Razgovor vodila Marija Ferčec (3. g)
Ilija Srpak ovogodišnji je maturant Prve gimnazije Varaždin koji će svoje obrazovanje nastaviti na Sveučilištu Cambridge, na fakultetu St Catharine. Ilija je već od malih nogu težio izvrsnosti i za sebe i svoju budućnost imao visoke ali i dostižne ciljeve. Prvo natjecanje znanja na kojemu je sudjelovao bilo je iz matematike u četvrtom razredu. Započeo je nakon toga i s astronomijom, a u petom razredu iz tog je područja završio na državnom natjecanju. Prvi veliki uspjeh stiže mu s pobjedom na Državnom natjecanju iz kemije. Čak četiri puta osvojio je prvo mjesto na natjecanjima iz kemije, dva je puta bio prvak u astronomiji, a tri puta osvojio je drugo mjesto na natjecanjima iz fizike. Od međunarodnih olimpijada, sudjelovao je na dvjema Prirodoslovnim olimpijadama Europske unije – 2014. u Grčkoj je dobio broncu, a 2015. u Austriji srebro. Na Međunarodnoj prirodoslovnoj olimpijadi 2014. u Argentini osvaja srebro, a tri je puta sudjelovao na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi – u Azerbajdžanu je 2015. osvojio broncu, a 2016. u Gruziji i 2017. u Tajlandu srebro. No to još nije sve! Prošle i pretprošle godine putovao je u Indiju i još jednom na Tajland na Međunarodnu olimpijadu iz astronomije i astrofizike. Oba se puta u Hrvatsku vratio s broncom oko vrata. Uza sva natjecanja Ilija je ove godine morao pripremiti i mature. Mature iz Matematike i Fizike riješio je 100 posto, iz Kemije 99 posto, a iz Hrvatskog jezika i Engleskog jezika 90 posto te su mu takvi visoki rezultati osigurali mjesto na Cambridgeu. Ove godine u lipnju Ilija je imao priliku održati govor na svečanosti dodjele Oskara znanja te se dotaknuo mnogih problema u našem obrazovnom sustavu, a kritizirao je i profesore i medije. Cijeli govor poslušale su u publici i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović te ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.
Što za njega znače sve osvojene medalje, pronalazi li slobodno vrijeme, kakve bi promjene uveo u obrazovni sustav i još ponešto, Ilija je s nama podijelio u kratkom razgovoru pri posjetu našoj školi 14. rujna 2018.
Puno osvojenih medalja i nagrada je iza tebe. Što one znače za tebe sada i smatraš li da si tijekom svih natjecanja i olimpijada stekao potrebno znanje i iskustvo koje ti se inače ne bi pružalo u redovitoj nastavi?
Da, sigurno. Svaka je olimpijada iskustvo za sebe, od toga da se otputuje nekamo, natječe s drugim ljudima iz svijeta pa do toga da se nauči nešto novo, nešto što se ne može naučiti u regularnom nastavnom programu. Što su mi donijele? Potvrdile su moj trud, rad i znanje, ali me svakako ne određuju u daljnjem životu. I dalje ću se truditi i težiti visokim ciljevima, a medalje i nagrade bit će mi lijep podsjetnik da sam u mladosti bio tako uspješan.
Postoji li neka nagrada na koju si posebno ponosan?
Kad sam bio na Tajlandu 2017. na natjecanju iz kemije, osvojio sam prvo mjesto u svijetu u eksperimentu sa 39 i nešto od 40 bodova, nedostajalo mi je 0.13 bodova do zlata, ali bio sam najviše srebro. Ponovio sam to na Međunarodnoj Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi i također bio najviše srebro. Jedino zlato koje sam osvojio bilo je na jednom međunarodnom natjecanju koje se održalo prošli tjedan. Ipak, svaka medalja znači nešto posebno.
Osim što si sam svojim trudom i znanjem uspio osvojiti sve te medalje i nagrade, jesi li imao pomoć i potporu profesora, škole i roditelja?
Moja škola bila je odlična potpora zato što su vidjeli da znam i mogu više. Profesori me nisu tjerali da na nastavi pratim program koji su radili jer sam znao sve što rade već tri godine prije te sam mogao raditi i učiti nešto svoje. A što se tiče predmeta iz kojih se nisam natjecao, profesori su uvijek bili susretljivi i oko svega smo se mogli dogovoriti. Roditelji su bili i jesu velika podrška. Morali su me voziti na autobus, aerodrom i slično. Najviše su možda dali logističku podršku, oni su inženjeri elektrotehnike, mama je danas doktorica elektrotehnike, tako da su mi puno mogli pomoći sa zadatcima iz matematike.
Pored svih školskih obveza i natjecanja imaš li vremena za hobije, druženja i slično?
Naravno, već deset godina bavim se sportskim plesom, izviđačima i idem u centar izvrsnosti. Isto tako pronalazim vremena za druženje i izlaske.
Koje probleme današnjeg školskog sustava u Hrvatskoj želiš istaknuti?
