Piše: Luka Varmuž, 3. a
Učenici Gimnazije „Fran Galović“ uz mentoricu Jasnu Kraljić-Cmrk sudjelovali su 10. ožujka 2018. na državnoj Smotri simuliranih suđenja koja se održala na Općinskom sudu u Novom Zagrebu. Školu su predstavljali Nika Jakupec, Josipa Sever, Antonela Žagar, Nika Pecikozić (1. a), Fran Halavuk, Ema Godek (1. b), Borna Brlošić, Marta Kunštić (1. d), Luka Varmuž (3. a) i Paolo Picer (3. c). Pokazali su zavidno umijeće argumentacije, no i glume, tj. uživljavanja u uloge koje su im bile dodijeljene. Sudjelujući u dvosatnom suđenju i pripremajući se za nj, dobro su upoznali hrvatski pravosudni sustav: kako što funkcionira, zašto pojedine stvari toliko dugo traju te su, na kraju krajeva, stekli zavidno iskustvo koje će im možda jednoga dana zatrebati.
“Učenici iz 23 škola preuzeli su uloge u kaznenoj parnici u kojoj očajnički pokušaj prekida burne ljubavne veze završava pokušajem ubojstva”, rekla je profesorica Jasna Kraljić-Cmrk o problemu s kojim su se suočili učenici na ovogodišnjoj Smotri. “Sudci su pohvalili naše gimnazijalce za izvrsnu pripremljenost i snalažljivost, a za dio toga zaslužne su i predsjednica Općinskog suda u Koprivnici Lidija Vuljak i predsjednica kaznenog odjela Vesna Piškorec Kuzmić koje su nas i učenike Srednje škole ugostile na sudu i pomogle nam dragocjenim savjetima.”
O simuliranom suđenju razgovarali smo s gospodinom Marinom Mrčelom, zamjenikom predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zamjenikom predsjednika Udruge hrvatskih sudaca. Gospodin Mrčela sudac je od 1998. godine i jedan je od pokretača projekta simuliranih suđenja za srednjoškolce.
Gospodine Mrčela, mislite li da predmeta na hrvatskim sudovima ima manje ili više nego prije?
Mislim da sada slučajeva ima mnogo manje, prije svega zbog izmjene zakona, a i zbog toga što sudci rade mnogo više pa se samim time smanjuje broj predmeta za suđenje.
Kako komentirate činjenicu da se, iako je predmeta manje, trajanje sudskih postupaka produljilo?
To je velik problem hrvatske pravosudne vlasti. Mi smo sudske postupke smanjili na otprilike 300 dana godišnje u prosjeku, no još uvijek ima situacija, koje su neobjašnjive i neopravdane, da primjerice postupak traje po deset ili petnaest godina. No, sudci su toga svjesni. S jedne strane nas pritišće zakon sa svojim regulama koje moramo poštovati, dok je s druge strane problem i u pojedinim sudcima koji bi svoj posao ipak mogli obaviti nešto brže i efikasnije.
Što mislite o simuliranim suđenjima kao što je bilo ovo danas?
Mislim da je to vrhunska prilika za učenike, ali i za sudce. Sudci, naime, mogu pokazati otprilike što se događa u sudnici, profesori i nastavnici se također mogu upoznati sa sudcima i upoznati sa sudskim postupkom dok učenici mogu uživo procijeniti što je to sudska vlast za razliku od onoga što se svakodnevno pojavljuje u novinama. Također bih napomenuo kako je to izvrsna prilika jer, primjerice, studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu do završetka fakulteta gotovo da nemaju priliku posjetiti odnosno prisustvovati na jednom od suđenja, bilo simuliranih bilo javnih. Također napominjem kako je to simulacija suđenja te kako u mnogim dijelovima postoji podudarnost između pravog i simuliranog suđenja, no slučajevi su vrlo pojednostavljeni i zanimljiviji od onih svakodnevnih koji se događaju u sudnicama.
Biste li što promijenili?
Ono što ste vi osjetili i vidjeli danas u sudnici, neće doći na naplatu danas ili sutra, ali će vam vrlo mnogo značiti kada se jednom ipak nađete na sudu. Ne bih ništa mijenjao, već bih samo primijetio kako su pojedini učenici zaista pokazali izvrsno vladanje pravnim predmetima. Osim toga, na simuliranim suđenjima možete naučiti kako suprotstaviti argumente sa suprotnom stranom, a da to bude na pristojan i civiliziran način.
Kako je došlo do organiziranja simuliranih suđenja za srednjoškolce?
Sve je to krenulo prije otprilike 12 godina. Moram napomenuti kako, kada govorimo o pravu, ne postoji što već nije izmišljeno, samo je pitanje gdje se to u svijetu koristi. Nama su prije 15, 16 godina došli partneri iz Amerike koji imaju građanski odgoj već desetljećima te su nam predstavili svoj model suđenja koji je za nas bio potpuno nešto novo, a ni sada nije svima normalan.
Mislite li da je američki pravosudni sustav bolji i učinkovitiji od hrvatskog?
Američki pravosudni sustav mnogo je brži, bez sumnje, jer su oni veliki pragmatičari. Gotovo se 95 posto postupaka ondje riješi, a da uopće dođe do sudnice. Mi smo naš pravosudni sustav ubrzali, to zasigurno, no kod tog procesa nismo vodili računa o posebnostima. Jer, ne možete uzeti palmu i odnijeti je u Rejkjavik i reći da će joj ondje biti odlično. Tako je i kada govorimo o hrvatskom i američkom pravnom procesu, koji su potpuno dvije različite krajnosti. Američki pravni sustav djeluje već 270 godina, a naš 27, što ipak objašnjava neke različitosti.
