S rujnom je stigao nov naraštaj gimnazijalaca i iako inicijalna provjera iz Hrvatskoga jezika nije prošla sjajno, već sad se može reći kako je riječ o učenicima velikih mogućnosti 🙂
Nakon provjere čitateljskih sklonosti i stava prema čitanju učenika 1. b i 1. d razreda postalo je jasno da uglavnom nisu pasionirani ljubitelji pisane riječi, točnije da većina čita samo lektiru. Samo je jedan učenik u dvama anketiranim razredima za sebe napisao da čita puno, ostali da čitaju osrednje (25 od 42 učenika) ili malo (devet učenika).
Umjesto s Homerom započeli smo zato s izbornom lektirom, i to izbornom samo uvjetno. Naime, u razred je iz školske knjižnice doneseno toliko knjiga koliko je učenika u razredu i knjige su jednostavno podijeljene učenicima. Slično kao u filmu Fantastične leteće knjige gospodina M. Lessmorea, knjige su pronašle svoje čitatelje. Odredili smo i datum izborne lektire – za čitanje su dobili tri i pol tjedna.
Na satu izborne lektire 2. i 3. listopada učenici su na različite načine predstavili svoju knjigu. Prevladavala su usmena izlaganja katkad praćena PPT-om, no bilo je i zanimljivijih pristupa, primjerice provokativnim pitanjima, izabranim navodima, a učenik koji je čitao roman Ja sam glasnik donio je snop karata i tako objasnio kompoziciju djela.
Mnogi su pokazali nevjerojatnu zrelost i odlično se snašli u vrlo zahtjevnim tekstovima. Kako se vršnjaci rado oslanjaju na uzajamne preporuke za čitanje (pa hitom u razredu postane knjiga koju netko slučajno otkrije), evo nekih preporuka učenika 1. b i 1. d razreda. Slijedi nastavak jer svi učenici nisu stigli predstaviti svoju knjigu, a neki još čitaju.
N. T.
Ransom Riggs: Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu
Meni se knjiga jako svidjela, savršena je i stvarno nemam nikakve zamjerke. Na početku sam mislila: „Joj, ima 350 stranica, ne da se to meni“, ali čim sam započela, više nisam mogla stati i to se čitanje odužilo na šest sati. Knjiga je puna slikovitih detalja i apsolutno se sve opisuje. Budući da se svega bojim, i knjiga me malo preplašila jer je stvarno bilo jezivih stvari, pa već dosta noći zbog tog ne mogu zaspati. Željela bih još pročitati nastavke knjige jer me jako zanima razvoj radnje, naravno ako budem imala vremena za čitanje. Ovo je definitivno najbolja knjiga koju sam pročitala i preporučujem vam svima da ju pročitate.
Martina Klarić, 1. b
Amos Oz: Iznenada u dubini šume
Djelo mi se jako svidjelo zato što nas osvješćuje kako pojedinac može utjecati na ljude. Također mi se sviđa ideja djela kako ne bismo smjeli ismijavati i povrjeđivati druge zato što nikad ne znamo u kakvoj su životnoj situaciji ili kakve su im mogućnosti. Knjigu bih preporučila svima zato što se dosta toga može naučiti iz nje: možda će nekome promijeniti pogled na pojave kao što su ismijavanje i ruganje, a nekoga naučiti da nikada ne treba gubiti nadu u ispunjenje onoga što želiš.
Gabriela Mikulec, 1. d
Ivana Bodrožić: Hotel Zagorje
Knjiga mi se svidjela zbog toga što na drugačiji način progovara o čestoj temi hrvatske politike – ratu. Sviđa mi se to što ne sadrži nepotrebne detalje i dosadne dijelove, nego uz temu rata opisuje odrastanje i sazrijevanje jedne djevojke.
Lovro Klobučar, 1. d
Ivica Prtenjača: Brdo
Od početka mi se knjiga nije svidjela jer ju je bilo teško čitati i shvatiti, ali kasnije kada radnja postaje zanimljivija i kada ima više događaja, knjiga postaje zanimljivija i sličnija romanu nego opisivanju i pripovijedanju. Pouka romana bila bi da uvijek u životu možemo početi iznova ako za to imamo želju i motivaciju. Knjigu je vrijedno pročitati jer shvatimo kakav je naš život zapravo i da se nalazimo u puno sličnih situacija kao i pripovjedač ovog romana. Ako tražite napet roman, ovo nije pravi izbor, ali ako ste imalo zainteresirani za dobar i temeljit opis života, ovo je knjiga za vas.
