Piše: Lara Horvat, 2. e
U KKC-u Pixel 21. prosinca koprivničkoj se publici predstavio reper Amfie. Kad smo saznali da se iza zagonetnog umjetničkog imena krije naš gimnazijalac Filip Tetec (4. d), bacili smo se na posao i evo razgovora s povodom
Nisam očekivao tako velik broj ljudi, a pogotovo nisam očekivao čuti kako skoro cijeli Pixel skandira moje ime i na kraju da će htjeti još.
Kako je nastalo umjetničko ime AMFIE?
Zapravo je dosta kompleksno, pokušavao sam smisliti ime koje meni nešto znači, a opet da zvuči dobro kad ga neko drugi kaže. Veliki sam ljubitelj životinja pa sam se odlučio na kombinaciju imena svojih dvaju pasa Alfe (Shi-Tzu) i Ede (American Staffordshire Terrier). Tako je ime zapravo nastalo kao Am(staff) + (Al)fie.
Imaš li neke glazbenike koji te inspiriraju? O čemu repaš?
Zapravo su moji tekstovi inspirirani događajima iz mog života ili emocijama koje osjećam u tome trenutku. Tekstove baš ne smišljam, nego čekam da mi „sami dođu“. Tako je početak pjesme „Sin“ napisan na satu matematike, između zadataka. Najviše me inspirira bijes pa zato od 14 pjesama koje sam napisao njih osam ima agresivni beat, a samo dvije imaju nekakav depresivni ton. Inspiraciju dobivam nasumično, mogu ležati u krevetu i razmišljati o nečemu i samo mi dođe rima u glavu i odlučim je zapisati, a mogu i šetati kroz Arena Centar i zamisliti se. Sve u svemu, samo se moram zamisliti – rime same dolaze. Repam o onome što mi smeta ili pak o nečemu što se događa, u biti izražavam se pomoću glazbe da ne moram razgovarati s ljudima uživo.
Kad si saznao da želiš repati i zašto si se upustio u te vode?
Da želim repati, saznao sam kada sam napunio otprilike jedanaest godina, tada sam napisao prvu pjesmu. Tada sam počeo i puno više slušati rap, prvo Stoku pa poslije Fila Tilena. Prvu pjesmu uglazbio sam zapravo 2016., ali mi je 2018. bila najplodnija godina jer sam napisao devet pjesama, od kojih pet u zadnja četiri mjeseca. Upustio sam se u te vode jer sam oduvijek drugačiji i tražio sam način da se izrazim ne dijeleći svoje osjećaje s nekim direktno. Stoka i Fil uveli su me u rap, ali kako pišem na engleskom, ugledam se uglavnom na Eminema.
Kakva je bila reakcija obitelji i prijatelja kad si im rekao da želiš repati?
Prvo su bili oduševljeni što mogu tako pisati i što imam smisla za to, a onda su bili malo ljuti jer je bilo razdoblja kad sam se više bavio glazbom nego školom pa su mi rekli da svejedno moram na faks i ako jednom uspijem u tome.
Kako je prošao prvi koncert? Jesi li očekivao da će biti toliko ljudi i jesi li zadovoljan rezultatom?
Mislim da je prošao dobro. Nisam očekivao tako velik broj ljudi, a pogotovo nisam očekivao čuti kako skoro cijeli Pixel skandira moje ime i na kraju da će htjeti još. Zadovoljan sam rezultatom jer me pustila trema čim sam primio mikrofon, a tremu je smanjio i mejl repera Stoke u kojem mi je zaželio da „razvalim“ i rekao kako moram uživati u svakom trenutku.
Što misliš o svome stilu rapa i općenito o popularnom rapu danas?
Pa moj stil rapa je čisti lyricist stil, u biti stil kakav koristi Eminem i većina starijih repera, a današnji stil repa više je mumble rap, što znači da se baš ne razumije što se govori niti tekstovi imaju baš smisla. Iako volim slušati sve stilove rapa, ne bih se mogao baviti mumble rapom jer moji tekstovi izlaze iz moje glave, a u njoj ima svega, ali je sve razumljivo, nema mumblea.
Kako vidiš koprivničku glazbenu scenu?
Nisam baš upoznat s koprivničkom glazbenom scenom, ali reperi koje znam imaju odlične pjesme.
Misliš li da je okruženje poticajno za glazbeni angažman mladih?
U Koprivnici baš i nije. Nažalost, oni koji se i bave muzikom ne cijene rap, a i nemamo studio koji se bavi tom vrstom muzike.
Među gimnazijalcima si poznat i kao jutjuber. Koliko dugo već snimaš videe za YouTube i uživaš li u tome?
Videe za YouTube počeo sam snimati u ljeto 2015. godine, što bi značilo da ih sada snimam već više od tri godine. Obožavam biti pred kamerom, iza kamere ili uređivati videe, no u zadnje vrijeme nisam puno objavljivao jer sam imao tešku ozljedu leđa. Nisam mogao ni normalno snimati, a pogotovo uređivati videe jer nisam mogao uopće sjediti, a jako kratko stajati. Trenutno se bavim svime i svačime pa sam videostvaralaštvo zasad stavio u drugi plan, ali počet ću se time opet baviti čim nađem vremena.
Čime se još baviš?
Pa bavim se još i sportom, iluzionizmom, gastronomijom, putovanjima i još svime i svačime.
Kako stigneš snimati videe, učiti kartaške trikove, snimati originalne pjesme i ići u školu?
Jako malo spavam i, da budem iskren, znam nekad zanemariti školu, no to pokušavam izbjeći pa se sve svodi na slaganje rasporeda jer u njega još moram smjestiti i treninge pa se sve svodi na manjak sna.
Kakvi su ti životni, a kakvi glazbeni planovi? Gdje se vidiš za dvije-tri godine?
Planovi su mi pokušati uspjeti u glazbi, pokušati se “probiti” na scenu, a za život bi mi bilo najljepše baviti se glazbom i videom. Zasad planiram prije na fakultet. Za dvije-tri godine definitivno se vidim u Zagrebu na faksu, ali ću se definitivno baviti i glazbom.