Piše: Tia Pošta
Brucošica sam Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivša učenica općeg smjera Gimnazije „Fran Galović“. Vrlo je vjerojatno nekome teško prožvakati već činjenicu da sam sama odlučila studirati pravo, i još k tome u Zagrebu! Neki bi rekli odluka ravna mazohizmu, dok bih ja to nazvala ambicioznošću. Moja je odluka došla vrlo prirodno već u šestom razredu osnovne škole, a četiri godine gimnazije još su jače potvrdile moj odabir. Upisala sam prvi izbor kao što sam i planirala, dok su se na ostalim mjestima moje liste našle komparativna književnost, francuski jezik, pedagogija i ostali. Maturirala sam s vrlodobrim uspjehom, obavila upis i počela uživati u takozvanom “najduljem i najluđem ljetu u životu”. Ljeto zaista i jest bilo takvo – sve do trena kad sam se našla pakirajući stvari i bila spremna napustiti roditeljsko gnijezdo.
Zagreb – prilika za ultrabrz proces odrastanja i osamostaljivanja, ali i izvor novih prijateljstava, saznanja o sebi i novih fakultetskih znanja. Putovanje tramvajem čini sve lako dostupnim, a tih dvadesetak minuta u danu iskoristim kao odmor za mozak od hrpetine gradiva i zagrebačke vreve.
Menze, iako nisam čest gost spomenutih, nalaze se u blizini većih fakulteta i studentskih domova pa su rješenje za obrok u rupama među predavanjima. Kao iskusna brucošica (već dva mjeseca), mogu reći da sam sve sigurnija da nisam pogriješila s odabirom. Sama još uvijek prolazim proces prilagodbe i pomirbe sa spoznajom da fakultet nije srednja škola i da moj perfekcionizam u tome ne pomaže. Očekivala sam da od obaveza na faksu neću stići disati, dok u stvarnosti 70 posto vremena tako nije. Ovih 30 posto uglavnom se nadoknadi u obliku stresa dan prije kolokvija. Gradivo prve godine iznimno je raznovrsno, počevši od povijesti prava, preko sociologije do filozofije prava uz, naravno, strani jezik pravne struke. Ne zvuči nimalo pravno, ali vjerujte mi na riječ – itekako jest!
Uvijek se nađe vremena za kavu, razgovor s cimericom ili kolegama s fakulteta.
Nastava je, u mojem slučaju, koncipirana tako da tijekom tjedna imam tri udarna dana nastave (najčešće od 8 do 17), dok su četiri dana slobodna, tj. ispunjena učenjem i obvezama. Uz nastavu dolazi i obaveza pohađanja seminara, pa se u jednom danu zna dogoditi da sam na trima mjestima u užem centru Zagreba. Osim kvalitetna sna i upornosti na Pravnom fakultetu bitna je i organizacija dana prema osobnim potrebama. Kolege su nova mala raznolika obitelj i moralna podrška u svakom trenu. Padovi prvih kolokvija i razočaranja rezultatima za koje ste uložili ogroman trud nisu tu da vas sputaju. Upravo u vama moraju potaknuti još veću upornost, inat i želju za znanjem.
Lagala bih kada bih rekla da mi GFG ne nedostaje. Napustiti jednu veliku razrednu obitelj najboljeg A razreda i razrednice Novosel bilo mi je iznimno teško. Toliko sam jedva čekala odrasti, a sada kad sam „odrasla“, želim se, bar na tren, vratiti u djetinjstvo. Sadašnjim maturantima i budućim brucošima želim reći da pametno biraju razine matura i izborne predmete pa odličnih rezultata i upisa na željene fakultete neće nedostajati.