Piše: Lovro Herbai, 4. b
„U svojim nemirnim snovima vidim taj grad… Silent Hill.
Obećao si da ćeš me ponovno odvesti tamo jednog dana… ali nikada nisi.
Sada sam sama ondje, na našem posebnom mjestu… i čekam tebe.“
Riječi su to kojima započinje najbolja igra svih vremena, Silent Hill 2. Ova će analiza biti u potpunosti posvećena simbolici i priči igre, a ne ostalim teh
nikama. Prema Silent Hillu 2 treba se postupati kao prema igranom filmu jer njegova priča tako je i predstavljena. Ovo nije zabavna igra koju se uzima u ruke kada vam je dosadno i želite ubiti vrijeme, ovo je nevjerojatno depresivno, stravično i, nadasve, simbolično putovanje psihom nekolicine nesretnika koji su proživjeli traumatično iskustvo u prošlosti i ne mogu se s time pomiriti. Zbog čitanja velike količine psiholoških romana i novela za lektiru u školi gdje pratimo glavne likove koji pate od egzsitencijalnih i kreativnih kriza, odlučio sam predstaviti vam jednu takvu priču, ali ispričanu posve netradicionalno. Stoga, zavalite se u svoj naslonjač, pustite ambijentalnu glazbu i uživajte u predstavi!
Naša priča započinje unutarnjim dijalogom glavnog lika Jamesa Sunderlanda koji se pita je li Mary, njegova žena, stvarno ovdje, u Silent Hillu (napuštenom malom gradu koji je konstantno pokriven debelom maglom). Naime, James je dobio pismo od Mary u kojem ga ona poziva da dođe u grad na njihovo „posebno mjesto“ gdje ga čeka, a on je izrazito sumnjičav u vezi s tim jer, kako kaže, „mrtva osoba ne može napisati pismo“. Napominje kako je Mary umrla od neke bolesti prije tri godine i pita se zašto ju uopće traži, znajući da je mrtva. Iz ovoga možemo iščitati da je James jako očajan. Mary mu je bila sve, a s njezinom smrću još se nije pomirio. Došao je u Silent Hill da ju pronađe, a jedino što će pronaći jesu patnja i tuga. James uzima kartu grada i maglovitim putom kroz šumu kreće na svoj „križni put“.
Da ne opisujem doslovno cijelu igru, ukratko ću opisati najbitnije događaje kako bi simbolika koju ću kasnije objašnjavati bila jasnija. Dakle, James Sunderland bio je oženjen za Mary Shepherd-Sunderland i istinski su se voljeli. Međutim, sve dobre stvari moraju jednog dana završiti pa je tako i njihova sreća završila ranije nego što je trebala. Mary se gadno razboljela i kako se njezino stanje pogoršavalo, tako se pogoršavalo i Jamesovo psihičko zdravlje. Obožavao je Mary i uvijek je bio uz nju u bolnici, ali s vremenom ju je počeo mrziti i na kraju ju je ubio tako što ju je ugušio jastukom dok je spavala u bolnici. Razlozi za njegov postupak bit će detaljno objašnjeni u nastavku, ali očito je potisnuo to sjećanje i nada se da se to uopće nije ni dogodilo kako bi ju mogao ponovno vidjeti u Silent Hillu, njihovu najdražem mjestu.
Ono što me najviše impresionira u vezi sa Silent Hillom 2 jest to što se čudovištima s kojima se James susreće i okolišem kojim prolazi priča jedna jako uznemirujuća i tužna ljubavna priča kakvu se nigdje drugdje ne može vidjeti. James vidi Silent Hill na jedan način, a svaki od likova vidi ga na svoj, poseban način. Grad se prilagođava ljudima koji su u njemu kako bi ih natjerao da se suoče sa svojim traumama.
