Piše: Antonio Međurečan, 4. d
Miroslav Krleža napisao je 1933. godine Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića. Tekst je to iz drugog razdoblja Krležina stvaralaštva. Nastaje u vrijeme kada su lijevo usmjereni intelektualci inzistirali na utilitarnom realizmu – književnosti se dodjeljuje društvena uloga i nameće joj se obveza da se bavi socijalnom tematikom, da uočava i obrađuje socijalne probleme i pridonosi njihovu rješavanju te se zanemaruje umjetnička strana književnosti. Iako je i sam ljevičar, Krleža se žestoko opire utilitarnom realizmu. Smatra da se nikako ne smije zanemariti umjetnička vrijednost i da bi trebali pisati isključivo daroviti pisci, autentični stvaraoci. Početak njegova otpora upravo je Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića, a kulminacijska je točka Krležin Dijalektički antibarbarus, koji je rezultirao Krležinim isključenjem iz komunističkih redova.
Svoje viđenje umjetnosti Krleža je detaljno razradio u Predgovoru Podravskim motivima Krste Hegedušića. Kaže da „ljepote traju vjekovima, i u njima odražava se kroz vjekove ljudsko i zemaljsko u nama“. Upravo to „ljudsko u nama“ osnovno je nadahnuće svake umjetnosti. Strah svega što postoji od nestanka u vremenu jest ono što čovjeku ne da mira, to je ono što ga tjera da se opire smrti, da je nadmudri i pobijedi. Čovjek želi stvoriti nešto po čemu će ostati zapamćen, želi ostaviti dio sebe koji će živjeti vječno.
Čovjek, međutim, nikako ne može u potpunosti pobjeći od svoje životinjske prirode. Ono što ga uzdiže iznad životinjske prirode jest upravo ta mogućnost da ostavi trag, da zaustavi vrijeme i prijeđe u vječnost. Krleža govori da je čovjek postao umjetnik, a prestao biti gorila, onog trenutka kada je na stijeni „prvi put otisnuo svoju, od ljudske krvi još masnu ruku“. Onog trena kada je čovjek odlučio ostaviti trag prestao je biti životinja. Ili možda ipak nije.
Umjetnici od najranijih dana pokušavaju svojim djelima doprijeti do drugih ljudi, izraziti svoje osjećaje, prikazati svijet onakvim kakvim ga vide. A što to oni zapravo vide? Vide krv, zločine, ubojstva, pokolje. Oni ne vide čovjeka, oni i dalje vide onu gorilu koja ne može pobjeći od životinje u sebi. „Čovjek je još uvijek lovac i ratnik, a umjetnost, koju pronosi kroz ove mračne vjekove, neprekidno je krvavo i žalosno ogledalo bitaka, rasparanih utroba, odsječenih glava i mesarskih klaonica: Od Homera do Stendhala patos gologa noža stoji u prvome planu književne i likovne historije.“ Koliko god sam sebe smatrao uzvišenim bićem, čovjek je, naposljetku, prečesto životinja. Umjetnost prikazuje svijet i čovjeka u pravom svjetlu, ona je „epruveta za istinitost stanja“. Umjetnici su oni koji otkrivaju istinu, umjetnici odnosno pjesnici su „čuđenje u svijetu“ (A. B. Šimić) i oni imaju najteži zadatak – upoznati „gorilu“ s tužnom istinom.
Čitajući predgovor, došao sam do zaključka da se, u većoj ili manjoj mjeri, slažem s gotovo svim Krležinim stavovima. Slažem se da čovjek želi ostati zapamćen i da to može postići umjetnošću. Slažem se i s tim da je slika svijeta viđena umjetnikovim očima prava slika svijeta. Ipak, umjetnici su oduvijek bili sputavani od ljudi koji nisu imali sluha za njihov izričaj i koji ga, u konačnici, i ne razumiju. Ponekad bi se „gorile“ i prepoznale u nekom od umjetničkih djela, zbog čega bi na kraju ispaštali umjetnici. Zbog toga su umjetnici bili primorani stvarati „propisanu ljepotu“.
„Ljepota je bila cehovska u srednjem vijeku, sluškinja božja u gotici, harfistkinja i komediograf u Versaillesu, a danas je reklama za industrijalnu robu i propagandistički plakat u političkoklasnom ili reakcionarnom smislu.“ (M. Krleža)
Smatram da ništa ne bi smjelo sputavati i ograničavati umjetnika i umjetnost. Umjetnost je, za mene, ono što dolazi iz srca i pogađa u srce. Kada umjetnik uspije pobuditi barem djelić svojih osjećaja u drugom čovjeku, to je već mnogo. Biti umjetnikom jako je teško jer su okruženi ljudima bez emocija.
Ali ti, umjetnička dušo, ne srami se svojih osjećaja, ne boj se iskazati svoju kreativnost. Ne ustručavaj se biti drugačija od drugih, budi drugačija od drugih, budi ono što jesi, jer ti si posebna!