Piše: Lovro Herbai, 4. b
Kakav bi to kraj godine bio bez pregleda najboljih filmskih ostvarenja? Iskoristite praznike za gledanje filmova koje preporučuje naš filmski znalac Lovro Herbai, sigurno se nećete razočarati!
Filmska 2017. godina bila je iznenađujuće odlična! Uspio sam pogledati 102 filma nastala ove godine i ovdje odabrao 20 najboljih! Prošle sam godine probrao 10 najboljih, ali ove je godine bilo toliko odličnih filmova da sam morao proširiti popis jer nisam htio izostaviti nijedan odličan film. Neću reći mnogo o radnji, samo ću iznijeti svoje dojmove i obrazložiti zašto mislim da su ovi filmovi najbolji koji su ugledali svjetlo dana u godini 2017. Krenimo!
Gerald’s Game redatelja Mikea Flanagana adaptacija je istoimenog djela Stephena Kinga i jedan od najboljih filmova strave koje sam pogledao ove godine. Od prvog do posljednjeg kadra film je nevjerojatno napet i poigrava se vašim umom oko toga je li to što vidite stvarno ili samo halucinacija. Carla Gugino fenomenalna je u glavnoj ulozi Jessie, udane žene koja odlazi sa svojim mužem do njihove vikendice kako bi „začinili“ svoj brak. Radije ne bih govorio ništa više od toga jer film donosi mnoga iznenađenja i kraj je užasno uznemirujuć i siguran sam da će vam se urezati u pamćenje.
It Comes at Night redatelja Treya Edwarda Shultsa izvrstan je primjer marketinške varke i zašto ne treba vjerovati najavama. Nakon izlaska najave za film svi su govorili o filmu i jedva čekali da ga pogledaju. Nakon izlaska filma većina je bila razočarana jer nije bio onakav kakav se pokazao u najavi. Ja sam najavu pogledao tek nakon gledanja filma pa nisam imao nikakva očekivanja, a film se pokazao kao odlična studija likova u postapokaliptičnoj okolini. Režija je fantastična, a gluma fenomenalna. Priča je bila iznimno napeta i film je zadovoljavajuće nejasan, tj. ostavlja nas s mnogo neodgovorenih pitanja kako bismo mogli sami povezati dijelove i odlučiti o čemu je tu zapravo riječ. Ako vas nerviraju takvi filmovi, bolje da ne gledate ovaj, ali ako ste otvoreni za teoretiziranje i nagađanje, ovo je film za vas.
To the Bone redateljice Marti Noxon duboko je emotivna priča o djevojci koja se bori s anoreksijom i njezinu životu u domu za djecu sa sličnim problemima. Od filma nisam očekivao mnogo jer često su takvi „filmovi za mlade“ oni koje stavljam na popis najgorih filmova, a ne najboljih, ali iznimno mi je drago što se ovaj film pokazao kao jedan od najboljih! Lily Collins u glavnoj ulozi je čudesna! Obožavao sam svaki dijalog između nje i njenih prijatelja u domu. Interakcije među likovima vrlo su autentične i neke scena jako pogađaju u srce. Ne smijem zaboraviti i jednog jedinog Keanua Reevesa u ulozi njezina doktora, a i njegov je lik fascinantno ostvaren. Ukratko, iznenađujuće odličan film koji je lako mogao biti užasan, ali u rukama sposobne redateljice, čiji prijašnji rad uključuje remek-djelo Buffy the Vampire Slayer, daleko je od toga.
Koe No Katachi animirani je japanski film redateljice Naoko Yamade koja je radila i na jednoj od najboljih animiranih serija ikada, Clannad. Očekivao sam odličan film, a to sam i dobio! Koe No Katachi nije uobičajena romantična drama. Priča se vrti oko dječaka Shouye koji je u osnovnoj školi neprestano zadirkivao djevojku Shouko zato što je gluha. Uzimao joj je slušna pomagala, ismijavao je njezin način govorenja jer je mislio da je to „fora“. Sada, pri kraju srednje škole, ponovno se susreće sa Shouko i pokušava učiniti sve što može kako bi joj se iskupio za sve užase koje joj je uzrokovao u djetinjstvu. Animacija je predivna i neopisivo mi je drago što u 2017. i dalje mogu pogledati novi animirani film koji se ne koristi 3D računalnom animacijom već tradicionalnom. Likovi su simpatični i mnogo se toga može naučiti o tome kako se treba ponašati prema drugima. Definitivno najbolji animirani film godine i svakako preporučujem da ga ne zaobiđete ako volite animaciju!
