Pišu: Nina Hudić, Ivana Kolarić, Sara Maljak i Paula Punek
U sklopu desetog Festivala prava djece, koji se obilježava od 9. do 26. listopada 2018., i u suradnji s Udrugom za promicanje stvaralaštva i jednakih mogućnosti „Altenator“ u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ održana je vrlo zanimljiva radionica medijske pismenosti za srednjoškolce. Radionicu pod nazivom „Deset malih tajni velikih majstora: kako mediji i reklame utječu na nas“ vodio je edukator Domagoj Morić
Na radionici smo raspravljali o temama vezanim za medije koji su svuda oko nas. Na zanimljiv i originalan način učili smo o reklamiranju i kako reklame mogu negativno utjecati na mlade. Podijeljeni u grupe, trebali smo od dvanaest balona i triju ljepljivih traka napraviti toranj – svaka grupa imala je svoju viziju tornja. Tako i na vijesti trebamo gledati kao na nešto što je oblikovao autor (medij) na način kako on to vidi. Različiti mediji isti događaj mogu prikazati sasvim drugačije, ovisno o interesu koji imaju i poruci koju žele poslati. Mediji imaju velik utjecaj na mišljenje i navike ljudi, a ljudi često toga nisu svjesni. Mediji nam daju puno informacija, neke su bitne, a neke manje bitne. Na svakom je od nas da prepozna sadržaj informacija, vijesti i reklama. Zbog toga je vrlo korisno poznavati trikove kojima se proizvođači koriste u reklamama kako bi privukli potrošače i tako prodali što više svojih proizvoda.
Gledatelji bi reklame trebali sagledati kritički, a kako bi to mogli, trebali bi imati znanja s područja medijske pismenosti. Proizvođači reklama privlače potrošače da kupe njihove proizvode određenim tehnikama:
Pathos – kad se kod potrošača želi utjecati na osjećaje. Primjer za to je kad se reklamom žele probuditi domoljubni osjećaji, pa se tako propagira „Kupujmo hrvatsko“. Time se, primjerice, ako se kupuje jeftiniji proizvod stranog proizvođača, kod potrošača može izazvati grižnja savjesti.
Logos – kada se kod potrošača apelira na razum. To se postiže predstavljanjem činjenica, podataka i slika kako bi se potrošača uvjerilo u točnost i istinitost.
Ethos – kada potrošače uvjeravaju stručnjaci ili poznata osoba kojoj su spremni povjerovati. Ako poznati sportaši reklamiraju proizvode, publika je naklonjena proizvodu zbog njihovih sportskih uspjeha – primjerice kad nogometaš Rakitić reklamira kekse „Domaćica“.
Važno je znati da nam reklame ulaze u podsvijest pa često zbog toga kupimo nešto mada nam možda i ne treba. Dobar je primjer za to reklama „Coca Cole“ koju obično kupujemo za blagdane jer nas njihova reklama s pjesmom „Taste The Feeling“ podsjeća na blagdane, slavlja i lijepe trenutke. Proizvođači znaju koliko je važna dobra reklama. Većina proizvođača ulaže više novca u reklamu kako bi bila što bolja i privukla potrošače umjesto da taj isti novac ulože u kvalitetu proizvoda. Proizvođači najčešće svoje proizvode reklamiraju uz pomoć poznatih osoba kako bi privukli potrošače. Ako su u reklami osobe koje nisu poznate, tada uvijek govore samo o pozitivnim iskustvima s nekim proizvodom. Trebali bismo znati da zasigurno postoje i negativna iskustva.
Reklame se najčešće rade za dobne skupine od 18 do 49 godina jer je pretpostavka da se s 18 godina mladi zaposle i imaju svoj novac, pa ga mogu potrošiti na proizvode koji se reklamiraju.