Ivan Slobođanac, 1. d
William Golding: Gospodar muha
Gospodar muha knjiga je koja govori kako djeca doživljavaju i rješavaju odrasle etičke probleme. Knjigu smatram vrlo zanimljivom, ali možda malo predugačkom. Mislim da bi bila idealna kada bi se raspodijelila na više kraćih nastavaka te tako probudila veću znatiželju i iščekivanje u čitača. Bilo je jako puno napetih dijelova u kojima sam jedva čekala pročitati što će se dogoditi. Također mi se sviđa naslov knjige te njegova simbolika u djelu. Smatram da je pisac dao taj naslov knjizi jer ga je to asociralo na demon društva, kao nešto što tjera ljude da naprave sve samo da bi preživjeli i da bi njihov ego bio zadovoljen. Knjigu toplo preporučujem svima koji vole avanture, brojne zaplete i rasplete, ali i neočekivane događaje.
Maja Blažok, 1. b
Patrick Süskind: Parfem
Ovoj roman mračna je priča o ubojici i njegovu životu od rođenja do smrti. Radnja se događa u Francuskoj, u Parizu, u 18. stoljeću. Posebno me se u romanu dojmio opis srednjovjekovnog Pariza u kojemu je vladao smrad koji je nama nezamisliv. Smrdjelo je sve na smeće, mokraću, izmet štakore, trulež, gnjile zube, masne plahte, znoj, neopranu odjeću, sumpor i još mnogo toga. Zanimljivo mi je bilo čitati i o životu pariških parfumera i načinu na koji su izrađivali parfeme i kako su ih prodavali u svojim parfumerijama. Središnji dio romana u kojem se ubojica povukao u osamu bio mi je manje zanimljiv. Život Jean-Baptistea Grenouillea pisac je oslikao na tako zanimljiv način da sam knjigu čitala u jednome dahu. Glavni je lik zbog svoga dara mogao biti najbolji parfumer u Parizu, bogat i slavan, ali on je postao ubojica kojeg je zanimalo samo stvaranje posebnog parfema i to kako njime zadobiti ljubav i poštovanje svih. Kraj romana jako me iznenadio. Nakon čitanja romana pogledala sam i film. U filmu ima odstupanja od fabule, a opisi nisu ni izbliza tako slikoviti kao u knjizi. Ovaj roman jako mi se sviđa i svima bih ga preporučila!
Jana Neimarević, 1. b
Markus Zusak: Ja sam glasnik
Knjiga mi se veoma svidjela jer ima puno neočekivanih zapleta koji se onda raspletu na vrlo uzbudljiv način. Isto tako, volim kada se ističe mogućnost izbora između dobra i zla te kada glavni lik odabere teži put koji dugoročno donosi dobro. Također, sviđa mi se kompozicija knjige u kojoj su poglavlja imenovana kao špil karata. Knjigu bih toplo preporučio svima koji vole čitati pustolovne i pomalo detektivske romane. Najdraži citat iz knjige: „A ako tip poput tebe može zasukati rukave i učiniti ono što si ti učinio za sve te ljude, možda može svatko. Možda svatko može živjeti izvan granica onoga za što se smatra sposobnim.“
Mihovil Mađerić, 1. d
Lada Vukić: Specijalna potreba
Knjigu preporučujem i mislim da bi ju svatko trebao pročitati. Autorica se dotaknula teških tema i dobro ih prezentirala. Na trenutak sam pomislilo da je to stručna knjiga, ali sam se prevario i ostao zaprepašten. Jako je lijepo prikazala nažalost težak život djece s poteškoćama, odnos okoline prema njima, a sve nam je to dodatno približila koristeći se narječjem kod pojedinih likova. Knjiga te jednostavno tjera da čitaš dalje i dalje zbog napete i neizvjesne fabule. Autorica nas uči da je sreća u malim stvarima. Knjiga je stilski lijepo i jednostavno pisana pa ju je lako čitati.