The Last Jedi režirao je Rian Johnson i osma je epizoda u bezvremenskoj Star Wars sagi. Mislim da ne trebam objašnjavati o čemu je ovdje riječ. The Last Jedi jedan je od najboljih filmova u serijalu (ali i dalje je na vrhu originalna trilogija) i priča koju je Johnson ovdje odlučio ispričati jako je kompleksna, ali jako zadovoljavajuća! Film sam pogledao dva puta u kinu i oba sam puta bio oduševljen režijom, glumom i likovima. Vrlo je nepredvidljiv i točno kada mislite da ste shvatili u kojem smjeru ide, priča krene u potpuno drugom smjeru i nastavlja vas iznenađivati svojim riskantnim potezima koji se mnogima nisu svidjeli.
Blade of the Immortal stoti (!) je film legendarnog japanskog redatelja Takashija Miikea o besmrtnom samuraju. Takashi Miike poznat je po uvrnutim pričama i jako nasilnim filmovima pa me iznenadilo da je ovaj film donekle „normalan“. Naravno, hektolitri krvi su ovdje, ali priča je iznenađujuće obična. Akcija je nevjerojatno zabavna, a koreografija izvrsna! Obožavam svaku akcijsku sekvencu u ovom filmu. Priča može biti pomalo repetitivna, ali vrlo je zabavna i zanimljiva. Kraj filma veličanstvena je borba među stotinjak samuraja i dovodi film do snažnog i euforičnog završetka. Atmosfera je fantastična, lokacije su predivne i podsjećale su me na filmove Akire Kurosawe, posebno Sedam samuraja. Ako volite japansku kulturu i filmove poput Kill Bill, ovo će vam biti prava poslastica!
Woodshock zajedničko je psihodelično djelo redateljica Kate i Laure Mulleavy kojima je ovo prvo redateljsko iskustvo. Woodshock sigurno nije za svakoga. Film je nevjerojatno spor, tih i, iako se priča čini razumljivom i lako shvatljivom, svakih se nekoliko minuta dogodi nešto da počnete ispitivati stvarnost toga što gledate. Vizualno, film je jedan od najljepših koje sam pogledao ove godine, a glazba je jednako predivna. Glavne su teme filma gubitak voljene osobe i priroda pa će se film, većinu vremena, posvetiti prikazivanju ogromnih i predivnih šuma koje simboliziraju unutarnje propadanje glavnog lika. Najava je, začudo, genijalna i apsolutno ništa ne otkriva o radnji, stoga ću staviti poveznicu ovdje.
Raw je francuski coming-of-age film strave redateljice Julije Ducournau kojem su mediji posvetili punu pozornost jer su ljudi padali u nesvijest zbog toga što je film eksplicitan i prikazuje kanibalističke scene. Na moje iznenađenje, film zapravo uopće nije vrijedan onesvješćivanja! Da, poprilično je uznemirujuć kad su u pitanju scene jedenja ljudskog mesa, ali iza toga svega krije se vrlo dirljiva priča o djevojci koja prolazi velike promjene u svom životu i mora se naviknuti na njih. Radnja se odvija u elitnoj veterinarskoj školi, a stariji učenici traže da novi prvi razredi pojedu sirovo životinjsko meso kako bi bili prihvaćeni u školsko društvo. Justine je vegetarijanka i nakon što okusi to sirovo meso, dobiva veliku želju da stalno jede samo meso. Dalje od toga neću ići, ali ovo je predivno režiran film koji, ispod svoje eksplicitne površine, krije sasvim normalnu priču o tinejdžerici koja je tek krenula na fakultet.
