Na ljestvici najboljih gimnazijskih lektira koju su sastavili prošlogodišnji maturanti među prvih deset našao se i „Hamlet“. Iako je riječ o složenu tekstu koji zahtijeva pomno čitanje, a fabula je samo povod da se postave velika pitanja, učenici se uspijevaju povezati s protagonistom i problemima koje postavlja te u mreži odnosa među likovima otkrivaju neka svoja iskustva. Koliko je najslavniji dramski junak blizak ovogodišnjim drugim razredima, pokazali su učenici 2. c i 2. e razreda obrazlažući odabranu tezu koja je najbliža njihovu doživljaju lika. Zadatak je glasio: Koja od ponuđenih tvrdnja najbolje zrcali tvoj doživljaj Hamletova lika?

  • Hamlet je čovjek uopće, svatko od nas


Mia Ljubić (2. e): Život se uvijek pobrine za zaplet

Svatko se od nas može prepoznati u Hamletu.

Tip je to čovjeka koji je živio mnogo prije negoli se utjelovio u Shakespeareovoj drami, živi danas, a živjet će i u dalekoj budućnosti. Naposljetku, Hamlet i svi mi imamo nešto zajedničko, svi sudjelujemo u velikoj predstavi koju režira najtalentiraniji redatelj – Život. Iako je bio danski kraljević, Hamlet je također dobio glavnu ulogu u svojoj priči. Mnogi od nas misle kako ljude poput Hamleta, koji odrastaju na dvorovima i okruženi su slugama, problemi običnih ljudi zaobilaze. Tada Život, nakon što se zavali u redateljsku stolicu, učini cijeli scenarij zanimljivijim. Svatko, zaista, ima drugačiji dan i drugačiju noć, drugačije zvijezde i priče. Nijedan scenarij nije dosadan.

Vjerujem da mnogi nemaju toliko burnu životnu priču kakvu je Shakespeare dodijelio Hamletu, ali se itekako suočavaju s okrutnim i nemilosrdnim svijetom u više oblika. Bilo to kod kuće, s obitelji, na poslu, sa suradnicima, u školi, s razredom, u bilo kojoj zajednici ili društvu. Život se pobrine da se Hamlet u nama susreće s ljudima poput Klaudija i Gertrude, Guildensterna i Rosencrantza i tako testira našu moralnost, sabranost i ljudskost. Kako sve ne bi bilo tako crno, Život će u predstavu ubaciti i likove poput Horacija i Ofelije. Uz njihovu ćemo pomoć tražiti svoj put prema sreći i ljubavi za koju se vrijedi boriti i u njoj tražiti smisao bez obzira na zaplet. Ljudi poput Klaudija pokušat će nas ometati na tom putu, a Hamlet u nama vodit će dvostruku bitku – protiv Klaudija i protiv samoga sebe. Svi mi pokušavamo biti što pravedniji, bolji i promijeniti svijet, ako ne cijeli, barem onaj dio na koji kao glavni likovi predstave možemo utjecati. Stoga razmišljamo, računamo i važemo, ne želimo prenagliti, vrlo smo oprezni jer vjerujemo da ćemo mi sami tako ispraviti nepravdu koja je nanesena ili zločin koji je počinjen. Ali, zašto? Tko je u publici koju moramo zadiviti? Istina je to da nam je s Hamletom zajedničko i to što je kao običan čovjek slab i nemoćan, možda i kukavica koja se boji suprotstaviti sudbini čije je postojanje upitno, ali, ne smijemo zaboraviti da je i uzvišen i moralan te zna kontrolirati svoje emocije, osjećaje i strasti koje ga pokreću. Jer, da nije, likovi poput Klaudija postali bi besmisleni.

U svakodnevnim situacijama svjedoci smo toga da smo svi mi Hamlet, imamo svoje nedoumice i tražimo smisao svega ovoga. Svatko pronalazi smisao u nečemu drugome i trudi se što bolje odigrati svoju ulogu, a zajedničko nam je to što se bojimo onoga što je na drugoj strani…

Kod nekog od nas Hamlet se pretvori u Klaudija ili Ofeliju, no znamo da to nije ni bitno jer – sve troje umiru.

