Kako i odakle život na Zemlji – Dan za znanost 2018.

Piše: Bartol Kekez, 3. a

Dan za znanost vratio se u našu Gimnaziju već peti put i ponovno zainteresirao sve uzraste svojom raznolikošću, velikim brojem interaktivnih radionica i ozbiljnim ali zanimljivim predavanjima. Jedno takvo predavanje održao je dr. sc. Čedomil Lucu, umirovljeni profesor Instituta „Ruđer Bošković“.

Naziv predavanja bio je „Znanstvene hipoteze o postanku najranijeg života na Zemlji.“ Na samom je početku profesor napomenuo da će samo biti riječi o hipotezama, tj. da ne postoji jedna teorija koja bi objasnila sve. Ono što je poznato jest to da se najraniji život pojavio prije oko 3,5 milijardi godina u vrijeme kad su uvjeti bili jako grubi i teški, uvelike različiti od ovih koje danas poznajemo. Rana atmosfera bila je prožeta brojnim vulkanskim erupcijama, udarima meteorita i jakim UV zračenjem. S pojavom vode dolazi do pojave aerobnog života, a nakon godina prilagodbe i prirodne selekcije on se stabilizirao.

Profesor je spomenuo ekstremofile, organizme koji mogu podnijeti ekstremne uvjete poput visoke temperature, radijacije, pH vrijednosti i sl. Interesantno je da takvi organizmi postoje i danas te da bi oni mogli preživjeti u ondašnjem svijetu. To su primjerice dugoživci koji su pronađeni na Himalaji na visini od 5600 metara.

Naš je gost zatim govorio o znanstvenim teorijama postanka života na Zemlji. Hipoteza Oparin-Haldene (1920.) polazi od ideje da je sve započelo u oceanu gdje su u tzv. primordijalnim juhama pri posebnim uvjetima nastale aminokiseline. Iako nije prihvaćena, znanstvenici su se složili da je život krenuo od jednostavnijeg prema složenijem. Stanley Miller i Harold Urey svojim su pokusom dokazali da su od anorganskih tvari nastale organske, a Watson i Crick prvi su otkrili strukturu DNA itd.

Sve u svemu, zaključak predavanja je to da iako znamo kad je život počeo, još uvijek ne znamo kako. Potrebno je biti objektivan i razmišljati otvorena uma. Ako želimo saznati istinu, istaknuo je profesor, ne smijemo se ograničavati na dogme – moramo gledati dublje.

Saznali smo…

Profesor Čedomil Lucu predavao je na sveučilištima u Zagrebu, na doktorskom studiju, postdiplomskom studiju, u Rijeci je bio predstavnik Zavoda za biologiju, predavao je biologiju na Medicinskom fakultetu. Bio je i profesor u Dubrovniku nakon osnivanja Sveučilišta, a stalno radno mjesto bilo mu je u Institutu „Ruđer Bošković“ gdje provodi 43 godine kao znanstveni savjetnik i profesor u stalnom zvanju.

Kada ste se prvi put zainteresirali za znanost, a posebice za biologiju?

Kao što sam na predavanju spomenuo, biologija me zaintrigirala rano jer sam volio promatrati okolinu i živi svijet oko sebe. Kad sam završio studij biologije, imao sam prilike (kao dobar student) zaposliti se na Institutu „Ruđer Bošković“ i to me privuklo u istraživački rad i najviše zaintrigiralo. Bavio sam se fiziologijom morskih organizama u Centru za istraživanje mora Instituta „Ruđer Bošković“ gdje sam proveo najveći dio rada. Bio sam profesor na Texas A&M University i ondje predavao, imao sam puno znanstvenih projekata s institucijama u SAD-u, Njemačkoj i Nizozemskoj. Sve je to rezultiralo velikim brojem znanstvenih radova – njih preko stotinu u međunarodnim znanstvenim časopisima – i činjenicom da sam citiran nekoliko tisuću puta čak i danas. Bez obzira na to što sam u mirovini, ako sam citiran, ja sam znanstvenik. Dakle, svećenik jednom, svećenik uvijek; znanstvenik jednom, znanstvenik uvijek.

Što mislite o Danu za znanost i tom načinu popularizacije znanosti?

To je velika stvar. Budući da sam u Koprivnici završio srednju školu, impresioniran sam ovako modernom zgradom koju koprivnički đaci imaju. Knjižnica je lijepa i pogotovo organizacija za znanost koja je korisna jer će mnogi mladi ljudi biti tako zaintrigirani i krenuti u znanost ili primjenu znanosti. Bitno je da mogu vidjeti da je sve što imamo, sve tekovine u tehničkoj civilizaciji, zapravo je nastalo na temelju znanstvenih otkrića.

Koji savjet biste dali budućim mladim znanstvenicima?

Da puno rade jer bez rada nema ničega. Sama pamet nije dovoljna – potreban je krvavi rad, a rad u tom smislu možete postići samo ako volite tu stvar, bez obzira na materijalne prihode. Oni moraju biti neka baza, a ako je ovdje nemate, otiđite u inozemstvo. To je dobro. Mene je Institut „Ruđer Bošković“ uvijek slao van pa sam se doma uvijek vraćao s novim znanjima i novim idejama o znanstvenom radu. Mi kao zemlja nismo toliko razvijeni u znanosti kao visokosofisticirani znanstveni instituti u svijetu i zato je jako dobro da naši znanstvenici onamo odlaze jer prirodne znanosti nisu nacionalne znanosti, one su globalne znanosti.

Planirate li ponovno doći na Dan za znanost sljedeće godine?

Ja sam prošle godine održao predavanje „Utjecaj globalnih temperaturnih promjena na život u moru“, a ove godine predavao sam o hipotezama o nastanku prvog života na Zemlji. Ne znam za sljedeću godinu, ali uvijek u glavi imam par ploča koje mogu iskoristiti da zainteresiram mlade ljude.