Zovem se Lara, imam 17 godina i treći sam razred. U slobodno vrijeme volim šarati po papiru pa ponekad zapravo i nastane neki crtež. Motive za crteže obično pronalazim na nasumičnim fotografijama na internetu. Uočim neku figuru koja mi se svidi te je to ono početno prema čemu kasnije stvaram kontekst. Teško mi je opisati ideje mojih crteža, što i ima smisla jer crtam upravo zato što mi pismeno izražavanje malo „šteka“. Neki crteži, iskreno, i nemaju neko dublje značenje, jednostavno postoje jer su odraz onog što mi je tad bilo u glavi. Rijetko kad prije nego što počnem crtati imam ideju što u potpunosti želim prikazati. Možda krenem s jednom idejom i završim na nečem potpuno suprotnom. Tek oko sredine ili pri kraju crtanja određenog crteža počinjem stvarati neku priču i dodavati motive koji bi stvorili taj željeni kontekst. Jednom sam poslala završeni crtež četirima prijateljicama zamolivši ih da mi svaka napiše što ona točno vidi u tome i što to za nju predstavlja. Dobila sam četiri različite priče i samo je jedna bila djelomično slična mojoj. To je nešto što me uvijek razveseli i zaokupi i potakne na daljnje crtanje.
Lara Vondraček, 3. b