Gimnazijalci prevode hrvatske pisce na strane jezike. Lana Gadanec, učenica 4. d razreda, odabrala je klasik Ivana Gorana Kovačića iz 1937. i prevela ga na engleski. U pjesmi Moj grob progovara razočaranje ljudima i vremenom mladog intelektualca i humanista te želja da se utočište pronađe u prirodi. Pjesmom je autor predvidio svoju tragičnu sudbinu i utjecao na recepciju cjelokupnoga svog stvaralaštva.
MY GRAVE
On a dark mountain, lay me to rest,
Where wolves may howl, dark branches’ are best,
Summers of eternal breeze, winters of deep snows,
The silence of my grave an unaccessible growth.
Let it stand high, like a cloud or throne,
So that dim steeple’s sound cannot drone,
So repentant prayers of converts for salvation begging, are curd.
Let the grass abound, by a thorny shrub,
No path to it, but thickets and scrub.
So none may come, but friends dear, –
And when returning, may they their tracks clear.
MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.
Ivan Goran Kovačić
(‘Hrvatska revija’, 1937., Pjesme, 1948.)
Hrvatski pjesnici između dva rata
Naslovnica: Dimitrije Popović, Plakati