Petra Bačani, 2. e: Vjerujem da se svi možemo poistovjetiti s njim bar u nečemu od sljedećega – u želji za osvetom, gubitku voljene osobe, dubokim razmišljanjima i preispitivanjima sama sebe ili negativnom pogledu na svijet. Shakespeare ga je izgradio kao kompliciran lik jer smo svi mi ljudi vrlo komplicirani. Hamlet je vrlo nepredvidiv, malo je nježan, ali opet grub. Ili je miran i onda najedanput plane. Mislim kako smo to svi mi ovisno o okolnostima. Hamlet također često preispituje sebe i smisao postojanja, što je meni vrlo blisko. Vjerujem da je to blisko i mnogim mojim vršnjacima koji imaju sve mogućnosti otvorene i „široko polje“. U današnje se doba mnogo mladih bori s takvim razmišljanjima jer smo bombardirani svime i svačime i ponekad se jednostavno teško nositi s time. Iako nemam negativan pogled na svijet, imam puno prijatelja koji imaju negativan stav. To ovisi o pojedincu, ali primijetila sam da danas većinom ljudi imaju negativan stav. Možda zbog okoline ili okolnosti, to ne bih znala jer sama nisam takva. Ono u čemu sam sigurna da se svi možemo poistovjetiti s Hamletom jest gubitak voljene osobe. Tužni smo i povrijeđeni, tražimo opravdanja i krivimo svijet. To se kod Hamleta vrlo jasno vidi. Kod njega je izražena i velika želja za osvetom jer gubitak voljene osobe nije bio slučajan. Naravno, to nije jedini razlog za osvetu u današnjem svijetu. I onda je to bila snažna emocija, no smatram kako je sada jača jer se ljudi osvećuju za znatno manje i besmislenije stvari. Dakle, Hamlet je svatko od nas jer ima osobine i razmišljanja današnjeg čovjeka, ima prepreke koje pokušava svladati i puno razmišlja o sebi.

Nina Vondrak, 2. e: Hamlet je plemenit, mudar, kreativan, maštovit, no također i neodlučan, prepušta se bolu, sumnja u svijet oko sebe i željan je osvete. Na neki način on pokazuje dvije čovjekove strane. Jedna strana njegova je jača strana, ona na koju se oslanja, a druga, koja se prepušta tragičnim događajima i počinje preispitivati svoja mišljenja, odluke i traži razloge i smisao tim lošim zbivanjima, sadržana je u pitanju „biti ili ne biti“.

Ivana Obran, 2. c: Izabrala sam tu tezu zato što smatram da se u knjizi svaki čitatelj na neki način mogao pronaći. “Biti ili ne biti?” I mi se u životu često nađemo u situaciji gdje si postavimo to pitanje ili bismo ga barem mogli postaviti ako već nismo. Hamlet je išao putem koji je sam izabrao, putem gdje se mora boriti i ići naprijed bez obzira na to što drugi kažu i smatram da je on dobar primjer ustrajnog, hrabrog i odlučnog čovjeka.

Ivan Poznić, 2. c: Hamlet je čovjek koji želi osvetiti oca kojeg je neizmjerno volio. Već na temelju tog nastojanja možemo ustvrditi da je čovjek kao i mi. Hamlet je i mladić koji osjeća ljubav prema Ofeliji, ali joj to nikako ne želi priznati, a kad dođe trenutak da to učini, bit će prekasno. Ljubav je također osjećaj koji obilježava običnog čovjeka zato što su ljudi stvoreni da osjećaju ljubav prema nekom i da za nekoga/nešto budu vezani. Hamlet osjeća veliku ljutnju prema majci i još veću prema svome stricu. Majka mu se prebrzo preudala, što ga je dodatno potreslo nakon očeve smrti, a stric koji je ubio njegova oca pravi se kao da se ništa nije dogodilo i živi s time bez kajanja do „Mišolovke“. Ljutnja koju osjeća Hamlet tipična je ljudska ljutnja koja je nastala iz više uzroka kao i kod svakog od nas kojemu se naredaju loše situacije ili izvedbe. Činjenica da Hamlet nije nikakav heroj ili div nego običan čovjek, čini ga modernijim i bližim svakom od nas.

Marija Tomiek, 2. c: U svakodnevnom se životu može pronaći mnogo hamletovskog. Razne situacije u životu mogu čovjeka navesti na krivi put. To se može dogoditi na poslu, u obitelji te u nekim prijateljskim odnosima. Čovjek, tj. svatko od nas, može pokleknuti i krenuti putem osvete. Mada mi to ne želimo, ta osveta može povrijediti još dosta ljudi oko nas koji nisu krivi ni za što. Kad se čovjek nađe u teškoj životnoj situaciji (kao Hamlet), osveta nije rješenje. Svatko od nas mora naći rješenje problema, a da ne naudi drugome, a ponajviše da ne naudi samome sebi. Jer, kad izgubimo najmilije i voljene prijatelje i ostanemo sami, život nam postaje prazan i gubi smisao te nam više nije stalo ni do života, no ima i boljih rješenja za probleme od samoubojstva. Samoubojstva, po mome mišljenju, čine kukavice i osobe koje se ne mogu nositi s posljedicama svojih postupaka.