Ivan Buhić, 1. d
Gemma Malley: Deklaracija
Knjiga mi se svidjela jer govori o problemima koji bi, nažalost, jednog dana mogli postati stvarnost. Najviše mi se svidio završetak, posebice dio vezan za Petera i gospođicu Pincent jer tako nešto doista nisam očekivala. Knjigu bih preporučila svima jer je zanimljiva i lako se čita.
Mia Sever, 1. d
Roman me se jako dojmio. Nisam ni slutio da ću uistinu toliko uživati čitajući ga. Samo djelo mi se jako sviđalo zato što nosi bitnu poruku. Preporučujem svakome da ju pročita zato što otvara oči onima koji dovoljno ne cijene svijet oko sebe.
Adi Stajku, 1. d
Jean Kwok: Izgubljena u prijevodu
Izgubljena u prijevodu odlična je i jako poučna knjiga. Kada sam ju počela čitati, jako me zainteresirala i čitala sam ju sa zadovoljstvom. Knjiga se brzo i lako čita, ali jako je tužna jer je svakodnevni život djevojčice Kimberly i njene majke vrlo loš, a to kako se odnose prema njima i u kakvim uvjetima žive, nama je nezamislivo. Knjigu bih preporučila svakome jer je stvarno predivna. Stoga, ako imate slobodnog vremena, uzmite knjige u ruke i čitajte…
Tea Kovačić, 1. b
Zoran Ferić: Anđeo u ofsajdu
Knjiga Anđeo u ofsajdu svidjela mi se iz više razloga. Drugačija je od bilo kojeg lektirnog djela s kojim sam se susreo. Pisac na stvarno poseban način piše o nekim svakidašnjim situacijama i problemima. Česte su psovke i situacije o kojima drugi pisci baš ne vole pisati. Knjiga je zapravo mozaik od devet zasebnih priča, što mi je dosta olakšalo i ubrzalo čitanje jer sam mogao čitati priču po priču. Priče su poprilično raznolike, ima i šaljivih priča, tragičnih priča, pa i priča s kriminalističkim elementima, što se meni svidjelo jer u jednoj knjizi je sabrano devet posve različitih priča i ne moram čitati cijelo vrijeme o istim situacijama, likovima i događajima. Knjiga također ima dosta, moglo bi se reći, pomalo bolesnih situacija i bolesnog, crnog humora, što je meni sasvim u redu, ali nije baš za svakoga. Nakon čitanja ove knjige čak sam se i zainteresirao za nastavak ove knjige – Smrt djevojčice sa žigicama, koju je čitao moj prijatelj iz razreda.
Leon Lončar, 1. d
Zoran Ferić: Smrt djevojčice sa žigicama
Knjiga Smrt djevojčice sa žigicama Zorana Ferića jako mi se svidjela. Pisana je drugačije od bilo koje knjige koju sam dosad pročitao. Tema mi je bila jako zanimljiva i sviđa mi se što pisac nije ništa htio uljepšavati, a dokaz tomu mnoštvo je vulgarizama i crnog humora. Ovu bih knjigu preporučio svima koji mogu podnijeti crni humor i teške teme jer je knjiga uistinu zanimljiva.
Marin Petričević, 1. d
Hrvoje Šalković: Pravi se da ovo nisi vidio
Roman Hrvoja Šalkovića dojmio me se jer nam govori da nikad ne odustajemo od svojih snova i da izvučemo maksimum iz svojih života. Preporučujem ju svima koji vole romane s puno događaja i ubrzanim tempom koji vas istovremeno tjeraju na razmišljanje i dovode do nekog dubljeg shvaćanja života i samoga sebe te ako vam ne smeta pokoji vulgarizam, čemu je ovaj autor dosta sklon.
