Muka po slobodnom izboru

Piše: Robert Mehun

Ljudi GFG-a rasuli su se bijelim svijetom i radosni smo kad se odazovu našem pozivu da napišu koji redak i pokažu da nas nisu zaboravili (:)). Robert Mehun maturirao je prije četiri i pol godine i upisao kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dakle, još ga samo jedan semestar dijeli od završetka studija, a samo malo više od ulaska u učionicu u svojstvu nastavnika Hrvatskoga jezika

Napisati nekoliko savjeta maturantima za odabir… Prvo guglam „kako izabrati“ – ne laptop, ne TV, ne madrac, ne napu ili mobitel – nego „fakultet“! Otvaram nekoliko članaka koje su napisali stručnjaci, studenti ili gimnazijalci, uvijek ista priča: prvo – istraži fakultet koji te zanima, drugo – razmisli o svojim interesima, treće – pogledaj tržište rada i četvrto – provjeri plaćenost pojedinog posla… Ništa od ovoga, očito: previše apstraktno, premalo konkretno…

Druga taktika: pitati druge ljude za savjet… Vidim unaprijed potencijalni problem, ali ga zanemarujem. Mama i tata – ah, samo da je dobro plaćeno radno mjesto kasnije i da se možeš što prije zaposliti, osnovati obitelj i ne otići u Njemačku… po mogućnosti još i zanimanje slično njihovu… Razumljivo! Tko voli – neka izvoli… Pitam najboljeg prijatelja – on bi naravno da idemo zajedno na FER (Fakultet elektrotehnike i računalstva) jer ne uzima u obzir da mi ne ide matematika/fizika/programiranje, nego hrvatski… Bitno da idemo zajedno, bit će lakše… Mani se toga, prijatelju! Tko mi još ostaje – baba i did – bilo koji fakultet koji je bolji od onoga na koji ide moja prva susjeda… Sve u svemu: ne pomaže! Idemo na treću taktiku…

Treća taktika: pitati nekog studenta za pomoć… Sebe??! Tada, nisam pravo znao kako se zovem, a kamoli želim li predavati hrvacki u školi ili programirati računala ili raditi u apoteci s lijekovima… Problem! (Sada, pri kraju faksa, dođe mi da se zaposlim u skladištu ili kao neki mesar ili pekar…) Imao sam doduše sreće – karakterne – da hoću raditi samo ono što volim (jer, zašto bi netko CIJELOGA života, SVAKOG dana, radio ono što ne voli?! – to mi nikad nije bilo jasno!!?). Sve u svemu: ispast će na kraju nekako, s faksom ili bez njega… u Hrvatskoj ili Njemačkoj…

Pa onda možda to kao savjet: upisati ono što voliš raditi… Nije previše isplativo, ali nije mučno; nije najatraktivnije zanimanje, ali čini te sretnim; nije najlakše naći posao, ali na kraju ga radiš cijelim srcem… A opet, široka je ta sintagma „ono što voliš raditi“… Lako je na kraju definirati je  – bila ona novac, zaposlenje ili strast – koje od toga voliš, prema tome biraš!

Komentari

komentara