Angelina uvodna sekvenca smještena je u groblje Silent Hilla i Jamesu kaže kako traži svoju majku. Sljedeći put kad ju vidimo, izgleda kao da razmišlja o samoubojstvu. Leži na podu s krvavim nožem u ruci i promatra se u ogledalu. James ju upita je li pronašla svoju majku, a ona mu odgovara da nije; što može biti razlog, ili jedan od razloga, zašto želi umrijeti. Jako je sumnjičava u vezi s Jamesom i nimalo mu ne vjeruje. Nakon što ponudi Jamesu da uzme nož jer se boji što bi mogla učiniti s njime ako ga zadrži, on joj priđe s ispruženom rukom na što ona burno reagira i počne se braniti. Kasnije mu se ispriča i kaže: „Bila sam zločesta… Molim te, nemoj…“ Ovaj dio dijaloga, povezan s činjenicom da svoju majku zove doslovno „mama“, ukazuje na mogućnost da se vraća u svoje traumatično djetinjstvo (regresija). Mnogo će vremena proći do sljedećeg susreta s Angelom, a kad ju James ponovno vidi, Angelu zlostavlja stvorenje imena Abstract Daddy. Angela stvorenje vidi kao svojeg oca, a nakon što ga James pobijedi, neprestano ga počne udarati nogom i na kraju na njega baci televizor. Međutim, Angela je još borbenija nego prije govoreći kako je James dobar prema njoj jer su „muškarci u potrazi za samo jednom stvari“. Kad joj James pokušava reći da to nije istina, ona mu govori da je lažljivac i da prizna ili da ju „prebije kao što je to radio njezin otac“. Ona završava dijalog govoreći da on (James) jednostavn
o nije više htio Mary i da je vjerojatno pronašao nekog drugog. Vrijedi napomenuti kako soba u kojoj se nalazi izgleda potpuno drugačije od onoga kako James vidi Silent Hill jer ovako Angela vidi Silent Hill. Abstract Daddy stvorenje je koje se prikazuje kao dva spojena tijela u krevetu pokrivena „dekom“ napravljenom od kože. Očito je da simbolizira Angelina oca koji ju je vjerojatno silovao u djetinjstvu, a i Angela sama priznaje da ju je tukao. Prije ulaska u ovu prostoriju James je pronašao izrezan novinski članak zaprljan krvlju u kojem piše kako je Thomas Orosco pronađen mrtav u svom domu, a uzrok smrti bile duboke rane zadane nožem (poveznica s Angelinim krvavim nožem) pa se može pretpostaviti da je Angela ubila svog oca zbog patnje koju joj je zadao. Angelu zadnji put vidimo u hotelu na samom kraju igre. Ovdje se opet James pronalazi u njezinoj verziji Silent Hilla i Angela ga zamijeni za svoju majku, ali ubrzo shvaća da je to James. Angela priznaje Jamesu da joj je majka rekla kako je zaslužila to što se dogodilo između nje i oca, na što joj on odgovara kako nije u pravu, a Angela mu kaže da ju ne žali ako ju ne misli spasiti i brinuti se o njoj. Nakon nekoliko sekundi tišine Angela kaže: „To sam i mislila…“ Zatraži natrag svoj nož, ali James joj ga odbija dati. Počne se uspinjati stepenicama okružena vatrom i kaže Jamesu: „I ti vidiš ovo, zar ne? Za mene uvijek je ovako.“
Maria je sljedeći bitan lik koji se lako može zamijeniti s Mary jer izgledaju jako slično, a i glas im je isti. Jedino po čemu se razlikuje od Mary jest odjeća koju nosi i imaju različite frizure. Njezina sličnost s Mary nastavlja se u dijelu kada su ona i James u bolnici Brookhaven gdje se počne osjećati loše i odluči ostati ležati na krevetu u jednoj od soba. Kasnije se iznenada pojavljuje u podrumu bolnice pokraj Jamesa i ljuta je na njega što ju nije štitio od opasnosti u bolnici i žali se kako stalno samo razmišlja o svojo
j mrtvoj ženi, a nije ga briga za nju (Mariju). Nažalost, kad James i Maria pokušavaju izići iz bolnice, Maria biva ubijena oštricom zloglasnog Pyramid Heada i James osjeća veliku krivnju i tugu jer ju nije mogao spasiti. Koliko god to čudno zvučalo, Maria se ponovno pojavljuje u igri u podrumu zatvora Toluca gdje se nalazi iza rešetaka i ponaša se kao Mary. Čak i spominje kako je James uvijek bio zaboravan i da mu je ostala kazeta u njihovoj sobi u hotelu kad su zadnji put bili ovdje. Međutim, brzo se vraća na staro i James joj obećava da će n
ekako doći do njezine ćelije i izbaviti ju. Vjerojatno ste pretpostavili što slijedi. James uspije ući u njezinu ćeliju, ali sve što ga čeka jest njezino beživotno tijelo. Ponovno osjeća krivnju i, začudo, umjesto da kaže njezino ime, on spominje Mary. James ju posljednji put susreće pri samom kraju igre kada su je zarobili dva Pyramid Heada i ponovno ju ubiju pred njime. U tom trenutku James shvaća grijehe svoje prošlosti i odluči završiti sve ovo. Na Mariju moglo bi se gledati kao na samo još jedno od stvorenja s kojima se James susreće iako ne izgleda tako. Ona je ovdje samo zato da bi se James osjećao krivim za ubojstvo Mary. Njezina „odavajuća“ odjeća i zavodnički ton glasa elementi su koje je James htio u Mary nakon što se razboljela, ali njezina bolest prikovala ju je za krevet i bila mu je nedostupna. Njezino konstantno umiranje prisutno je kako bi James shvatio bol gubitka i pomirio se s činjenicom da se njegova Mary neće vratiti u život.
