Piše: Petra Jakopiček, 2. g
U Gimnaziji „Fran Galović“ održan je 9. lipnja 2018. Dan za znanost. Bogat program, velik broj posjetitelja, uigranost organizacijskog tima i međunarodni karakter ove manifestacije obilježili su njezino peto izdanje.
Ivan Ljubičić, student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, održao je u 11.30 u školskoj zbornici predavanje o umjetnoj inteligenciji. Govorio je o granicama, ali i o neograničenosti usavršavanja vještina kod računala. Naime, računala uče stvarajući „neurone“, koji se brišu ili se nastavljaju širiti stvaranjem svojih vlastitih generacija. Napredak u učenju ovisi o pravilnom razlikovanju određenih karakteristika pojedinih pojmova ili radnji. Primjera radi, osmišljen je program u obliku igrice „Super Mario World“ u kojoj računalo mora samo „skužiti“ kako uspješno odigrati razinu te igre, a da ne izgubi. Učeći na vlastitim pogreškama, ako, recimo, shvati da mora izbjegavati kornjače čija je funkcija da naude igraču, usavršava svoj genom pa tako s vremenom postaje sve pametnije i pametnije. Tako su u jednom natjecanju videoigre „DOTA 2“ profesionalni igrači pokušali pobijediti naizgled „nemogućeg“ pojedinca koji je zapravo bio – računalo. Ljubičić nam je pripremio i originalnu igru u kojoj nam je pobliže objasnio princip učenja kod računala. Na improviziranoj šahovskoj ploči, dimenzija 3 x 3, dobrovoljac bi iz publike napravio potez jednom figuricom. Predavač bi tada, glumeći računalo, iz papirnatih posudica izvadio jedan Kiki bombon koji, ovisno o boji, predstavlja određeni potez koji računalo treba izvršiti. Ta bi naredba, u konačnici, utjecala na rezultat igre.
Na predavanju smo slušali i o marketinškom iskorištavanju osobnih podataka koje su skupljali programi umjetnih inteligencija putem Facebooka i online igara. Spominjale su se i priče o Mandela efektu, o programima za prepoznavanje i ispunjavanje glasovnih naredbi Cortana i Siri i tako dalje.
Ovo nas je predavanje naučilo da je za razvoj „pametnih“ uređaja potrebna ljudska inteligencija koja ima neograničen kapacitet pamćenja i učenja raznih vještina bilo kad i bilo gdje. Nadamo se da će se umjetna inteligencija razvijati tako da pomogne ljudima, kao što u Japanu postoje roboti koji služe kao medicinsko osoblje, a ne da postane novo oružje u ratovanju i uništavanju.