Dora Orošić, 2. e: Hamletov odnos s Ofelijom ono je što dopire do suvremenog čitatelja, ta neka obostrana ali neiskazana ljubav. Ofelija kao i mnogi od nas misli da nije dovoljno dobra za osobu koju voli te ništa ne poduzima. Hamlet je zapravo čovjek kao i mi kojeg je obuzela tuga i mržnja pa se našao u totalno iskrivljenom svijetu. Iako je on književni lik, lako se možemo staviti u njegovu poziciju i razmisliti kako bismo mi postupili u situacijama u kojima se našao.

  • Hamlet je perfekcionist koji, kada jednom otkrije nesavršenost svijeta, ima egocentričnu potrebu preuzeti odgovornost za ispravljanje pokvarenosti i zala u njemu.

Sara Maljak, 2. c: Njegova egocentrična potreba za ispravljanjem nesavršenosti najviše se ističe kada otjera Ofeliju od sebe i drži joj prodike o moralu jer tada misli samo na sebe i kako se osvetiti za očevu smrt. Ne razmišlja ni o majčinim osjećajima, ni o bilo čijim osjećanjima osim vlastitih i jasno je da neće naći mir dok ne osveti oca i ne ispravi pokvarenost u svom kraljevstvu/svijetu. Njegova egocentričnost otjerala je i Ofeliju u grob i kasnije mu je žao zbog toga te tek tada priznaje svoju ljubav prema njoj.

Karla Laloš, 2. c: Hamlet je bio danski kraljević koji je cijeli život bio okružen ljudima kojima je mogao vjerovati. Kada sazna da je njegova oca ubio njegov stric te se oženio njegovom majkom i postao kralj, Hamlet se suočava s nesavršenošću svijeta i odlučuje ispraviti nepravdu. Njegova egocentričnost vidi se u njegovu odnosu s Ofelijom. Ne pokazuje razumijevanja za položaj u kojem se ona nalazi jer njome manipulira otac. Na predstavi joj polaže glavu u krilo, ali je kasnije odgurne, govori joj da ode u samostan kako ne bi rađala grešnike iako ju ljubi.

Lara Horvat, 2. e: Smrt Hamletova oca bila je nešto posve neočekivano i šokantno. Hamlet se osjeća usamljeno i prevareno te zaključuje kako život nije ni dobar ni pravedan. Živio je pod staklenim zvonom i svi su mu ugađali, no nakon očeve smrti zastor mu se maknuo s očiju i vidio je kako svijet nije kakvim ga je vidio prije. Ta spoznaja ujedno je i točka od koje na sebe prenosi odgovornost za ispravljanje zla u svijetu. Želi ubiti Klaudija, vjerojatno ga doživljavajući kao osobu koja je sve započela i kao epitomu sveg zla u svijetu. Smatra da će ubojstvom završiti bar zlo u dvorcu. U stvarnosti ubojstvom se ništa ne rješava. Nakon srušene savršene slike koju je sam izgradio, dobio je herojski kompleks koji ga je potaknuo na osvetu. Možemo primijetiti kako je Hamlet postao opsjednut Klaudijevim ubojstvom. Ubivši ga, osjetio je olakšanje, kao da će se sve vratiti kako je nekad bilo. Koliko god Hamlet pokušavao popraviti nesavršenost svijeta, nije uspio. Jedna osoba ne može promijeniti nesavršenosti svijeta, no može se priviknuti na život u tom nesavršenom svijetu ili pokušati ga poboljšati samo za sebe.

Ivana Kolarić, 2. e: Hamlet bi želio da je svijet lijepo i savršeno mjesto, no kada uviđa da nije, smatra svojom dužnošću da to ispravi ili da barem malo pomogne u nastajanju boljega svijeta. Kada se uvukao u duhovu priču o očevu ubojstvu, na mudar ju je način istražio i potvrdio pomoću predstave koja je vidno utjecala na ubojicu te mu je to dalo odgovor. Nepravdu ispravlja tako što ubija ubojicu, odnosno sili ga da popije iz pehara kojime je njega planirao ubiti.