Ovo su neke misli koje su mi se svidjele:
„Čovjek bez snova je mrtav čovjek.“
„Nije uvijek nužno stići do cilja, bitna je sva ta čarolija na koju naiđeš usput.“
„To je tvoj život, tvoje vrijeme i to ti nitko ne može oduzeti.“
Iva Šimek, 1. d
Ante Tomić: Što je muškarac bez brkova
Dobio sam zadatak u pedesetak riječi izraziti svoj doživljaj i osjećaje vezane za roman koji sam pročitao kao izbornu lektiru. Mislim da sam dobio super knjigu, posebna je, nije obična. Ima jako puno vulgarizama, što meni likove čini simpatičnijima i lakše zapamtljivima. Zbog dobrih opisa mogao sam povezati likove iz romana s pravim osobama. Fabula nije prazna i jednosmjerna, nego se dijeli na više potpriča koje su usko povezane i čine vrlo dobru fabulu. Roman je zaista super i preporučujem ga svima ako se trebaju odmoriti od svega jer će ih ova knjiga zasigurno zabaviti i nasmijati. Međutim, mislim da se ovakve knjige trebaju umjereno čitati – da ne postanete jedan od vulgarnih likova.
Ennio David Komljenović, 1. b
Cecilia Ahern: Na kraju duge
Alex i Rosie najbolji su prijatelji još od djetinjstva. Prošli su mnogo toga zajedno i bili nerazdvojni. No, jednoga dana Alex se s obitelji seli iz Dublina u Boston zbog očeva posla. Rosie nakon srednje škole planira ići na studij u Boston da bi mu bila blizu. U njenoj namjeri prekida ju šokantna vijest te ostaje u Dublinu…
Knjiga mi se jako svidjela i preporučila bih ju svima. Sastavljena je od pisama i poruka koje su Alex i Rosie slali jedno drugome. Stvarno predivna knjiga s predivnim porukama koje tjeraju na razmišljanje, a ujedno je i zabavna. Uživala sam čitajući.
Evo nekoliko citata iz knjige koji su me se posebno dojmili:
„Zaslužuješ nekoga tko će te voljeti svakim otkucajem srca, nekoga tko će svake sekunde razmišljati o tebi, svakoga dana pitati što radiš, gdje si, s kim si i jesi li dobro. Potreban ti je netko tko će ti pomoći da ostvariš snove i zaštititi te od onoga čega se bojiš. Potreban ti je netko ko će te poštovati, voljeti svaki djelić tebe, a posebno tvoje manjkavosti. Trebala bi biti s nekim tko će te usrećiti, usrećiti te tako da poželiš zaplesati na oblacima.“
„Život je čudan, zar ne? U jednom trenutku ti se čini da si sve shvatio ili napokon nešto počneš planirati, obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza skrene, putokazi se pomaknu, vjetar promijeni smjer, sjever je iznenada na jugu, zapad na istoku, a ti… ti si izgubljen. Tako je lako izgubiti put, izgubiti smjer. U životu je malo toga sigurno, ali sigurno je da moraš trpjeti posljedice svojih djela. Stvari, jednostavno, moraju ići svojim tokom. Ne dopuštaj da te gaze. Ovo je tvoj život. Želiš li nešto, moraš se za to boriti rukama i nogama, jer ti to nitko neće servirati na pladnju….kao dijete misliš da možeš biti što god poželiš i ići kamo god zaželiš. Ograničenja ne postoje. Očekuješ neočekivano i vjeruješ u čaroliju. Zatim odrasteš i taj se privid raspline. Životna sigurnost ti prepriječi put i moraš se suočiti sa spoznajom da ne možeš sve što zaželiš, već se moraš zadovoljiti s malo manjim. Zašto prestajemo vjerovati u sebe? Zašto dopuštamo da nam činjenice, brojke ili išta drugo osim naših snova kroji živote…?“
„Naš život čini vrijeme. Svoje dane mjerimo satima, ti nam sati određuju plaću, znanje mijerimo godinama. Uzmemo si nekoliko minuta za kavu u užurbanom danu. Žurimo se vraćamo za radni stol, gledamo na sat, živimo po rasporedu. No vrijeme ističe i u dubini duše moraš se zapitati jesi li te sekunde, minute, sate, dane, tjedne, mjesece, godine i desetljeća iskoristio na najbolji mogući način. Sve se kovitla oko nas-posao, obitelj, prijatelji, ljubavnici-katkad poželiš viknuti: DOSTA!, ogledati se oko sebe, presložiti neke stvari i zatim nastaviti.“
Emilija Smoljanović, 1. b