Moje ime je Sara Švegović. Živim u Koprivničkom Ivancu. Učenica sam 1. d razreda Gimnazije „Fran Galović“. Slobodno vrijeme provodim u druženju sa svojih četvero braće. Jako volim crtati i pohađam likovni klub „Paleta“ u Koprivnici već osam godina. Imala sam nekoliko izložba, sudjelovala na raznim natječajima, crtala slikovnice (“Iznenadni dolazak” i “Hrabre čuvarice prirode”) za koje sam primila i nagradu. Posebno me se dojmio švicarski natječaj na kojem sam tri puta osvojila prvo mjesto. Nastojim svakoga dana naučiti nešto novo jer smatram da je svaki dan stvoren za nove izazove. Moji likovni radovi većinom prikazuju profile ljudi osim jedne posebne slike koju sam nedavno završila.
Ne znam točno kako bih zapravo opisala portrete osim da su moj pokušaj da budem drugačija. Svaki je poseban na svoj način i svaki drugačije izgleda. Nekima sam dodala pozadinu da bi izgledalo življe, a neki su u crno-bijelom izdanju. Slika konja i dupina istaknuta je s puno boja. Zapravo sam originalnu sliku pronašla na internetu, svidjela mi se i postavila sam si izazov da ju pokušam nacrtati. Posebno volim nadrealističke teme i takvi su motivi najčešći na mojim slikama. U budućnosti se želim baviti crtanjem i nadam se da će mi to i uspjeti.
Sara Švegović, 1. d
Moja priča
Moje ime je Mihaela Matijević. Imam 15 godina i idem u 1. d razred. Moja najveća strast je umjetnost. Slikanjem i crtanjem bavim se cijeli život, i to zato što me na neki način oslobađa, ne moram se praviti da sam netko tko nisam. Nikad se nisam prisiljavala da crtam. Kad mi dođe, dođe. Tematika? Razno. Stil? Nerazvijen. Tehnika? Što mi dođe pod ruku. To je moj moto. Većinom crtam kad želim izraziti neki osjećaj. Makar to bila samo jedna linija, kasnije će postati cjelovit crtež, najvažnije je vježbati. Svoje crteže nisam nikada pokazivala drugima jer se bojim tuđih reakcija. Dosta je teško shvatiti radove čija jedna strana baš nema veze s drugom. Ali nitko nije savršen. Cilj u životu mi je postati umjetnica koliko god to strašno bilo.
Mihaela Matijević, 1. d
Pozdrav, zovem se Lovro Grivić i idem u prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Tek sam prvi razred pa se još prilagođavam na srednju školu. U slobodno vrijeme volim fotografirati, no nemojte misliti da uokolo hodam i fotografiram sve što vidim oko sebe. Fotografiram na način da uslikam one stvari koje mi se čine da bi dobro izgledale u slikovnom formatu i da su ti predmeti na slici najčešće manji i teže uočljivi. Ne sviđaju mi se fotografije krajolika jer znam da takvih ima na tisuće. Uglavnom, volim fotografirati u slobodno vrijeme, no nisam zaokupljen samo time.
Lovro Grivić, 1. d
Bok! Imam 15 godina i učenica sam 1. d razreda. Najviše se bavim školom, ali ipak nađem vremena i za neke druge sadržaje koje volim, npr. crtanje, fotografiranje, sviranje, ples, skejting i atletiku.
Od ranog djetinjstva zanimaju me razne aktivnosti i različiti hobiji, a poticaj za sve to dobivam od određenih ljudi kojima sam beskonačno zahvalna. Na sve moje aktivnosti dosad je na neki način utjecala moja obitelj jer se svatko bavi nečim zanimljivim, od glazbe, preko crtanja, pa sve do različitih sportova.
Što se tiče studija, još nisam točno sigurna što želim (ipak sam tek prvi razred), ali u planu imam MEF ili PMF, smjer kemija ili biologija jer me najviše od svega zanimaju prirodne znanosti i njima bih se željela baviti cijeli život.
Kao idola nemam neku specifičnu osobu, ali istaknula bih Stephena Hawkinga kao nekoga tko mi je česta inspiracija u životu jer uza sve loše što ga je snašlo na njegovu putu i dalje se čvrsto drži onoga što voli – znanosti, što potvrđuje i ova njegova misao: „However difficult life may seem, there is always something you can do and succeed at.“
Petra Ivković, 1. d