Državno natjecanje – LIK 2019.
Državno natjecanje – izložba iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna – LIK 2019. u organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje održano je od 11. do 12. travnja u Školi za primijenjenu umjetnost u Rijeci.
Učenici su se natjecali u trima kategorijama: osnovne škole, gimnazije i škole primijenjenih umjetnosti i dizajna. Tema ovogodišnjeg natjecanja bila je „Ekologija“. Na natjecanju je sudjelovala i učenica naše škole Hana Belobrk (4. e razred) i osvojila sjajno 2. mjesto!
Natjecanje je završeno otvorenjem izložbe likovnih radova i dodjelom priznanja i pohvalnica sudionicima u Galeriji „Juraj Klović“ u Rijeci.
Čestitke Hani!
mentorica Iva Bolfek, prof.
Evo i Hanina eseja kojim je popratila svoj vizualni ekološki traktat This is real.
THIS IS REAL
Klimatske promjene jedna su od najvećih prijetnji s kojom se suočava suvremeno društvo. Znanstvenici predviđaju da će do 2060. godine temperatura planeta Zemlje biti viša i do 4,5 °C. Klimatske promjene geofizička su i meteorološka pojava, no uzroci tih promjena leže i ljudskoj aktivnosti i načinu na koji je društvo organizirano. U društvenom i ekonomskom uređenju svijeta koji počiva na spaljivanju fosilnih goriva u industrijskim procesima, automobilskoj kulturi, neodrživoj suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji te krčenju šumskih ekosustava dolazi do sve većeg zagrijavanja oceana i atmosfere te izumiranja brojnih biljnih i životinjskih vrsta u oceanima i na kopnu.
Svojim radom „This is real“ želim prikazati trenutačni životni kaos na Zemlji koji uvelike utječe na klimatske promjene. Klimatske promjene mogu se analizirati iz više perspektiva, no ja sam u svom radu naglasak stavila na prehrambenu industriju, ponajviše mesnu i mliječnu industriju. Najnovije studije ukazuju da mesna i mliječna industrija najviše pridonose klimatskim promjenama, čak i više od industrije nafte, koja se često smatra glavnim krivcem za to. Neke studije upućuju na zaključak da je pet najvećih mesnih i mliječnih korporacija odgovorno za više stakleničkih plinova od triju globalnih naftnih korporacija. Prema jednoj studiji radi dobivanja jednog kilograma govedine izbacuje se jednaka količina CO2 koliko je izbacuje jedan automobil na prijeđenih 200 kilometara. Pretjerana konzumacija mesa i mlijeka uvelike je povezana s iscrpljivanjem prirodnih resursa i opasnostima za javno zdravlje pretjeranom upotrebom antibiotika. Farme za proizvodnju mesa i mlijeka troše ogromne količine energije i vode, zagađuju izvore vode, izbacuju velike količine ugljičnog dioksida te zahtijevaju povećan uzgoja žitarica što dovodi do velikog uništavanja prašuma kako bi se stvorilo mjesta za sjetvu tih žitarica. Nešto od toga nastojala sam prikazati u svojem radu.
U prvom planu rada vidimo čovjeka koji pohlepno jede hamburger. Na određeni način to oslikava ili simbolizira građanina SAD-a koji, prema podatcima do kojih sam došla, godišnje pojede oko 150 kilograma mesa. U toj državi, koja nam često služi kao uzor, godišnje se ubije 10 milijardi životinja. Njihov najveći lanac brze hrane McDonalds prema nekim je procjenama jedan od najvećih zagađivača i emitera stakleničkih plinova, a okrivljuje ga se za ogromna krčenja šuma uz Amazonu radi stvaranja pašnjaka i oranica za njihove proizvode. Na slici su prikazane osobe ispred klaonice koje prose hranu. One simboliziraju utjecaj te iste industrije na razvoj gladi u svijetu. Naime, dok se s jedne strane stanovnici razvijenih zemalja prejedaju namirnicama životinjskoga podrijetla (i boluju od pretilosti i srčanih bolesti), s druge strane više od 900 milijuna ljudi u svijetu gladuje, a 2 milijarde su pothranjene jer se žitaricama kojima bi se mogli prehraniti ljudi hrani stoka. Kada bismo sačuvali naše zalihe žitarica i dali ih siromašnima i pothranjenima umjesto za uzgoj životinja, lako bismo mogli nahraniti gotovo sve kronično pothranjene ljude svijeta.
U današnje vrijeme često se može čuti (od starijih, koji su to navodno „imali“) da današnji mladi ljudi nemaju ambicija, da ne misle svojom glavom te nemaju ni želje ni volje mijenjati svijet u kojem žive, uključujući tu i pogubnu situaciju koja pridonosi klimatskim promjenama. Nisam jedna od onih koja će stati na čelo prosvjednika protiv klimatskih promjena. Nisam sigurna ni to je li većina prosvjednika svjesna da borba protiv klimatskih promjena zahtijeva žrtvu, primjerice odricanje od putovanja na neku željenu udaljenu destinaciju ili ugodnog boravka u klimatiziranom prostoru na 21 °C u razdoblju kada su vanjske temperature desetak stupnjeva više.
Ljudi me procjenjuju kao „mirnu i povučenu“. Svijet u kojem živim nastojim promijeniti na svoj, „gandijevski“ način. Već četiri godine primjenjujem veganski način prehrane, što nije nimalo lako. Nije, naime, jednostavno živjeti uz članove obitelji koji to nisu i slasno jedu svoje mesne obroke, slušati jadikovke o tome „koliko je to skupo“ i koliko je teško hranu pripremati „posebno za svejede, a posebno za vegane“. Moram biti iskrena i reći kako sam se za veganski način prehrane odlučila iz sebičnih razloga. Imala sam, naime, problema s viškom kilograma. Veganski način prehrane pomogao mi je u tome. Tek kasnije (ne vjerujem u iskrenost onih koji već sa 14 godina imaju svijest o tome da žele promijeniti svijet) spoznala sam koliko je takav način prehrane koristan i za planet Zemlju. I osjećam se dobro zbog toga. Moj ponekad neukusan veganski obrok čini ukusnijim. Taj je osjećaj nešto kao moja osobna Vegeta, simbol grada iz kojeg dolazim i u kojem živim.
Hana Belobrk, 4. e