A Cure for Wellness redatelja Gorea Verbinskog film je strave o švicarskom wellness centru koji ispod svoje lijepe površine krije nevjerojatno bolesne stvari koje jedva čekaju da budu otkrivene! Osim što je svaki kadar ovog filma malo umjetničko djelo, priča je fascinantna i držala me na rubu sjedala cijelo vrijeme. Stil istraživanja glavnog lika podsjetio me na stare Point ‘n Click avanture prošlog stoljeća poput Sanitarium, Harvester i I Have No Mouth, and I Must Scream gdje se cijela priča vrti oko toga da glavni lik, koji ne zna apsolutno ništa, sve otkriva pomalo razgovarajući s ostalima i istraživanjem prostora u koji je smješten. S trajanjem od 140 minuta, film će sigurno testirati strpljenje nekih, ali ovako majstorski odrađena misterija rijetko se pronalazi u današnjoj filmskoj ponudi.
Beatriz at Dinner drama je redatelja Miguela Artete i cijela se radnja odvija u jednoj noći za vrijeme večere. Salma Hayek u ulozi je liječnice Beatriz koja radi u centru za pacijente oboljele od raka. Pri odlasku od jedne od svojih klijentica njen se auto ne želi upaliti pa ju klijentica poziva da ostane na večeri. Međutim, gosti koji su pristuni na večeri bogataši su koje nimalo ne zanima život „malih ljudi“ i Beatriz se tijekom večeri sve više i više suprotstavlja njihovim pogledima na svijet. Ovaj mi je film zamalo proletio ispod radara i nisam uopće očekivao da nešto tako jednostavno može biti toliko nevjerojatno dobro izvedeno. Film pruža bezvremenski komentar na stanje suvremenog društva i tjera na razmišljanje. Gluma je prvorazredna, posebno Salme Hayek, kojoj je ovo možda najbolja uloga. Svaka scena za stolom pršti od napetosti i sve vodi savršenoj kulminaciji.
Logan redatelja Jamesa Mangolda najbolji je film o „superheroju“ ikada, pokraj Raimijeve trilogije o Spider-Manu. Hugh Jackman ostvario je dosad najbolji portret Wolverinea, a Patrick Stewart najbolji portret profesora Xaviera. Oba su lika iskusila toliko patnje i boli da je gledanje ovog filma nevjerojatno emotivno iskustvo koje će vas potpuno šokirati. Obožavao sam svaku sekundu ovog filma i neopisivo mi je drago što smo napokon dobili R-rated Wolverine film koji je, donekle, adaptacija Old Man Logana, jedne od najkontroverznijih Marvelovih priča. Film je prepun nasilja i depresivnih scena koje nisam mislio da ću ikada vidjeti u ovom žanru. Činjenica da je ovo zadnji put da ćemo ikada vidjeti Hugha Jackmana u ulozi Wolverinea samo pojačava osjećaj melankoličnosti. Unikatan film u žanru superherojskih filmova u kojem mogu uživati i oni koji ne vole superheroje jer ovaj film je, unatoč tome što je dio X-Men svijeta, sve samo ne „još jedan film o superherojima“.
War for the Planet of the Apes redatelja Matta Reevesa kulminacija je nove trilogije serijala Planet majmuna, a i najbolji film te trilogije! Ono što me najviše impresioniralo u ovom filmu je dijalog, odnosno izostanak dijaloga. Većina filma odvija se među majmunima, a rijetki znaju govoriti kao Caesar, pa su česte scene bez ikakva govorena dijaloga. Animacija majmuna je savršenstvo! Ovo su jedini potpuno animirani likovi u igranom filmu koji pobuđuju snažnu empatiju. Caesarova je priča od prvog filma bila zanimljiva i uistinu je veliko zadovoljstvo pratiti kako izrasta u velikog vođu svih majmuna. Glazba je tiha i sjetna za ovakvu vrstu filma, ali fantastično usklađena sa sadržajem. Toplo preporučujem da pogledate cijelu trilogiju, ako već niste, jer ovo je jedan od rijetkih serijala koji postaje sve bolji i bolji sa svakim novim dijelom.