James je, bez imalo sumnje, najzanimljiviji lik u cijeloj igri pa ću preskočiti ostala dva lika s kojima se susreće (Eddie i Larua) i ostatak posvetiti samo njemu i njegovoj verziji Silent Hilla.
Prvo stvorenje s kojim se James susreće jest Lying Figure. Lying Figure stvorenje je bez lica, u cijelosti sastavljeno od kože, sa ženskim nogama i vidljivo
m stražnjicom kao jedinim prepoznatljivim motivima. Dizajn Lying Figurea inspiriran je slikom bolničkog pacijenta u luđačkoj košulji koji se, u agoniji, vrpolji.
Ono je manifestacija Jamesove unutarnje patnje, a književna adaptacija piše kako je „rođeno iz osjećaja ograničenja“. Masahiro Ito, dizajner stvorenja za prve tri Silent Hill igre, stvorio je Lying Figure na temu Mary dok je bila smrtno bolesna, a i sama Mary kasnije kaže kako „izgleda kao čudovište“. Stoga, može biti da je ovo stvorenje zapravo Mary, ali iz Jamesove perspektive. Glavni je napad stvorenja ispuštanje kiselog dima, što može biti povezano s povraćanjem kao simptomom bolesti, ali može biti povezano i s ružnim riječima koje je Mary uputila Jamesu dok je bila bolesna. Kako stvorenje ima ruke doslovno spojene sa svojim tijelom, može se pretpostaviti da to predstavlja Jamesovu frustraciju zbog nemogućnosti da dira ili drži Mary.
Sljedeća postaja za Jamesa je stambena zgrada u kojoj pronalazi svjetiljku postavljenu na lutku obučenu u Maryijnu odjeću koju je nosila na videosnimci u hotelu. Uzimanjem svjetiljke James započinje konflikt s novim stvorenjem: Mannequinom. Mannequin je manifestacija Jamesovih prirodnih nagona i sklonosti. Stvorenje se vjerojatno manifestiralo u ovom obliku zbog Jamesove „seksualne frustracije“ koja je ponavljajući motiv u njegovoj priči, odnosno njegov lajtmotiv. Stvorenje je doslovno par nogu i ništa više. Književna adaptacija napominje kako je stvorenje „rođeno iz požude“. Povezano s Mannequinom, u priču također ulazi i najpoznatije stvorenje iz cijelog serijala, Pyramid Head. Njegova uvodna sekvenca prikazuje ga kako zlostavlja dva Mannequina. Zbog toga, moguće je da je Mannequin također slika ženske nevinosti i bespomoćnosti koju iskorištava, odnosno uništava, tlačiteljska muževna sila, Pyramid Head.
Pyramid Head služi kao manifestacija Jamesove neispunjene želje za kaznom zbog Maryijne smrti, odnosno zbog njegove krivnje što ju je ubio. Razlog zašto Pyramid Head neprestano ubija Mariju je kako bi Jamesa podsjetio da je on ubio Mary; James je u zabludi da ju nije ubio, a Maria je distrakcija koja drži Jamesa podalje od Mary. Kada James napokon shvati što je učinio i prihvati tu činjenicu, dva Pyramid Heada, koja su posljednji put ubila 
Mariju, napadaju njega i u konačnici obojica počine samoubojstvo jer su konačno ispunili svoju svrhu i dužnost te nisu više obvezni podsjećati Jamesa na njegov čin. Masahiro Ito jednom je rekao: „Pyramid Head čuvar je, proizveden njegovom krivnjom, koji Jamesa kontrolira da ostane samo čovjek.“ U muzeju u Silent Hillu nalazi se slika koja predstavlja Pyramid Heada i moguće je da se zato Jamesova krivnja i mazohizam manifestiraju baš u tom obliku, iako nije sigurno je li James posjetio ovaj muzej kada je bio zadnji put u gradu s Mary.
