Marko Gregurec, učenik drugog razreda sportske gimnazije, postigao je ove godine odlične uspjehe u atletici i tako zainteresirao gimnazijske novinare. Pročitajte što nam je o sebi rekao u kratkom intervjuu i možda ćete otkriti u čemu je tajna njegova uspjeha!
Kada si se počeo baviti sportom i kako si se odlučio baš za atletiku?
Atletikom sam se počeo baviti prije deset godina, s nepunih sedam godina. S njom me upoznao tata koji se i sam bavi atletikom te sam zbog njega zapravo i počeo trenirati.
Kako uspijevaš uskladiti treninge i školu?
Uvijek je teško uskladiti školu i izvanškolske aktivnosti, ali zasad mi to uspijeva. Naravno, puno vremena potrošim na treninge, ali uz dobru organizaciju vremena sve se može stići.
Koje je zadnje natjecanje na kojem si sudjelovao i kako je prošlo?
Zadnje natjecanje na kojem sam nastupao je bilo Pojedinačno prvenstvo Hrvatske na kojem sam trčao 1500 m, ostvario osobni rekord i zauzeo peto mjesto. Najviše se ponosim dvama trećim mjestima na državnim natjecanjima u disciplinama 1000 m i u krosu na 2 km i prvim mjestom na 1500 m na dvoranskom prvenstvu Hrvatske ove godine. Sa svojom ekipom u krosu na ekipnom prvenstvu Hrvatske osvojio sam dva puta naslov prvaka države te se jako ponosim što sam ove godine s ekipom iz Gimnazije „Fran Galović“ uspio ostvariti ekipno peto mjesto u Hrvatskoj na državnom prvenstvu srednjih škola.
Koja su ti natjecanja ostala u najljepšem sjećanju i zašto?
Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu kada smo moja ekipa i ja bili prvaci Hrvatske ostalo mi je u najboljem sjećanju! Moja ekipa i ja dali smo sve od sebe, zabavili se i ujedno pobijedili jaku konkurenciju.
Smatraš li da škola dovoljno podupire područje kojim se baviš i pomaže u tvojem usavršavanju?
Zasad smatram da škola dosta podupire sport uključujući i atletiku. Kad mi treba izići u susret zbog neke sportske obveze zbog koje nisam mogao ili stigao doći u školu, moj razrednik razumije razlog izostanka.
Imaju li profesori razumijevanja za izvannastavne aktivnosti?
Većina profesora razumije da sam sportaš i zna da katkad nemam vremena naučiti za test ili usmeno odgovaranje, uz opravdan razlog i objašnjenje puno profesora ima razumijevanje te me ne pitaju ako nisam stigao naučiti za usmenu provjeru taj dan.
Imaš li neku misao vodilju ili moto koji ti pomaže?
Moj moto i misao vodilja je – budi svoj, imaj svoj stav, uvijek daj sve od sebe i pokaži svijetu što možeš!
Što bi poručio ljudima koje je strah neuspjeha ili ljudima koji misle da nisu dovoljno dobri da bi uspjeli u sportu?
Svima onima koji se boje neuspjeha i onima koji se boje da neće uspjeti u sportu poručio bih da se do uspjeha dolazi preko neuspjeha. Neuspjeh je dobar zato što nas motivira da sljedeći put damo više od sebe i budemo bolji nego što smo bili. Nikad ne smijemo sumnjati u sebe i u svoje sposobnosti, uvijek treba vjerovati u sebe.
Razgovor vodila: Marija Ferčec, 2. g