  • Hamlet je drama koja problematizira gubitak nevinosti (odnos čovjek – svijet).

Stela Galović, 2. c: Ta mi se teza čini nekako najbliža mome doživljaju Hamletova lika. Hamlet ostaje do kraja djela suzdržan, bez nagona za činjenjem grijeha (oduzimanja života) iako su se oko njega zbivale podle i neukusne laži. Gubitak nevinosti u smislu odnosa čovjeka i svijeta događa se kod Hamleta nakon susreta s očevim duhom, kada svijet počinje gledati novim očima i suočava se sa zlom kojim je okružen. Odnos svijeta i čovjeka protumačila bih i kao to da je Hamlet imao priliku kako bi počinio grijeh, ali je imao savjest i nije želio uprljati ruke tuđom krvi kao što je to učinio njegov stric Klaudije ubivši mu oca, svog brata. Hamlet je s jedne strane želio ubiti ubojicu svog oca i tako ga osvetiti, no isto tako želi ostati „čista duša“ na svijetu i ne želi biti kažnjen zbog tog zločina jer zna da bi ga kazna sustigla vrlo brzo.

Paula Punek, 2. e: Nakon očeve smrti Hamlet nastoji otkriti pravu istinu o cijeloj situaciji. Na putu do istine susreo se s vrlo bolnim činjenicama koje su ga dovele do sumnje u sebe i svijet oko sebe. Također, Dansku doživljuje kao zatvor i biva ogorčen ljudima koji ga okružuju. Majku gleda kao izdajicu i zamjera joj što se tako brzo preudala, Klaudija mrzi i želi osvetu, Ofelija je podložna ocu i poslušno napravi sve što joj on naredi pa samim time propada njena i Hamletova veza i na kraju Polonije spletkari s Klaudijem jer se žele riješiti Hamleta. Sva ta djela dovela su do toga da je Hamlet ubio Polonija i našao se u okršaju s Laertom kojeg je također ubio i tako izgubio svoju nevinost.  

Sara Tetec, 2. c: Shakespeare nam jasno pokazuje kako nigdje na svijetu nema pravde, pa tako ni u obitelji. To u drami vidimo po tome što je brat ubio brata zbog prijestolja. Hamlet na svom putu do istine prolazi kroz mnoge nepravde i otkriva svu ružnoću ljudi i svijeta. Saznavši istinu o ubojstvu svog oca, taj neiskvareni mladić razočara se u svijet. Nakon svih događaja Hamlet ima drugačiji pogled na svijet u kojem se nalazi, pa se zato i ponaša kao luđak jer misli da jedino ludi ljudi mogu opstati u ovom svijetu i ne nastradati. Tezom da je “Hamlet” drama koja problematizira gubitak nevinosti misli se na to da se Hamlet, upoznavajući ljude i otkrivajući pravo lice svijeta, sve više razočarava u postojanost svih vrijednosti, pa tako i ljubavi. Iako se nastoji uvjeriti da to što saznaje nije istina i ružne stvari nastoji zaobići (zato i odgađa učiniti neke stvari), životna je stvarnost toliko nametljivo ružna da je bijeg od nje nemoguć.

Nina Vondrak, 2. e: Uz mnoge ponuđene tvrdnje vezane za Hamleta odabrala sam upravo ovu jer mi najbolje opisuje Hamletovu svrhu i vrijednost. U Hamletu čitatelji dobivaju savršen prikaz svijeta i snalaženje pojedinca s problemima u njemu. Čitajući djelo, lako sam primijetila kako nema nekih velikih razlika u odnosu pojedinca i svijeta u ono vrijeme i u ovo vrijeme. Uviđam male, nebitne promjene u društvu, ali one loše, one s kojima smo mi čitatelji dobro upoznati u današnjem stvarnom svijetu, a neke od njih su oholost, bahatost, dvoličnost, želja za osvetom, lakomost. Nažalost sve one loše osobine koje zasigurno čine i svakog od nas. Smatram da je ovo djelo savršen primjer borbe pojedinca protiv nepravde. Mi bismo to mogli lako povezati s nepravdama u sustavu. Uz samo malo razmišljanja možemo zaključiti da sami protiv svih nikada nećemo donijeti pravdu čak i ako drugi znaju da ono što govorimo ili činimo ima savršenog smisla.

