Piše: Oskar Marić, 1. g
Pripremamo se za Noć knjige iščitavajući klasike svjetske književnosti koji govore o budućnosti knjige.
U vrijeme objavljivanja, 1953. godine, roman je svrstan u znanstvenu fantastiku. U današnje vrijeme romanu je ostalo malo elemenata koji pripadaju znanstvenoj fantastici. Ušne slušalice, videozidovi, interaktivna televizija, razvoj konzumerizma, dehumanizacija života i izostanak empatije među ljudima svakodnevna su pojava u današnjem društvu. Činjenica da je autor u devet dana napisao djelo koje je desetljećima kasnije i dalje aktualno, dapače, rekao bih danas puno više no ikada, navodi me na razmišljanje o predvidljivosti ponašanja ljudskog roda. Upravo je taj aspekt knjige meni najzanimljiviji.
Roman predstavlja ozbiljnu kritiku društva u cjelini s naglaskom na zabranu čitanja knjiga, cenzuru tiska i kontrolu medija koji posljedično formiraju ljude lišene bilo kakve empatije, nesposobne za razmišljanje (distopija). Da bismo u cijelosti razumjeli djelo, potrebno je poznavati povijesni aspekt djela (autor je napisao djelo u periodu kad je u SAD-u cenzura bila u punom jeku) te simbolizam koji izvire iz gotovo svake rečenice. Ispod površine knjiga sadrži filozofske i moralne poruke do kojih likovi dolaze u vrlo teškim situacijama.
Radnja se odvija u SAD-u u nedefiniranoj budućnosti u društvu u kojem represivna vlada cenzurira svu literaturu, a život građana ispunjen je trivijalnostima dok oni negiraju bilo koju vrstu neugode ili problema. Kako bi suzbila čitanje knjiga, vlada je organizirala vatrogasne postrojbe spaljivača knjiga.
Glavni lik, vatrogasac Guy Montag i njegov nadređeni, kapetan Beatty, prikazani su kao dva čovjeka različitih osobnosti, ideala i pogleda na svijet koji ih okružuje. Iako se Montag i Beatty čine kao potpune suprotnosti, Bradbury koristi simboliku i dvosmislenu prirodu znanja kako bi dokazao da su u biti njegovi likovi vrlo slični.
Montag je vatrogasac zadovoljan svojim poslom koji podrazumijeva paljenje knjiga i kuća u kojima ih pronalazi. Svakog dana vraća se kući svom jednoličnom i ispraznom životu sa suprugom Mildred koja dane provodi u društvu svoje televizijske „porodice“. Upoznavanje s Clarissom McCellan koja mu priča o prošlim vremenima kad su ljudi smjeli imati svoje ideje i raspravljati o njima, te pokušaj Mildredina samoubojstva, naveli su Montaga da počne preispitivati sebe, svoj posao i društvo koje ga okružuje. Nakon što je vidio ženu koja se radije zapalila zajedno s knjigama u vlastitoj kući nego da ode, Montagovo shvaćanje vrijednosti se ruši te on krade knjigu i odnosi je kući („Montag je osjetio kako mu u prsima poput srca tuče skrivena knjiga.“). U kratkom vremenu on se iz uskogrudnog konformista pretvara u dinamičnu osobu koja se zalaže za spašavanje knjiga umjesto da ih uništi. Iako zbunjen kompleksnošću svijeta knjiga, on se odlučuje boriti protiv postojećeg društva ne bi li pronašao dublji smisao života čitajući knjige, a profesor Faber pri tome mu svesrdno pomaže.
Fahrenheit 451 govori nam o načinu na koji totalitarna vlada, ostavljena bez kontrole, čini nepopravljivu štetu društvu ograničavajući slobodu i kreativnost pojedinca i društva u cjelini.
Najtužnije je to što je knjiga koja govori o cenzuri bila i sama cenzurirana. U jednom je izdanju pijan čovjek postao „bolestan čovjek“ dok je čišćenje pahuljica iz pupka postalo „čišćenje ušiju“. Jedna psovka „God damn“ dovela je Bradburyjev klasik do skidanja s popisa lektire u Mississippiju. Knjigu sam doživio kao vrlo depresivno štivo čiji kraj ipak ostavlja mjesta nadi da će se ljudi trgnuti i shvatiti prave životne vrijednosti (barem neki od njihJ). Unatoč tome smatram da bi ga trebao pročitati svaki čovjek koji se smatra pismenim da bi shvatio što pismenost u stvari znači, ali i svi oni koji na bilo koji način utječu na razvoj djece i njihovu percepciju društva te na razvoj tehnologije i njeno korištenje.
Ilustracija: Benjy Brooke
Je li moguće da su tehnološki razvitak i emocionalna inteligencija pojedinca obrnuto proporcionalni ?