Mladi bi trebali znati koji je pravi sadržaj reklame i je li je ona dobra za njih. Ne treba vjerovati svakoj reklami i medijima. Primjerice, u medijima za mlade (časopis „OK“) prikazuju se mladi ljudi koji su izrazito lijepi i moderni. Time se mladima nabijaju kompleksi i sugerira da i oni moraju pod svaku cijenu tako izgledati. Stoga treba razmisliti je li pojedina reklama istinita i koja je strategija korištena kako bi se proizvod približio potrošaču. Trebali bismo se zapitati je li reklamirani proizvod kvalitetan ili se reklamom samo pokušava prodati što više proizvoda neovisno o kvaliteti.
Radionica je bila vrlo korisna jer sam na zanimljiv način naučila da reklame i vijesti treba analizirati, a ne im samo „slijepo“ vjerovati.
Nina Hudić, 2. c
Jedan od zadataka bio je odrediti kojoj se skupini obraća dobiveni časopis, kako predstavlja mlade, koje im savjete daje, uočiti što je izostavljeno itd. Sve skupine odlično su obavile dobiveni zadatak te smo ubrzo zajedno došli do zaključka kako su časopisi puni skrivenih reklama (koje više zapravo nisu ni skrivene jer su očite), kako nam takvi mediji daju nekakvu nerealnu sliku kako bismo trebali izgledati, često nam daju glupe savjete i često se baziraju na tračevima o poznatima i njihovim nagađanjima o istima, umjesto da se bave nekim temama koje bi zapravo mogle biti korisne i savjetima koje bi slavni mogli dati drugima.
Između ostaloga razgovarali smo o raznim tehnikama uvjeravanja, kao npr. obmanjujućim riječima (engl. weasel words) koje nam govore samo o dobroj strani, „magičnim sastojcima“ koji su posebni jer baš oni čine nekakva čuda, običnim ljudima u reklamama s kojima se zapravo možemo poistovjetiti i potkupljivanju (ako se kupi neki proizvod, nešto se dobije gratis ili s popustom). Objašnjena nam je i tehnika „budite dio pobjednika“, što se odnosi na to da koristeći neki proizvod mi zapravo automatski postajemo dio neke „elite“.
Naravno, uza sve to navodili smo i razne primjere iz osobnih iskustava. Gledali smo neke reklame te na temelju stečenog znanja govorili kojim su se od navedenih načina služili ti oglašivači i saznali koliko se plaća za neku reklamu da bude objavljena u novinama ili na televiziji. Brojke su jako velike, čime smo došli do saznanja da je to zapravo jedan vrlo „skup sport“. Predavanje je bilo vrlo poučno, zabavno i zanimljivo, a zaključak je taj da trebamo dobro promisliti o marketinškim porukama i čime su nas potaknuli da kupimo neki proizvod, tj. kojim su se manipulacijama koristili.
Ivana Kolarić, 2. e
Nakon zabavnog početka podijelili smo se u tri grupe i svaka je dobila po jedan različit časopis koji je trebala proučiti i na kraju smo svi došli do zaključka da se u njima često nalaze banalne stvari, puno reklama te da se često ljudi prikazuju u savršenom svjetlu i kako je sve savršeno, što u realnom svijetu nije slučaj. Preostalo vrijeme potrošili smo razgovarajući kako reklame utječu na ljude i o načinima kojima se njima manipulira ljudima. Sve u svemu, drago mi je što sam prisustvovala radionici jer je bila zabavna, informativna i atmosfera je bila opuštena.
Paula Punek, 2. e
Ova radionica o medijima i reklamama mi se jako svidjela, bila je zabavna i poučna. Domagoj je bio jako otvoren i opušten s nama pa nam je lakše bilo izreći vlastito mišljenje iako je možda krivo. Prvo smo naučili neke fraze pa smo ih primjenjivali u primjerima koje je Domagoj pripremio. Također smo radili i neke vježbe pa smo iz toga trebali zaključiti što nam mediji rade i kako nama manipuliraju. Razredu bih preporučila da odu na radionicu ako dobiju priliku jer je stvarno poučna i „otvara oči“.
Sara Maljak, 2. c
FOTO: Nina Hudić i Knjižnica i čitaonica “Fran Galović”