Super Dark Times redatelja Kevina Phillipsa napeta je triler-drama o nekolicini prijatelja kojima se dogodi strašna nesreća i tu tajnu moraju čuvati. Bolje da ništa dalje ne govorim. Film me jako podsjetio na filmove poput Stand By Me i The Goonies, ali je mnogo, mnogo mračniji. Glazba je također slična onoj iz filmova u osamdesetima, sa snažnim synth melodijama i predivnom ambijentalom glazbom. Režija je, kao i gluma, savršena! Iako priča – što se kraj više bliži – postaje pomalo nerealna, nije mi nimalo smetalo zbog toga što je sve odrađeno s profesionalnošću i strašću da bi film bio što napetiji i što šokantniji.
A Ghost Story redatelja Davida Loweryja nadnaravna je drama koja je vizualno najunikatniji film godine. Format prikaza je staromodan 4 : 3, a dodatak zaobljenih kutova još više pridonosi staromodnom ugođaju. Radnja filma naizgled je jednostavna. Muž i žena žive zajedno, muž umre i vrati se kao duh koji ne smije izići iz njihove kuće i promatra sve što se događa s budućim stanovnicima i sve što se događa sa samom kućom. Kadrovi znaju biti nevjerojatno dugi i statični, a kraj filma jedan je od najboljih ove godine. Ako imate strpljenja gledati nekoga kako jede pitu punih šest minuta, svakako preporučujem ovaj film. Nevjerojatno je dirljiv i realan (osim činjenice da je duh glavni lik).
Good Time kriminalistički je film redatelja Bennyja i Josha Safdieja u čijem je središtu pokušaj dvojice braće da opljačkaju banku, ali jednog brata ulove pa ga drugi mora izbaviti iz pandža policije. Opet sasvim obična priča, ali s tehničkom i glumačkom izvedbom izvan ovog svijeta. Robert Pattinson odigrao je najbolju ulogu svoje karijere u ovom filmu, a Benny Safdie u ulozi njegova brata također je fantastičan. Radnja se odvija u jednoj noći i jako je zabavno gledati u kakve se sve nevolje može upasti u samo jednoj noći, ali kraj filma je iznimno emotivan i dirljiv. Vizualni stil „okupan“ je neonskim bojama i svaki je kadar pomalo klaustrofobičan te svojom brzinom i blizinom izaziva osjećaj napetosti u gledatelju.
The Killing of a Sacred Deer film je strave grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa koji se najviše proslavio genijalnim filmom The Lobster 2015. Njegov je novi film također glavnu ulogu povjerio Colinu Farrellu koji je opet izvrstan. Atmosfera filma slična je onoj u The Lobsteru. Svaka interakcija među likovima neobično je suzdržana i bezosjećajna, sve se doima pogrešnim i uznemirujućim. Režija je fantastična, a klasična glazba koja prati radnju savršeno je uklopljena u film od samog početka. Film crpi inspiraciju iz grčkih tragedija, ponajviše Eshilove Orestije (prvi dio, Agamemnon) i Euripidove Ifigenije u Aulidi, a još jedna neobična inspiracija je i Homerov ep Ilijada. Ukratko, ovo je stvarno jako kompleksan i uznemirujuć film koji ne bih savjetovao da propustite.
Lady Bird režirala je Greta Gerwig i film prati sedamnaestogodišnjakinju Christine koja živi u Sacramentu, Kalifornija, i priprema se na odlazak na fakultet. To je to. Nema nikakvog dubljeg značenja ili nekakvog preokreta u radnji, film jednostavno prikazuje život jedne djevojke u jednom periodu života i kako ona reagira na sve što se događa oko nje. Ono što ovaj film čini toliko dobrim nevjerojatna je autentičnost svakog događaja, svakog dijaloga i svake interakcije među likovima. Gluma i likovi najbitniji su u ovom filmu. Tijekom gledanja osjećao sam kao da imam pogled u život stvarnih osoba. Film je također jako duhovit. Humor je u filmu stalno prisutan, ali isto tako i tuga. Život obitelji koju pratimo nije lak i svaka je emocija savršeno prenesena. Nakon što je film završio, htio sam znati što je dalje bilo s likovima. Rijetko koji film uspijeva to napraviti u tako kratkom vremenu.
mother! je film strave redatelja… Samo malo, pisao sam već o ovome. Nema smisla dvaput pisati isto. Samo ga pogledajte, vjerojatno ćete požaliti!
