Filmska radionica posljednji je sadržaj u drugom ciklusu Medijske gradionice u kojem učenici stječu praktična znanja i vještine, a za tridesetero učenika Gimnazije „Fran Galović“ održala ju je 9. travnja profesorica Ana Đorđić.
Profesorica Đorđić diplomirala je kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je doktorandica Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na istom fakultetu. Radi kao nastavnica Filmske umjetnosti i Hrvatskoga jezika u zagrebačkoj XIII. gimnaziji. Članica je izborne komisije Filmske revije mladeži i predavačica na Školi medijske kulture „Dr. Ante Peterlić“. Među cijenjenim je suvremenim filmskim metodičarkama.
Profesorica Đorđić započela je s teorijom pa je učenike najprije upoznala s filmskim rodovima, a zatim i s temeljnim pojmovima kao što su kadar, planovi i kutovi snimanja te stanja kamere. Učenici su imali prilike čuti i o ostalim filmskim izražajnim sredstvima poput zvuka, boje ili montaže i vidjeti kako se koriste da bi se postigao željeni efekt i poslala određena poruka, na primjer kako se zvuk koristi za stvaranje napetosti ili kako kretanje kamere utječe na dinamiku radnje u filmu.
Nakon teorijskoga dijela svoje novostečeno znanje učenici su mogli pokazati i provjeriti analizirajući hrvatske kratkometražne filmove. Posebno su ih se dojmili filmovi Kokoška (U. Gunjak) i Zvjerka (D. Oniunas Pusić), a uz to su još pogledali i filmove Teleport Zovko (P. Ličina) i Mucica (A. Tardozzi). Nakon svakog filma razgovaralo se o njemu te su obrazlagane filmske tehnike korištene za dobivanje željenog ugođaja. Profesorica je pokazala neke detalje u filmovima i objasnila kako oni utječu na film. Pri analizi posebna su pozornost posvećivala kadrovima i osjećajima koji se žele njima prenijeti. Posebno je istražena učinkovitost subjektivnoga kadra, tj. kadra u kojem gledatelj vidi očima filmskoga lika.
Tijekom radionice učenici su shvatili koliko je truda uloženo u planiranje i realiziranje scena, kostima, kadriranja, snimanja i glume. Također su mogli vidjeti kako različito upotrijebljene filmske tehnike mogu jako promijeniti značenje kadra.
Učenički su dojmovi nakon radionice provjereni kratkim upitnikom.
Za sve je prisutne sadržaj bio koristan, a posebno im se svidio otvoren način komuniciranja, to što je svatko mogao izraziti svoje dojmove i stajališta iskreno i bez pretvaranja. Učenici su pohvalili izbor filmova i opuštenu atmosferu, a jedan od komentara bio je da je to najbolja radionica dosad.
Na pitanje što su novo naučili, neki su odgovorili:
Naučila sam da kratkometražni filmovi mogu ostaviti jak dojam na gledatelje i progovoriti o nekom važnom događaju.
Naučio sam mnogo o filmskim izražajnim sredstvima.
Naučila sam kako pojedini kadrovi, glazba, detalji utječu na naše emocije i raspoloženje filma…
A koliko će naučeno utjecati na njihov pristup filmu?
Tek sad sam shvatila da su kratkometražni filmovi jako zanimljivi i kvalitetni.
Pozornije ću promatrati filmove i njihov način snimanja, obratit ću više pozornosti na kadrove, glumu i detalje.
Više ću se osvrnuti na to što se kojim filmskim izražajnim sredstvima htjelo postići, tj. koja se poruka htjela prenijeti.
Definitivno ću u budućnosti više obratiti pažnju na scenografiju, kostimografiju i simboliku svakog elementa u filmu. Isto tako sam danas potvrdio da je za odličan film potrebna još bolja priča, a tehnike snimanja ovdje su samo da pomognu gledatelju bolje i dublje zaviriti u priču koja je za njih pripremljena na potpuno svjestan i zanimljiv način.
Bolje ću razumjeti skrivenu ideju i temu filma.
Obazirat ću se na način na koji je rađen film i bit ću kritičnija.
Lakše ću analizirati filmove.
Definitivno ću više razmišljati o prenesenom značenju filma jer nisam ni mogla zamisliti da bi jedan kadar mogao dijeliti dijete od djetinjstva do odraslosti.
Patricija Mihoci, 1. d
Prizor iz filma Zvjerka koji govori o mučnim odnosima između majke i kćeri.