O ovogodišnjoj Nobelovoj nagradi za medicinu piše Luka List, 3. d
Kao što znate, svake se godine dodjeljuju Nobelove nagrade u šest područja. Takvo prestižno priznanje označava vrhunac znanstvenog ili umjetničkog djelovanja rijetkih dobitnika te ukazuje na važnost rada pojedinaca te na taj način privlači daljnje ulaganje u područje otkrića. Svaki laureat (dobitnik) stoga bude nagrađen od švedskog kralja diplomom, medaljom od 18-karatnog zelenog zlata obložena 23-karatnim zlatom te novčanom nagradom koja se može i podijeliti na dva ili tri dijela (ali samo na dva znanstvena rada) ako je više dobitnika u istoj kategoriji.
Jedna je od kategorija medicina ili fiziologija. Prva dodijeljena nagrada (1901.) u tom području otišla je njemačkom fiziologu i mikrobiologu Emilu von Behringu i njegovu suradniku Paulu Ehrlichu koji je u desetak godina razvio antitoksin koji liječi difteriju, dotad neizlječivu, opasnu bolest dišnih putova koja je svake godine odnosila po nekoliko tisuća nedužnih života. Od tada se svake godine (samo u ratnim vremenima nije bilo dodjela) potiču slična zalaganja u svakom od područja, pa tako i ove. Prije oko mjesec dana održana je svečana ceremonija dodjele nagrada. Za medicinu ili fiziologiju nagrađena su dva znanstvenika, James P. Allison i Tasuko Honjo, koji su radili neovisno jedan o drugome te su otkrili revolucionaran način liječenja karcinoma.
Svi znamo da je rak zloćudna bolest koju je prilično teško liječiti (liječenje se sastoji od više ciklusa zračenja, kemoterapija i/ili kirurških odstranjivanja), pogotovo kad je uznapredovala. No ovaj dvojac otkrio je kako naš vlastiti imunološki sustav usmjeriti na borbu protiv loših, tumorskih stanica, čak i u metastaziranom obliku. Mediji to otkriće uspoređuju s Armstrongovim koracima po Mjesecu te time hoće reći kako bi ovo mogla biti jedna velika prekretnica u načinu borbe s rakom. Sjećate li se von Behringa i Ehrlicha s početka teksta? Upravo su oni opisali taj ideal mogućnosti korištenja vlastitog imunološkog sustava u tretiranju teško izlječivih bolesti, pa tako i raka. Ideja stara 120 godina ove je godine prešla u stvarnost.
T-stanice bijele su krvne stanice zadužene za uništavanje naših stanica zaraženih virusom ili tumorskih stanica. No ovogodišnji dobitnici nisu otkrili njihovo postojanje. Ono za što jesu zaslužni ideja je o blokiranju, odnosno inhibiciji proteina (tzv. imunoloških kontrolnih točaka, engl. immune checkpoint) koji gase T-stanice i sprečavaju ih u prepoznavanju bolesnih stanica. Dr. Allison otkrio je jednu, a dr. Honjo dvije varijante kontrolnih točaka i njihovih inhibitora, no količina nije toliko bitna kao sama ideja. Te kontrolne točke dio su našeg imunološkog sustava, a služe prevenciji autoimunosti, tj. sprečavaju imunološku reakciju na vlastite zdrave stanice. Te se kontrolne točke nekad vežu na odgovarajuće proteine na tumorskoj stanici i potom zaustavljaju imunološku reakciju pa su se dr. Allison i dr. Honjo mudro dosjetili staviti nešto (inhibitore kontrolnih točaka, eng. checkpoint inhibitors) između tih dvaju parova proteina, što bi spriječilo njihov kontakt i rezultiralo normalnom, traženom imunološkom reakcijom. Nažalost, osim što postiže dugu remisiju, nije sve tako idealno. Kako smo otpustili kočnice koje štite od uništavanja zdravih stanica, normalne stanice su u opasnosti, pogotovo ako se uzme više različitih inhibitora odjednom. Drugim riječima, pustili smo da imunološki sustav uništava sve pred sobom, uključujući naše zdrave stanice, nadajući se da će ciljati tumore. Dugoročne posljedice još nisu poznate, no razrada otkrića brzo je počela pa se nadamo da će u dogledno vrijeme cjepiva sa sličnim lijekovima biti dostupna i česta metoda liječenja ove zloćudne bolesti, pošasti novoga doba.
Luka List, 3. d
