziku te ga je Knížák smatrao posebnim zapisom.
Po mom mišljenju ovo umjetničko djelo jako bi se dobro uklopilo u današnje vrijeme. Kad sam ga prvi put vidjela, pomislila sam da je znatno svježije jer je glazba danas praktički uništena i dobra glazba rijetko se čuje. Više se ne izdaju albumi kao nekad, rijetko iziđu na gramofonskim pločama ili CD-ovima, dolaze do publike internetom ili nekim glazbenim servisima.
Jako mi je zanimljiv proces nastajanja ovog djela i smatram da je umjetnik iznimno dobro prikazao svoju ideju te mi je ovo jedno od najdražih umjetničkih djela koje sam imala priliku vidjeti u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.