Petra Fičko, 2. e: Odabrala sam ovo stajalište jer mislim da je u središtu drame gubitak nevinosti pojedinca. Hamlet je dobar primjer odupiranja i borbe protiv grijeha i gubitka nevinosti koja je vrlina rijetkih. Imao je priliku pridružiti se ostalim likovima koji su počinili nedjela, ali nije se tako olako prepuštao bijesu i strastima. Dobro je promislio o svemu što će učiniti i o posljedicama svojih djela. Hamlet ima savjest i ne donosi ishitrene odluke. U drami ludost iskorištava kao oružje protiv ostalih. Na taj način doznaje tko je s njim, a tko protiv njega. U svakodnevnom životu možemo susresti ljude koji žele promijeniti svoj život i život ljudi oko sebe nabolje, ali ne žele izgubiti moralnost i dobre osobine. Nažalost, takvih je malo te većinom nisu prihvaćeni. Upravo zbog toga svijet je surovo mjesto puno laži, zavisti, zlih djela i želje za osvetom.

  • Hamlet je žrtva svoje prirode: duhovno je nadmoćan, ali neodlučan i kukavica.

Đana Kadija, 2. e: Hamletov stav mijenja se ovisno o raspoloženju. S jedne strane on želi osvetiti svoga oca, a s druge strane u tome ga sputava njegova neodlučnost i sklonost filozofiranju. On jednostavno ne zna što bi učinio. Smrt doživljava kao spasenje, a u isto se vrijeme i boji smrti. Boji se onoga što dolazi nakon nje. U ono je vrijeme krvna osveta bila normalna stvar jer se onaj koji nije osvetio oca ili nekog mu bližeg smatrao slabićem. Kada bih se našla u ovakvoj situaciji, sigurno bih se odlučila osvetiti, ali vjerojatno ne na taj način. Kada bismo se barem dijelom ponašali kao Hamlet, u nekim životnim situacijama to bi nam moglo donijeti samo nešto dobro. Ponekad u životu treba neke stvari prvo sagledati, pa onda tek djelovati.

Mihael Horvat, 2. c: Hamlet je plemenita osoba visokih moralnih načela. Najbolje nam to pokazuje činjenica da je provjerio istinitost riječi duha svog oca kojeg je toliko volio, a mogao mu je bezuvjetno povjerovati i odmah osuditi, tj. kazniti, Klaudija. Isto tako za njega nije prihvatljivo da se osvećuje na jednak način na koji je njemu nanesena nepravda te za tu osvetu čeka pravi trenutak, npr. neprihvatljivo mu je ubiti Klaudija dok moli. Hamlet je doživio smrt svoje ljubavi zbog svojeg kukavičluka – nije joj imao snage reći da ju voli. Smatram da je Hamletovo odugovlačenje osvete kukavičluk, tj. samo njegov strah da je izvrši ili neodlučnost može li on to uopće, a ne neko poštovanje moralnih načela. Smatram da je Hamlet sam kriv za svoju situaciju i da ga je dosljedno poštovanje moralnih načela dovelo do situacije u kojoj se našao.

Nina Hudić, 2. c: Glavni junak drame pokazao je svoju nadmoć u mnogim situacijama, ali od te nadmoći često nije imao nikakve koristi. Bio je izrazito pametan i lukav, ali i s druge strane nije imao „petlje“ ići sa svojim naumima do kraja. Kad je čuo da mu je otac ubijen od ruku vlastitog brata, odlučio je glumiti ludilo kako bi saznao istinu. Na taj je način bio ispred drugih. No, kad se uvjerio da je Klaudije kriv, Hamlet je i dalje odgađao osvetu. Iz tog postupka možemo vidjeti kako je Hamlet zapravo neodlučan i kukavica. Osim toga, mnogo je razmišljao o čovjeku, svijetu koji ga okružuje i životu. Bio je vrlo pronicljiv i kad je spoznao da je svijet pokvaren, čak je pomišljao i na samoubojstvo. Razmišljanje čovjeka čini kukavicom? Svjestan je da je i sam kukavica. Na Hamletovu je neodlučnost utjecala i njegova osjećajnost i možda je bio previše osjetljiv za osvetu kao što je ubojstvo. Hamleta je zapravo njegova sklonost razmišljanju često onemogućavala da djeluje u pravom trenutku. Hamletov lik nije lik od akcije, već lik od misli. Njegov je „problem“ taj što je bio dobar i plemenit, a to se kosi s naumom osvete. Hamlet je bio duhovno nadmoćan, no nije znao kako da tu svoju nadmoć iskoristi i provede u djelo. Negdje duboko u sebi bio je svjestan da bi osvetom i sam pridonio pokvarenosti svijeta koja ga je toliko mučila.

