Prilog pripremila: Lara Horvat, 2. e
Generacija maturanata 2018./2019. krije darovite i svestrane gimnazijalce koje ponosno predstavljamo u rubrici Ljudi GFG-a. Jedan je od njih Patrik Ivačić!
Svoje je mjesto u FRANzineu Patrik već našao, i to zbog filmskog stvaralaštva. Za filmski uradak Putokaz stvarnosti nagrađen je na prošlogodišnjem Talent-Showu. Pored toga bavi se fotografijom, glazbom i sportom.
Budući da na preporuku profesorice Maje Pucić predstavljamo Patrikove fotografije, zamolili smo profesoricu za komentar, a autora da odgovori na nekoliko pitanja.
“Patrik Ivačić, učenik 4. g razreda, pravi je renesansni čovjek. Svira tri instrumenta, trenira rukomet, a bavi se i filmom. Također voli svojim fotoaparatom zabilježiti prizore iz svakodnevnog života. To su opisi lokacija, ugođaja ambijenta i ljudi u njemu. Kompozicija, boja i akromatski kontrasti jako su dobro uravnoteženi, zbog čega su fotografije vrlo dinamične. Portreti ljudi oštro se ističu u zagonetnom okruženju koje nije u fokusu. Prepoznati ljepotu u manje atraktivnim događajima stvarno je umijeće. Na primjer, žena na tržnici unatoč tegljenju teških namirnica odiše elegancijom u pokretu koji ju čini gracioznom. Pohvale Patriku na senzibilitetu i oštrom oku!” Maja Pucić, prof.
Što te veseli u fotografiji?
Patrik: U fotografiji me veseli to što imam moć uz pomoć samo jednog “zamrznutog” kadra uloviti djelić emocije ili ugođaja. Volim kad moja fotografija kod ljudi pobudi neke osjećaje, bili oni pozitivni ili negativni. Fotografija me, stoga, privlači i veseli svojom slobodom, neograničenošću i mogućnošću izražavanja osjećaja na kreativne načine.
Na što si najviše fokusiran dok fotografiraš (tema, ugođaj, motiv, ravnoteža, sklad…). Što pokušavaš “uloviti ” objektivom?
Kada fotografiram, pokušavam uhvatiti atmosferu koja je prisutna izvan same fotografije. Naravno, u tom trenutku pazim i na kompoziciju fotografije ako je to moguće. Kod tema koje zahvaćam svojim fotićem ne volim se ograničavati.
Baviš se i filmom. Čemu težiš u toj disciplini, imaš li kakvih ambicija u tom pogledu, npr. sudjelovati na filmskim festivalima?
Film mi je, mogu slobodno reći, draži od fotografije. Kad sam se počeo baviti filmom, shvatio sam da on ne ide bez fotografije, pa sam se odlučio nešto više pozabaviti njome kako bih bolje snimao filmove. Filmom se definitivno planiram baviti u budućnosti. Želio bih da jednog dana svoje filmove gledam na televiziji, u nekim kinodvoranama ili na filmskim festivalima.
Čujem da se baviš glazbom i sportom.
Bavim se glazbom od svoje devete godine. Pohađao sam glazbenu školu i naučio svirati klarinet, saksofon i klavir. Glazbom se i dalje aktivno bavim, sviram u Puhačkom orkestru Grada Koprivnice. U budućnosti bih volio spojiti glazbu, snimanje, režiranje a možda čak i glumu u svojim filmovima. A volio bih napomenuti da se također deset godina aktivno bavim i sportom. Treniram rukomet i u njemu se sa svojom ekipom natječem već dugi niz godina.
Imaš li kakvih uzora u fotografiji, filmu, glazbi?
Imam neke uzore, naravno. Obožavam filmove Scorseseja, Tarantina, Kubricka… U hrvatskoj kinematografiji glavni su mi uzori Krsto Papić i Vinko Brešan. U fotografiji volim radove Fana Hoa, S. Tuckera, S. Salgada.
Kako se uspijevaš baviti tolikim aktivnostima uz školske obveze? Koja je tajna tvoje organizacije vremena?
Za sebe smatram da dobro znam organizirati i isplanirati vrijeme, ali malo lošije taj plan i realizirati. Definitivno ću svojoj organizaciji vremena dati nešto lošiju ocjenu, tako da uvijek ima mjesta za napredak.
