Piše: Jana Neimarević, 1. b
Slučaj Sherlock Holmes
On nosi karirani kaput od tvida s kratkom pelerinom i kariranu kapu. U ruci uvijek ima povećalo, a lulu u ustima. Stručnjak je za borbu štapom, boks i mačevanje, no njegovo najjače oružje njegov je um. Posjeduje veliku moć zapažanja. Ljubitelj je klasične glazbe i svira violinu. Njegov detektivski talent privlači nas već sto dvadeset pet godina. I bez spomena njegova imena vjerujem da svi znate da je to opis najpoznatijeg detektiva svih vremena Sherlocka Holmesa.
Bilo je hladno maglovito londonsko jutro, prosinac, 1887. godina. Sherlock Holmes riješio je svoj prvi „slučaj“, stvoren perom liječnika Sir Arthura Conana Doylea, u romanu „A Study in Scarlet“. Bilo je to u viktorijansko doba nazvano po vladavini kraljice Viktorije u kojem je London postao najveći grad na svijetu. Grad je stekao nezapamćenu slavu. Gradile su se kuće od opeke, povećavao se broj stanovnika, industrijalizacija i urbanizacija pomogla je da se grad širi velikom brzinom. Pojava prvih željeznica dovela je u grad velik broj imigranata. Grad se širio zahvaljujući svojoj pristupačnosti, no imao je i svoju mračnu stranu kao posljedicu velikog broja stanovnika, a to je širenje siromaštva i kriminala. Zbog industrijskog dima ulice su bile zamagljene i navečer su se samo nazirale konture Westminsterske palače i Big Bena te industrijskih dimnjaka. Atmosfera grada noću s industrijskom maglom na kamenim ulicama koje je obasjavala žuta svjetlost plinskih lampi izgledala je sablasno i opasno. Upravo u to vrijeme u Londonu su se odvijali zločini Jacka Trbosjeka, serijskog ubojice koji je ubijao i masakrirao žene koje su se bavile prostitucijom. Ubojstva su se događala noću u mračnim ulicama i magli. Upravo taj mističan i golem grad stopio se s mističnim likom detektiva. Viktorijansko društvo vidjelo je u Sherlocku Holmesu zaštitnika, borbu dobra i zla, borbu protiv negativaca ili možda i zaštitu od Jacka Trbosjeka. Sherlocka Holmesa smatrali su nadljudskim bićem koje se bori protiv svega lošeg i pobijedi zlo. Njegov analitički mozak rješavao je i najsloženija ubojstva. Dvanaest kratkih priča o Sherlocku Holmesu koje su objavljene 1890. godine pokazale su da su građani bili zabrinuti zbog zločina i rastućeg kriminala. Ipak, bez obzira na to što su priče bile dobro prihvaćene od čitatelja, Sir Arthur Conan Doyle 1893. godine odlučio je ubiti detektiva Holmesa jer mu je jednostavno dosadio. Gurnuo ga je s litice u Švicarskoj, podno slapova Reichenbach, iz svog doma u Londonu gdje je pisao novu priču. Ljubitelji Sherlocka Holmesa nakon ovakve tragične smrti omiljenog detektiva u znak žalosti nosili su crne trake na šeširima i protestirali su pred piščevim stanom. Čitatelji su tugovali zbog smrti svoga miljenika. Pokrenuo se i klub ljubitelja Sherlocka Holmesa koji su željeli da Holmes ostane živ. Možda ni sam autor nije očekivao ovakvu reakciju javnosti na smrt lika iz knjige. Časopis u kojem su se objavljivale kratke priče o Sherlocku zamalo je propao, a zaposlenici časopisa komentirali su detektivovu smrt kao strašan događaj. Međutim, kada su čitatelji otkazali pretplate na časopis koji je objavljivao priče, Doyle ga je oživio u idućoj priči u kojoj je preživio pad s litice. Uslijedilo je 56 Doyleovih kratkih priča. Vrlo je zanimljiva činjenica da Sir Arthur Conan Doyele nikada do kraja nije opisao kakvu odjeću nosi njegov junak, međutim, glavni „krivac“ bio je jedan ilustrator koji je 1904. godine nacrtao kapu koju u Engleskoj nazivaju „deerstalker“ i koju nose većinom lovci i ljudi sa sela. I kapa je postala detektivov zaštitni znak.
Godine 2012. uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda nakon što je 254 puta ekraniziran, postao je najslikovitiji ljudski lik u filmu i na televiziji. Od njegova nastanka 1887. godine Sherlocka Holmesa glumilo je više od 75 glumaca. Osim u filmovima pojavljuje se u brojnim televizijskim serijama, dramama i dokumentarnim filmovima te kazalištu. Zanimljiva je činjenica da se detektiv često vraća na male ekrane i svaki je put malo izmijenjen, ali glavna obilježja lika ostaju ista. U najnovijoj seriji „Sherlock i Watson“ ima iPhone i prikazan je kao lijen. Prvi put „oživio“ ga je na televiziji William Hooker Gillette 1916. godine. I tako nas više od sto godina zabavljaju njegove detektivske priče u knjigama, stripovima i filmovima.
Zašto je Sherlock Holmes moj omiljeni lik? Moj prvi susret sa slavnim detektivom dogodio se na adresi Baker Street 221 B. Ušla sam u kuću detektiva u koju i danas dolaze pisma obožavatelja ili ljudi koji traže da im pomogne riješiti neki slučaj. Kad sam saznala da je on lik iz knjige, ostala sam iznenađena. Je li to moguće? Izmišljeni lik živi u kući u koju dolaze pisma upućena njemu? Kako to objasniti? Pitala sam se jesu li čitatelji naivni i vjeruju da je zaista postojao ili znaju da ne postoji, ali jednostavno žele da je stvaran. U kući se nalazi mnogo predmeta koje je u romanima imao detektiv. Tu sam vidjela Sherlockovu kapu, lulu, violinu, povećalo, olovku, bilježnicu, kutiju u kojoj je držao duhan i drugo. Imala sam osjećaj kao da bi svaki čas mogao ući baš on, slavni Sherlock Holmes u svojoj kariranoj pelerini, s povećalom u ruci. I dok sam hodala njegovom kućom, postao je jedan od mojih omiljenih likova. Po mojem mišljenju, Baker Street 221 B jedna od najpoznatijih adresa na svijetu.
Sherlock Holmes književni je lik koji je u potpunosti zaokupio umove i maštu svoje publike. Viktorijanski detektiv popularan je i u 21. stoljeću. Već godinama budi u nama duboku emociju i sinonim je za detektiva. Neprekidno se vraća na male ekrane. Svojom zapanjujućom inteligencijom i osjećajem za istraživanja opčinio je čitatelje i gledatelje na književno-filmskoj sceni. Slobodno ga možemo nazvati detektivom vječne slave.
P. S. Naslov članka prijevod je naslova londonske izložbe.
Naslovna fotografija: http://www.sherlock-holmes.com/wear.htm