Tamara Sinjerec, 2. e: Hamlet se nakon očeve smrti upoznaje s nepravdom i zlobom koja vlada ljudima. Daleko je pametniji od ostalih likova i mirno promatra kako se situacija odvija te čeka pravu priliku za djelovanje. No, to se njegovo čekanje na kraju previše oduži. Nakon svih događaja, prisluškivanja, spletkarenja iza leđa, (samo)ubojstava, i dalje ništa ne poduzima. Napokon, nakon previše razmišljanja i razrađivanja planova o osveti, Hamlet se odlučuje na dvoboj s Laertom kako bi mogao ubiti Klaudija. Dugo čekanje i kreativne ideje koje bi mu mogle pomoći otkrivaju Hamletovu duhovnu snagu i nadmoć, ali i njegovu slabost i kukavičluk jer nije odmah djelovao.

Petra Popec, 2. e: Možda bi svatko postupio kao Hamlet ponosno i prkosno, hrabro, a s druge strane kukavički. Osoba koja počini samoubojstvo kukavica je ili hrabar čovjek? Je li hrabrost ili kukavičluk zatočiti voljenu osobu ako je ne možeš imati (u ovom slučaju Hamlet svoju voljenu Ofeliju), ili je to gnjev, pohlepa, požuda, sebičnost? Teško je odgovoriti na tako teška pitanja. Zašto se Hamlet nije odmah suočio s kraljem, zašto je čekao? Zašto se nije izborio za ruku svoje voljene jer, ipak je on nasljednik i može mijenjati pravila? Samo on to zna. Zašto je vodio borbu sa sobom kao s najvećim neprijateljem, isto tako samo on zna.

Patrik Grahovac, 2. c: Hamletovu duhovnu nadmoć vidimo u tome što nije osvetio oca sve dok nije bio siguran u duhove riječi iako je imao mnogo prilika. Tek nakon predstave Mišolovka Klaudije se kaje zbog ubojstva, ali Hamlet ga ni tada ne ubija kako njegova duša ne bi otišla u raj. U jednom trenu želi počiniti samoubojstvo, ali zbog straha i neznanja kako izgleda život nakon smrti odustaje. Hamletov je problem taj što je o svemu previše razmišljao. Bio je duhovno nadmoćan, ali neodlučan i kukavica jer se bojao posljedica koje donosi osveta.  

  • Hamlet je tragičan junak u aristotelovskom smislu riječi

Lea Šimunic, 2. e: Hamlet je tragičan junak u aristotelovskom smilsu rijeći. O Hamletu na početku tragedije ne saznajemo mnogo, osim da je tužan zbog očeve smrti. U trenutku kada saznaje da mu je otac ubijen i da ga je Klaudije ubio, želi se osvetiti. Odlučuje preispitati situaciju i želi biti siguran da je informacija točna. Iako je imao dobru namjeru, da ne ubije nevina čovjeka, baš su zbog toga stradali mnogi nevini ljudi: Ofelija, Polonije, Rosencrantz i Guildenstern, a onda u borbi i ne tako nevin Laert. Tu leži njegova tragična krivnja, a on je tragičan junak u aristotelovskom smislu: previše je pasivan, razmišlja, a ne djeluje, što posebno možemo vidjeti u njegovim monolozima.

  • Hamlet je filozof čija je volja paralizirana i čija je svijest u znaku unutrašnjeg sukoba

Hamlet je jedan od najslavnijih likova svjetske književnosti s kojim smo se nedavno susreli. Nakon čitanja lektire i detaljne obrade na satu stvorili smo svoja mišljenja o njemu. Svi smo zaključili da je glavni lik Shakespeareova djela filozof, iznimno inteligentna osoba, tipičan renesansni čovjek koji pokazuje veliko zanimanje za znanost i umjetnost. Stalno postavlja pitanja na koja ne možemo ponuditi odgovore, a glavna mu se razmišljanja odnose na motive smrti, samoubojstva te što se događa s nama i našim tijelom kada preminemo. Hamletove unutarnje sukobe sa samim sobom otkrivaju monolozi. (Lucija Rimac, 2. e)

Ilustracije: John Austen, više o autoru

Komentari