U hotelu gdje su zadnji put bili on i Mary, James pronalazi zaboravljenu kasetu i u njihovoj zajedničkoj sobi ju pogleda i u tom trenutku sjeti se kako ju je ubio jer snimka prikazuje Jamesa kako stavlja jastuk preko Maryijna lica i guši je u snu. Nakon gledanja videosnimke Jamesa očekuje još jedan povratak u prošlost potaknut auditivnim motivima, odnosno prisjećanjem zadnjeg razgovora koji su vodili on i Mary u bolnici. U razgovoru Mary je jako uzrujana svojom bolešću i ne prihvaća Jamesovo cvijeće jer smatra da ga ne zaslužuje jer „izgleda kao čudovište“ i tjera Jamesa doma govoreći da ona „nikome nije od koristi ovakva“ i da će „ionako biti mrtva ubrzo“. Međutim, nakon što James ode od nje, ona počne plakati i doziva ga moleći da se vrati i da ostane s njom. Kad je Mary bila bolesna, imala je neodoljiv osjećaj bijesa, žalosti, boli, usamljenosti, bespomoćnosti, poricanja i dubokog gađenja u njezinu tijelu zbog bolesti. Osjećala je da je njezina nesreća nepoštena. Kao što je Mary rekla u svom pismu: „Kad sam prvi put saznala… da ću umrijeti… nisam to htjela prihvatiti“, Mary 
je bila u sukobu s vlastitim osjećajima i ponekad je govorila Jamesu da želi umrijeti, a ponekad da ne želi.
Postoji sedam različitih načina na koji igra može završiti, ali onaj najsavršeniji kraj je In Water koji se uzima kao „pravi svršetak“, a to je i kraj koji je opisan u književnoj adaptaciji.
U tom kraju vidimo Jamesa kako razgovara s Mary u nekoj vrsti zagrobnog života jer govore o njezinoj smrti i zašto je James to odlučio napraviti. James govori Mary da ju je ubio zato što ju nije mogao gledati kako pati, a i ona sama mu je rekla da želi umrijeti, ali priznaje da to nije cijela istina jer također je rekla da i ne želi umrijeti. „Istina je… dio mene mrzio te je. Za oduzimanje mog života…“, kaže joj James, a ona mu odgovara: „Ubio si me i patiš zbog toga. Dosta je, James.“ Nakon toga, Mary počinje nasilno kašljati i umire držeći Jamesovu ruku. James ju prima u svoje naručje i nosi ju iz sobe. Zamračenje… Zvuk vrata automobila kako se otvaraju i zatvaraju. „Sada razumijem. Pravi razlog zašto sam došao u ovaj grad. Pitam se, čega sam se to bojao? Bez tebe, Mary, nemam ništa…“ Sljedeće što čujemo jest zvuk automobila kako ubrzava i naglo zastaje. Tišina. „Sada možemo biti zajedno.“
Silent Hill 2 remek-djelo je interaktivnog medija i dan-danas, 17 godina nakon njegova izlaska, nijedna se igra nije približila svojom pričom i izvedbom Silent Hillu 2. Inspiracija za igru proizišla je iz mnogih drugih umjetničkih djela. Takayoshi Sato, jedan od pisaca scenarija, rekao je kako je temeljna priča igre zasnovana na Zločinu i kazni Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Rembrandt i Francis Bacon (
slika desno) slikari su čija su djela također bila inspiracija za izgled i stil Silent Hilla 2. Glazba u igri moj je najdraži soundtrack ikada snimljen! Glazba Akire Yamaoke savršeno se uklapa u ovaj mračni svijet s kojim nas igra upoznaje i na trenutke podsjeća na glazbu kakva bi se pronašla u filmovima Davida Lyncha. Jako preporučam slušanje soundtracka, stvarno je nevjerojatan, ne mogu ga dovoljno nahvaliti! Kako bih se pripremio za pisanje ove detaljne analize, po sedmi sam put prošao igru i iznenađen sam kako nakon sveg ovog vremena nije nimalo dosadna. Prvi sam se put suočio s njome kad sam bio prvi razred osnovne škole i nisam mogao doći dalje od prvih nekoliko minuta igre jer nisam apsolutno ništa razumio, ali nešto u vezi s igrom me fasciniralo pa sam se svako malo vraćao i pokušavao je završiti. 2015. godine prvi sam ju put završio i odonda ova igra stoji na prvom mjestu mojih omiljenih igara i mislim da ju ništa neće oboriti s tog mjesta.
Ako niste ljubitelj videoigara, postoji i „film“ napravljen od svih scena u igri kako bi se igra približila i onima koji ju ne mogu zaigrati.
Sve u svemu, to bi bilo to od mene. Ako ste ikada prošli ovu igru, a niste razumjeli o čemu govori, nadam se da vam je ovo pomoglo, a ako uopće niste nikada zaigrali igru, nadam se da vas je ovo zainteresiralo za nju i da sam bio dovoljno jasan.
