Piše: Bartol Kekez, 3. a
Model International Criminal Court Western Balkans (MICC WeB) projekt je simulacije Međunarodnog kaznenog suda koji se održava već nekoliko godina i u kojem sudjeluju učenici iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Cilj je međunarodna suradnja, razvijanje kritičkog razmišljanja u mladih, učenje o osnovama prava i temama važnim za čovječanstvo te simulacija parnica triju slučajeva. Na sesiji koja se održala u Blagaju (BiH) od 13. do 18. ožujka ove godine sudjelovali su učenici naše škole Ema Godek (1. b), Hana Knežević (2. c), Lea Miloš (2. e), Luka Varmuž (3. a) i Bartol Kekez (3. a) pod vodstvom profesora Zorana Pintarića.
Nakon dugog puta do Blagaja, malog gradića nedaleko od Mostara, pridružili smo se ostalim sudionicima iz Daruvara, Banje Luke, Goražda, Užica i Aranđelovca. Ukupno nas je bilo trideset, a bili smo raspoređeni u tročlane timove tužiteljstva (Ema), obrane (Hana), sudaca (Lea i Bartol) i press tim (Luka) za tri slučaja Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine: Friedrich Flick, Dražen Erdemović i Simon Bikindi. Bili smo smješteni u Hotelu „Ada“ koji se nalazi uz samu rijeku Bunu i ondje su se odvijale sve aktivnosti. Prva je večer bila za međusobno upoznavanje sudionika, a drugi dan smo počeli s ozbiljnim poslom. Nakon doručka održana je radionica na kojoj smo se upoznavali s temeljnim ljudskim pravima i raspravljali o njima. Važno je napomenuti da su sve radionice i sva predavanja bila interaktivna, odnosno od nas se stalno tražilo argumentirano mišljenje, što nas je uvelike zainteresiralo za rad. Ostatak dana razgovarali smo općenito o Međunarodnom kaznenom sudu i o tome zašto uopće ratujemo. Nakon večere došlo je vrijeme da svi sudionici predstave sebe i svoju školu. Što se nas tiče, donijeli smo Podravkinu Linoladu i grickalice te su Luka i Hana, koja je bila u nošnji, otplesali grizlicu. Zanimljivo je da su se mnogi čudili kad su vidjeli sliku naše Gimnazije. Bila je to tzv. interkulturna večer.
Sljedeći dan marljivi su se timovi počeli pripremati za parnice. Prvo su pravni treneri govorili o povijesnim pregledima svih slučajeva, a zatim su tužiteljstvo i obrana morali osmisliti argumente za osudu odnosno obranu osuđenih prema Rimskom statutu. Pisanje argumenata bilo je jako teško jer se moralo paziti na mnoge sitnice i jer slučaji nisu crno-bijeli, odnosno postojalo je mnogo relativnih informacija i situacija. Najvažnije je odbaciti subjektivne dojmove o slučaju i sagledati stvari iz pravnog kuta. Pošto su završile pripreme, posjetili su nas suvremeni svjedoci, gospodin i gospođa koji su nam govorili o tome kako su preživljavali u Mostaru tijekom rata.
Petak je bio veliki dan. Nakon marljivog rada svih timova došlo je vrijeme za simulaciju slučajeva. U svakom pojedinom slučaju prvo je argumente iznijelo tužiteljstvo, a onda obrana, dok su suci pozorno pratili i postavljali pitanja. Kad je to završilo, suci su otišli vijećati, novinari pisati izvještaje, a ostali su imali slobodno vrijeme. Tijekom vijećanja bilo je potrebno analizirati argumente obiju strana i odlučiti koja je bila uvjerljivija te napisati presudu, što je trajalo nekoliko sati. Bilo je i nesuglasica, no uz pomoć voljnih pravnih trenera na kraju smo uspjeli.
Čitanje presuda održalo se sljedeći dan, a ovako su glasile: Friedrich Flick, njemački poslodavac, osuđen je na 20 godina za zločin protiv čovječnosti – porobljavanje civila za rad u tvornicama i robovski rad u nacističkim koncentracijskim logorima. Dražen Erdemović, bosanski Hrvat, optužen je za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici, no oslobođen je svih optužbi na temelju oslobađajućih okolnosti. Simon Bikindi, ruandski pjevač, također je oslobođen optužbi da je svojim pjesmama mržnje poticao članove Hutu plemena u Ruandi na genocid plemena Tutsi. Neki više, a neki manje zadovoljni ishodom suđenja nakon toga razgovarali smo s pravnim trenerima o stvarnim presudama ovih slučajeva i tome zašto uopće kažnjavamo. Uslijedila je i press konferencija za članove tužiteljstva, obrane i sudskih vijeća. Poslijepodne smo imali kratku ekskurziju u Mostar. Vidjeli smo Stari most i probali tradicionalnu bosansku kavu te razgled završili u restoranu. Po povratku u Blagaj dobili smo certifikate i nakon toga smo imali tulum/dernek/žurku i družili se do kasno u noć.
U nedjelju je nažalost došlo i vrijeme rastanka. Tijekom seminara upoznali smo različite ljude i imali mogućnost međusobno razmijeniti mišljenja. Smatram da smo osim pravnih procesa svi naučili i ponešto jedni o drugima te o sebi samima. Maja Nenadović, trenerica ljudskih prava, govorila nam je o djevojčici s Islanda koja je izrekla sljedeću rečenicu:
„Rat je kada ljudi ruše mostove.“
Sukobi nastaju iz nerazumijevanja druge strane, a mi smo ti koji imaju priliku obnoviti odnose, odnosno novu budućnost. Ovakvi su seminari izrazito važni jer dokazuju koliko smo zapravo slični i kako se možemo slagati. Na kraju svega želimo zahvaliti svima na ovom životnom iskustvu za koje vjerujem da je koristilo svim sudionicima te se nadamo daljnjoj suradnji i mogućnosti da ponovno sudjelujemo u ovom projektu.
