Željela bih gimnazijalcima predstaviti Tinu Odobašić, svoju prijateljicu i polaznicu 1. g razreda naše gimnazije. Upoznale smo se u prvom razredu osnovne škole. Vrijeme provodimo zajedno najčešće gledajući televiziju ili u šetnji gradom, zajedno polazimo Dramski studio Ludens teatra već petu godinu, a u razred zajedno idemo devetu godinu. Vjerojatno se pitate zašto baš nju? Odgovor je jednostavan: Tina je vrlo svestrana djevojka – uz glumu, bavi se solopjevanjem, polazila je Glazbenu školu Fortunata Pintarića, svira klavir, jako je nadarena za pjesništvo i umjetnost općenito, jedino joj likovna umjetnost baš ne leži. Imam dojam da Tina piše oduvijek: pisala je pjesme u osnovnoj školi i s njima odlazila na razna natjecanja pa je logično da je (ovaj put) predstavim kao mladu pjesnikinju.
Bok,Tina! Nadam se da si spremna da ti postavim nekoliko pitanja. Mislim da bi nas sve zanimalo s koliko si godina počela pisati?
Tina: Nisam sigurna koliko sam točno godina imala kad sam počela pisati, no sjećam se da je to bilo u vrtiću.
Zašto si počela pisati?
Željela sam izraziti svoje viđenje svijeta, ljudi i prirode oko sebe. Htjela sam zapisati svoje osjećaje na papir. Zapisivala sam ono što sam osjećala kada mi je baka pričala svoje priče. Pisanje me uvijek odvodilo u neki drugi svijet.
Sjećaš li se možda koja je bila tvoja prva pjesma?
Ne sjećam se točno koja je moja prva pjesma, ali se sjećam da je govorila o prirodi.
Što je najčešći motiv tvojih pjesama?
Ovisi o inspiraciji. Nemam neki određeni motiv, no nekako najčešće to je priroda, razni događaji iz privatnog života, bakine priče iz mladosti. Volim poslušati tuđe priče i od toga napisati pjesmu.
Jesi li svoje pjesme negdje objavila ili nastupala s njima?
Da, objavila sam svoja djela i osvojila neke nagrade. Osvojila sam prvo mjesto na manifestaciji Književni Kranjčić s igrokazom Božićno čudo i također sam osvojila nagradu publike na natječaju Recital suvremenog kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić s pjesmom Hižica.
Tko ti je pjesnički uzor?
Moj je pjesnički uzor Dobriša Cesarić zato što mi je baka uvijek čitala njegove pjesme, a to su i prve pjesme koje sam čitala. Njegove sam pjesme još kao mala učila napamet.
Imaš li neke planove za budućnost u vezi s pjesništvom?
Znam da sigurno neću postati pjesnikinja, ali sigurno ću nastaviti pisati za sebe jer mi to daje slobodu i opušta me.
Što misliš, piše li danas puno mladih pjesme?
Mislim da dosta mladih piše pjesme zato što je to način kako prenijeti osjećaje na papir.
Možeš li nešto preporučiti mladim ljudima koji vole pisati pjesme, ali ih je možda strah, a željeli bi podijeliti svoje pjesme s drugima?
Poručila bih im da se samo oslobode i pišu što žele.
Hvala ti puno. Nastavi pisati pjesme i njima osvajati publiku, a, naravno, i nagrade.
Nadam se da će Tinine riječi ohrabriti samozatajne učenike i potaknuti ih na pisanje ili barem čitanje pjesama.
Lucija Kuzmić, 1. g