Piše: Dunja Husnjak
Dragi maturanti,
još se uvijek jako dobro sjećam pritiska i nervoze koju osjećate i želje da cijela državna matura što prije završi. Mogu vas jedino utješiti da sav taj trud, napor i živciranje vrijedi onog dana kada dođete upisati željeni fakultet i kada ponosno upišete svoje ime u indeks. Neka vas ta misao vodi u svim ovim teškim danima. Vjerujem da vam dnevno prođe bezbroj misli kroz glavu, a više od pola tih misli je: „Što da upišem nakon srednje škole?“
Svakodnevno sam mijenjala ljestvicu fakulteta jer sam željela upisati fakultet koji će me pripremiti za posao koji ću svakodnevno s veseljem raditi. Znala sam da želim neku granu medicine i zdravstva te sam se tako i počela više informirati o studijima koji postoje na Zdravstvenom veleučilištu. Tako sam našla Fizioterapiju i odmah ju stavila na popis studijskih programa. Nakon što sam vidjela da sam zaista upisala željeni studij, sve one misli o maturi u rekordnom su roku zamijenile misli o fakultetu. Bila sam istovremeno nervozna i uzbuđena i jedva sam čekala da krenem na predavanja i upoznam svoje kolege. Nisam točno znala što me čeka jer sam ipak na stranici veleučilišta samo čitala o kolegijima i nastavnom planu koji je u nekim slučajevima drugačiji od prakse.
Kada sam konačno dočekala početak akademske godine, u prvih sam mjesec dana shvatila da sam odabrala fakultet svojih snova. Poslije toga više ništa nije bilo teško. Iako sam u prvom semestru imala deset kolegija, nisu svi jednako zahtjevni i četiri su kolegija dvosmestralna, što znači da cijeli godinu slušam kolegij te ga polažem na kraju lipnja. Na prvoj godini Fizioterapije većina se kolegija polaže ispitima, a kolokviji su uvjet za ispit. U prvom semestru mogla sam kolokvirati dva kolegija.
Kao što sam rekla, nisu svi kolegiji jednako zahtjevni. U prvom semestru najteža mi je bila Anatomija i to sam najviše učila. Teško je zapamtiti sve te latinske nazive u kratkom vremenu. Neki će vam kolegiji biti dosadni kao i neki predmeti u školi, ali to je normalno. Uz Anatomiju najzahtjevnija je bila Fiziologija, ali se na količinu gradiva ubrzo zaboravi kada učiš ono što želiš i što te zanima. Nakon svakog predavanja iz Fiziologije ostala sam zapanjena koliko je naše tijelo savršeno i usklađeno, a mi to uopće ne primjećujemo. Nisam mogla vjerovati kakvi se to sve procesi odvijaju u našem složenom, ali prekrasnom organizmu.
Nakon uspješno položenih ispita u veljači počela sam se pripremati za kliničke vježbe – praksu. Već na prvoj godini imamo praksu u bolnicama i jedva sam čekala da vidim kako sve što sam naučila u teoriji izgleda u praksi. Na početku drugog semestra bila sam tjedan dana na praksi u KBC-u Rebro, a u lipnju ću biti u Poliklinici za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr. Drago Čop“. Tih mi je tjedan dana prošlo kao sekunda i svaki dan sam naučila nešto novo. Uz razgovor s pacijentima i drugim fizioterapeutima vrijeme brzo prođe.
Iako je podjednak broj gimnazijalaca i fizioterapeuta iz srednje škole, to ne znači da nama gimnazijalcima ide teže. Iz nekih kolegija, kao što je Fizika, imala sam jako dobru podlogu iz gimnazije koja je nedostajala ostalima, ali isto tako mi je trebalo malo dulje da shvatim stručne predmete.
U drugom semestru imam više stručnih kolegija, što je odmah i zanimljivije jer učim o svojoj struci i kako konkretno pomoći drugima. Najbitniji kolegij drugog semestra je Fizioterapijska procjena koja nam omogućuje definirati i prepoznati problem, oštećenje ili nedostatak.
Veleučilište nam nudi i razne mogućnosti volontiranja, od domova za starije i nemoćne do vrtića. Već od prve godine možemo pomagati i usrećivati ljude. Ovaj tjedan volontiram u dječjem vrtiću povodom Dana zdravlja koji je bio 7. travnja i tom akcijom želimo djeci, roditeljima, bakama i djedovima približiti teme i aktivnosti koje su važne za zdravlje.
Vrlo sam zadovoljna i sretna odabirom fakulteta i preporučila bih ga svima koji se vide u tom području zdravstva i koji žele pomagati i olakšati život ljudima.