Previše se posvećuje pozornost prosječnosti. Razred se uvijek sastoji od različitih učenika, ima onih koji su bolji i nemaju priliku naučiti više jer je sustav takav da se prilagođava lošijim učenicima. Na kraju će se tim lošim učenicima pokloniti ocjene i neće ih se „rušiti“ iako to nisu zaslužili. Bilo bi bolje kad bi se pokazalo učenicima da je potrebno truditi se i da se ocjene ne mogu pokloniti, a to se ne radi i na kraju nitko nije motiviran truditi se ni oko čega. Isto tako, način da se prema svima ponaša jednako jest pogrešan. Nismo svi jednaki i ne bismo se smjeli tako ponašati. Oni koji mogu više trebali bi imati mogućnosti da to pokažu i napreduju. Na kraju imamo izbor imati sve ljude koji neće ništa moći postići jer im se nije dala prilika ili se usredotočiti na one koji mogu nešto promijeniti i dati im priliku da postignu i promijene nešto.
Problem je školskog sustava i program, nepovezanost gradiva. Na primjer u prvom razredu obrađuje se neko gradivo iz Kemije koje je kasnije objašnjeno u gradivu četvrtog razreda Fizike. I zato se Kemija i ostali slični predmeti često temelje na štrebanju i učenicima su bauk, a zapravo je sve izuzetno logično. Što se tiče ostalih predmeta, mislim da moramo imati opću kulturu i općeobrazovne predmete, ali trebalo bi paziti da se ne inzistira na samom memoriranju činjenica koje su nam svakodnevno dostupne zahvaljujući internetu. Ono što nas internet ne može naučiti jest kako razmišljati i gledati stvari u nekom povezanom kontekstu. Takvi problemi rješivi su promjenom kurikula.
Smatraš li da su mature dovoljno dobra i točna procjena znanja nekog učenika?
Jedini problem mature jest da su jako jednostavne, zapravo ne možete vidjeti neki viši nivo znanja. Ocjene koje su inače dobar ili vrlo dobar na maturi su i odličan. Tako da nema testiranja nekog naprednog znanja, sve su to šablonski zadatci. Ja sam se za maturu pripremao tri dana prije kako bih samo izvježbao brzinu rješavanja zadataka.
Što misliš kakvu ulogu u formiranju znanja nekog pojedinca imaju profesori? Smatraš li da postoje dobri i loši profesori?
Naravno da postoje i dobri i loši profesori. Prije svega, potrebno je razumijevanje učenika i to je jako važno. Razumjeti i razlikovati one koji mogu i žele više i one koji ne mogu. To je tako i ne treba se pretvarati da nije. Prema dobrim učenicima treba se ponašati onako kako to oni zaslužuju, motivirati ih, ne ustrajati na tome da su profesori nepogrešivi ili inzistirati na autoritetu profesora. Učenike treba učiti razumijevanju i zaključivanju, sve ima svoj razlog, nije sve tako kako je rečeno samo zato što je profesor tako rekao. Uz to, bolji učenici ili oni koji su na natjecanjima i predstavljaju školu negdje imaju pravo na neke određene privilegije ili pravo na mogućnost dogovora i prilagodbe.
Što misliš koji je najveći razlog nedostatku zainteresiranosti medija i šire javnosti da poprate natjecanja u znanju? Zašto ljudi više prate sportske uspjehe ili negativne događaje u Hrvatskoj umjesto da budu ponosni na uspjehe mladih inteligentnih ljudi svoje države?
Jer oni sami nisu inteligentni. Ono što gledamo i pratimo sami smo prouzročili zato što mediji prate što ljudi gledaju i vide da ljudi više vole gledati poznate glumce, sport i neke političke vijesti. I zašto bi onda emitirali nešto što im ne donosi zaradu i gledanost? Takav je mentalitet Hrvata i neće se promijeniti dok se ne „probudimo“.
Nakon tvojeg govora na ovogodišnjoj dodjeli Oskara znanja svi su ostali iznenađeni. Jasno i glasno iznio si mnoge probleme našeg obrazovnog sustava i društva te kritizirao profesore, medije i ljude koji su odgovorni za naš obrazovni sustav… Jesu li se predsjednica Grabar-Kitarović i ministrica Divjak složile s tim govorom i što su rekle?
Izmijenili smo nekoliko kratkih riječi nakon mog govora. Predsjednica mi je rekla da je govor bio odličan, ali da se ne bi složila da je baš svima obrazovanje na zadnjem mjestu, a ja sam na to rekao da pozdravljam trud ministrice Divjak oko reforme.
Kakvu bi poruku poslao mladim ljudima? Postoji li nada za nas mlade ovdje u Hrvatskoj i što možemo učiniti da naša budućnost bude bolja?
Postoji, ali to je više na onima koji su trenutno na vlasti jer se možda neće ni imati što spasiti kad ovi mladi dođu. Poruka koju sam prenio i u svojoj školi i koju ističem jest da treba naći neki svoj cilj i ustrajati na uspješnosti izvršavanja tog cilja. Ne treba gubiti vrijeme, već treba pronaći nešto što nas zanima i težiti biti što bolji u tome. Meni nije bio cilj otići studirati u Split kemiju gdje se ne treba ni pisati matura iz kemije, već sam težio PMF-u u Zagrebu, a uspio sam upisati Cambridge. I ondje ću se nastaviti truditi i težiti tome da budem najbolji. To bi svakome trebao biti cilj, biti uvijek bolji nego što jesmo. Ljudima je mentalitet takav da stalno koriste izlike da bi bili lijeni umjesto da se potrude i ugledaju na nekoga tko je uspješan i teže biti isto tako uspješni.
Razgovor vodila: Marija Ferčec, 3. g
Naslovna fotografija: Studentski.hr (nakon Tajlanda, 2017.)
Fotografije s dodjele Oskara znanja: Željko Puhovski CROPIX
