Pišu: Mirna Kovač i Petra Popec
Hoće li knjige vrištati, udarati po ljudskim glavama, ulaziti u njih kao bubice, letjeti s pticama…
Knjiga, knjiga, knjiga, knjižica. Knjižurina. Bioknjiga = (jednako) bioproizvod. Prirodna gnojiva za knjige i održivi razvoj. Hrana za ljude. Treba li čovjek jesti kvalitetno i prirodno? Zasigurno raznoliko. Knjiga je hrana čovjeku. Kakve su knjige, takvo je čovječanstvo. Misliti zeleno. Treba misliti zeleno, ekološki. Očuvati okoliš, očuvati ljudsku misao. Kratko, a jednostavno i sažeto. Prepuno vitaminima i mineralima, nezagađeno, nezatrovano. Samo čista i iskrena misao. Misao iz srca, iz mozga.
Treba misliti na budućnost: štititi Zemlju, štititi čovjeka, sva živa bića. Biti nesebičan i nepokvaren. Bez reklama. Pročišćeno, a blisko svakom srcu.
Kao trn u oku: snažno, bolno, prodorno, nenapadno. Za sve ljude, i one koji se tako osjećaju. Kao vrtlog riječi, kao slatki med koji se topi u ustima i ostaje, a ipak nestaje. S malom dozom mašte ili velikom, kako pisac osjeća.
Reciklirati, ali papir. Držati knjigu u rukama. To će zasigurno ostati, trag daleke prošlosti. Novine će doći, ali i proći. Nestati, ostati. Hoće li knjige lepršati? Padati, strugati, govoriti, vrištati, vući, udarati po ljudskim glavama, ulaziti u njih kao bubice, neprimjetno? Ili će rasti na krošnjama kao jabuke, letjeti s pticama, gmizati s glistama? Hoće li? Neće li? Jedno je sigurno: ljudi će ih čuvati, paziti, maziti, one vrijedne. Kao dragulje.
Knjige će uvijek pratiti čovjeka, pronaći svoje mjesto u svijetu, izvršiti svoju zadaću: rasprostranjivati riječi, misli, čovjekove misli. Čovječanstvo i knjige su vezani -> (iz toga slijedi) knjige će opstati. Ideja o knjizi će opstati, materija će se možda i promijeniti. Tko zna? Nitko ne zna. Ne moramo baš sve znati.
Mirna Kovač, 4. b
Dodir s knjigom – nezamjenjivo! Za sve ostalo tu je internet
Dolaskom interneta dolazi i priča o izumiranje knjige. Ne knjige kao knjige, već rituala povezana s knjigom kao predmetom, odlaskom u knjižnice, odabirom i posuđivanjem knjige.
Čitati knjigu može se na tabletu, laptopu, mobitelu. Na bilo kojem zaslonu. Danas su pametni telefoni zamijenili i ubili mnogo životnih čari koje smo nekoć mogli raditi uživo. Danas ne trebamo ni izići iz kuće, samo se spojimo na internet i sve nam je nadohvat ruke. No, nemojmo se varati, internet koji nam olakšava život isto tako postaje poput nametnika i bolesti koje se teško možemo riješiti. Postajemo ovisnici o mobitelima i internetu koji često zaglupljuje i zatupljuje mladež. Odlazak u kino, na primjer, bio je nešto čemu su se moji roditelji veselili. U kino se išlo uglavnom subotom i to je bio pravi praznik. Danas uključim televiziju i eto meni svih serija, filmova, svega što mi srce poželi. Mama mi kaže kako u takvom gledanju filmova nema nikakve čari, nije isto sjediti doma i gledati film i otići u kino. Slažem s njom u još jednome. Nije isto kad čitaš knjigu na tabletu i kada listaš stranice. Tablet ne može zamijeniti miris i dodir istrošena požutjela papira koji osjetimo dok listamo knjigu. Nije to „to“ kad ne moraš usred zime navući čizme, jaknu, kapu i šetati do knjižnice da bi došao do knjige, začuo kako škripe vrata i podovi stare knjižnice i osjetio taj miris, miris knjige. To je nezamjenjivo i neprocjenjivo. Za sve ostalo – tu je internet.
Nadam se da je u svijetu još ostalo knjigoljubaca koji vole miris knjige te da budućnost knjige ne ovisi o internetu.
Petra Popec, 1. e