Columbus je drama korejskog redatelja Kogonade koja govori o povezanosti arhitekture i ljudskih osjećaja. Priča prati Jina, sina poznatog korejskog arhitekta, koji je došao u Columbus, Indiana, kako bi bio bliže svom ocu u njegovim posljednjim trenucima. U Columbusu upoznaje djevojku Casey čiji je san postati arhitekticom i učiti o građevinama, ali ne želi ostaviti majku samu. Jin i Casey polako uspostavljaju prijateljski odnos i posjećuju najzanimljivije građevine u Columbusu kako bi o njima razgovarali. Casey razvija vrlo emotivan odnos prema skoro svakoj zgradi u Columbusu, svaka joj nešto predstavlja i pokušava svoje osjećaje objasniti Jinu, kojeg nije mnogo briga za zgrade, ali vidi koliko je Casey talentirana i pametna pa ju pokušava nagovoriti da ode iz Columbusa i slijedi svoj san. Režija u filmu je nevjerojatna! Sviđa mi se baš svaki kadar filma. Kogonada prikazuje svaki kutak, svaku zgradu Columbusa s toliko strasti da je nemoguće ne zaljubiti se u atmosferu ovog grada (filma). Dijalozi između Casey i Jina fascinantni su, a sam kraj filma vrlo je poticajan. Pretpostavljam da je film mogao ispasti iznimno dosadnim i nezanimljivim, ali Kogonada je svojom režijom i scenarijem uspio stvoriti film koji oduševljava – jednostavnom kompleksnošću. Svima preporučujem ovaj film. Svima!
Blade Runner 2049 režirao je majstor Denis Villeneuve i ovo je najbolji film 2017. godine. Čim sam pogledao ovaj film u kinu, pomislio sam: „Ovo je najbolji film ove godine. Ništa što izađe više neće moći nadmašiti ovo remek-djelo.“ I bio sam u pravu. Ovo je jedan od rijetkih trenutaka kad je nastavak na kultni film možda čak i bolji od originala. Priča se nastavlja 30-ak godina nakon priče originala i ne mogu vjerovati kako su uspjeli napraviti tako savršen nastavak. Malo sam se bojao da će pokvariti neke stvari koje su ostale neobjašnjene u originalu, ali nadmašio je sva moja očekivanja. Kao prvo, režija je božanstvena. Villeneuve se već pokazao kao majstorski redatelj, ali mislim da je ovo njegov magnum opus. Deakinsova kinematografija u ovom film također je apsolutno fenomenalna. Kao drugo, zvuk i glazba filma je kao zbor anđela. Hans Zimmer i Benjam Wallfisch napravili su najbolji soundtrack godine! Glazba je vrlo slična onoj iz originalnog Blade Runnera i svaki put kad onaj duboki synth opali, nemoguće je ne naježiti se. I na kraju, gluma. Ryan Gosling i Harrison Ford su fantastični! Njih su dvojica među mojim najdražim glumcima, a gluma koju su ostvarili u ovom filmu možda je najbolja njihovih karijera. Film traje 163 minute i tijekom filma nisam nijednom pogledao na sat. Čak sam se čudio kad je film završio jer nisam imao osjećaj kao da je prošlo više od dva i pol sata! Potpuno sam očaran ljepotom ovog filma i svakako, bez imalo sumnje, Blade Runner 2049 najbolja je stvar koja se ikad dogodila znanstveno-fantastičnom žanru od prvog Blade Runnera. Jedva čekam da ga pogledam još nekoliko puta prije kraja godine.