Razgovor vodila: Marija Ferčec, 2. g
Tony White rođen je 1964. godine u malom gradu Farnhamu u Engleskoj. Britanski je pisac i urednik, a od 2010. godine radio je i na radiju u Londonu gdje i živi već deset godina. Whitea opisuju kao ozbiljan i angažiran glas modernoga grada. Njegov je najpoznatiji roman Foxy-T, a objavila ga je 2003. godine izdavačka kuća Faber and Faber Limited. Ista izdavačka kuća objavila je i njegov najnoviji roman The Fountain in the Forest, prvi dio trilogije na kojoj trenutačno radi. U suradnji s britanskim, hrvatskim i srpskim piscima 2005. godine napisao je zbirku kratkih priča Croatian Nights. Tony White pisac je koji piše o suvremenim problemima i društvu te bez suzdržavanja iznosi svoje stavove. Trenutno boravi u Splitu u organizaciji Udruge KURS i u sklopu programa Marko Marulić za strane pisce i prevoditelje, a 20. lipnja posjetio nas je u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ te izdvojio nešto vremena da nam kaže više o sebi, svojim djelima i planovima.
Kada ste počeli pisati?
Kad sam bio mlad, s nekih 20-ak godina, išao sam u umjetničku školu, ali zapravo nikada nisam naslikao sliku, nacrtao crtež ili napravio film, već sam zapisivao ideje za buduća djela. Onda sam shvatio da je to pisanje zapravo to moje djelo i tada sam primijetio da sam dobar u pisanju i da je to ono što želim raditi.
Što je Vas motivira i o čemu najviše volite pisati?
Osim toga što pisanjem zarađujem za život pa me to, naravno, motivira da pišem, pokreću me i nove ideje i želja da izrazim svoje stavove i mišljenja, ali i znatiželja za novim i neotkrivenim.
Pišete li s lakoćom? Imate li neke svoje rituale povezane sa stvaranjem?
Pisanje je težak posao, ali to je težak posao u kojem uživam. Volim pisati i pronalazim ideje i volju za pisanjem svuda oko sebe. Što se rituala tiče, još dok sam bio u umjetničkoj školi, u školu sam dolazio vrlo rano, u isto vrijeme kao i spremačice i čistači kako bih imao pristup opremi i literaturi koja bi mi trebala, a ta navika ostala je sve do danas. Naravno, ne da moram otići nekamo i čekati da se neka zgrada otključa i osoblje uđe, već to da rano ustajem, oko pet sati ujutro, te sav posao obavim ujutro do ručka. Nekada pišem i popodne, ali uglavnom je moj ritual da počinjem pisati u zoru i završim do podneva.
Pišete li radije romane ili novele i kratke priče?
Smatram da u kratkim pričama ili novelama pisac može jezgrovito i snažno ostaviti poruku i prenijeti je čitatelju. Moj rad često je u nekoj suradnji, suradnji s nekim glazbenikom koji bi uglazbio moje stihove ili slikarom koji bi vizualno prikazao ono što pišem. Tako da je češće produkt mog pisanja neka kratka priča. Ipak smatram da, kada je riječ o romanima, čitatelj odlazi na neko putovanje te nakon njega ostaje zauvijek promijenjen i sa sobom nosi novo iskustvo i nove spoznaje. Ako čitatelj provede dva dana, dva tjedna ili dvije godine s jednom pričom, romanom, postaje dio te priče, dio svijeta koju mu je pružen na papiru i zbog toga uživam i u stvaranju romana. Moj roman Foxy-T nastao je na temelju kratke priče koja se zatim proširila u nešto veće i dublje, ali je već u početku, kao kratka priča, sadržavala smisao koji sad ima taj roman.
Na čemu trenutno radite?
Trenutno radim na promociji svojeg najnovijeg romana The Fountain in the Forest te sam prilično zauzet putovanjem, raznim književnim susretima, intervjuima i slično. Također radim na dvama člancima povezanim s Hrvatskom i Splitom koja spremam za engleske čitatelje. U međuvremenu pokušavam pronaći vrijeme za drugi nastavak trilogije. Neću uspjeti završiti knjigu za vrijeme svog boravka u Splitu, ali do kraja godine sigurno hoću.
Postoji li neka knjiga ili autor kojeg posebno pratite ili čitate?
Iznimno cijenim djela Gertrude Stein. Njezina djela inspiriraju me i usavršavaju te je velik užitak čitati ih. Stein je početkom dvadesetog stoljeća bila među književnicima koji su imali moderan pogled na svijet, otvoren i liberalan, bila je inspirirana umjetnicima poput Pabla Picassa i to se vidjelo u njezinim djelima, a to danas i ja pokušavam ostvariti pišući. Svakako tu je još mnogo književnika koje cijenim i čija djela čitam, zaista mnogo i previše da bih ih navodio.
Je li među piscima koje čitate i neki hrvatski autor?
Na dan kada sam došao u Split, u Rijeci je umrla spisateljica i prevoditeljica Daša Drndić. Kako bih na neki način odao počast toj iznimnoj spisateljici, uzeo sam njezinu knjigu Trieste i čitao je. Zanimljivo je bilo to što sam čitao dio u kojem se spominje gavran te su u tom trenu nedaleko od mene preletjela dva gavrana.
Kakav je položaj pisca u Britaniji?
Konkurencija je jaka i nije lako. Potrebno je puno raditi i imati ciljeve te biti uporan. Neki pisci zarađuju oko dvije tisuće funti godišnje, ali ima i onih koji zarađuju i do jedanaest tisuća. Ja sam sretan i zarađujem dovoljno da mogu pisanje smatrati stalnim i jedinim poslom.
Jeste li zadovoljni životnim odabirom? Što znači biti pisac u suvremenom svijetu?
Zadovoljan sam i uživam u svojem poslu i rezultatima. Biti pisac u suvremenom svijetu teško je jer je teško pronaći izdavačku kuću koja će izdati djelo. Moje zadnje djelo izdao je Znanstveni muzej u Londonu koji nikada prije to nije učinio. Problem je u tome što se u zadnje tri godine zatvorilo puno knjižnica i knjižara, možda čak i tisuću, i to samo u Engleskoj. Tako da je zaista sve teže biti pisac u suvremenom svijetu. Naš prostor i mogućnosti sužavaju se i nestaju.
Komunicirate sa svojim čitateljima prvenstveno svojim djelima, no koliko su zastupljeni drugi oblici komunikacije – književni susreti, festivali, društvene mreže…?
Najviše komuniciram sa svojim čitateljima na društvenim mrežama, i to Twitterom. Iako nisam najveći obožavatelj takve komunikacije, ona je danas nužna za opstanak i uspjeh jednog pisca.
Kako Vam se sviđa u Koprivnici i Hrvatskoj?
Odrastao sam u malom gradu poput vaše Koprivnice tako da mi se jako sviđa ovdje, osjećam se kao kod kuće i otprilike mogu zamisliti kako stvari funkcioniraju u gradu. Hrvatska je predivna, Split me oduševio i mnogo se toga promijenilo od mog zadnjeg posjeta prije desetak godina. Danas veći broj ljudi u Engleskoj zna za hrvatske pisce i umjetnike te je puno lakše doći ovamo.
Što biste poručili mladim čitateljima u Hrvatskoj?
Čitajte što želite i čitajte puno. Za sve u životu ima vremena ako se uistinu želi. Treba biti uporan, treba se boriti za svoja uvjerenja i braniti svoje stavove. Ako pišete, nemojte odustati i vjerujte u sebe i ljude kojima izlažete svoj rad.
