Piše: Marija Ferčec, 2. g
Njegov rad potraga je za nestvarnom stvarnosti koja nas okružuje.
Pawel Kuczynski rođen je 12. kolovoza 1976. u Szczecinu u Poljskoj. Završio je studij u Poznańu na Sveučilištu fine umjetnosti. Kuczynski je slikar, moderni grafički dizajner, kritičar i filozof koji svojim satiričnim radom kritizira probleme u svijetu i društvu, sve od društvenih mreža, politike, terorizma, zagađivanja planeta do nedostatka obrazovanja.
Nagrađen je s više od 130 nagrada uključujući i nagradu „Eryk“ Udruženja poljskih crtača 2005. g. Danas ga na društvenim mrežama prati više od pola milijuna ljudi zapanjenih njegovim radom.
Nakon što sam odlučila pisati kritički osvrt na Kuczynskijeva djela, odlučila sam mu poslati mejl u kojem sam izrazila svoje iznenađenje njegovim radovima i upitala ga otkud dolazi sva njegova inspiracija i hrabrost. Nekoliko sati nakon što sam poslala mejl Kuczynski je odgovorio da mu je drago što mi se sviđaju njegova djela i poslao mi je posljednji intervju rekavši da ću u njemu naći sve što tražim. Intervju je 11. listopada 2017. godine objavio pisac i novinar Tony Cochran.
Na početku Kuczynski komentira svoja djela okrenuta temi društvenih mreža i korištenja interneta: „Ja uživam u novim tehnologijama, koristim internet svakog dana i ne mogu bez njega. To mi daje pravo, kao korisniku s iskustvom, da izrazim i pokažem što me zabrinjava, zanima ili zaokuplja moju pozornost. U svojem radu pokušavam ilustrirati probleme na koje će gledatelj reagirati, koji će ga zaokupiti i na kraju ga možda promijeniti, odnosno njegova mišljenja pa i postupke.“ Nastavljajući o istoj temi, komentira i svoj strah: „Nove tehnologije predivna su ljudska dostignuća. Bojim se jedino da ih ne pretvorimo u idole, ali ja sam rođen prije mnogo vremena i moj je razum formiran u ‘starim vremenima’, što me čini pomalo staromodnim, a svijet samo ide naprijed, nikad nazad.“
Djela mu sadrže i nestvarne likove preuzete iz crtića, bajki ili priča. Kuczynski svoj rad naziva potragom za nestvarnom stvarnosti koja nas okružuje. Širok je raspon tema njegovih djela, sve od mira u svijetu pa do rata i terorizma, od tehnologije kao primjera pomagala u modernom svijetu do psihološke usamljenosti u „uvijek povezanom vremenu“.
Dan ovog umjetnika započinje ranom zorom i traje dokle god kroz prozore prodire danje svjetlo. „Ustajem vrlo rano i crtam dokle god mi danje svjetlo to omogućuje. Kreativan proces traje od jednog do dva dana, a onda započinje tehnički dio posla koji odrađujem u večernjim satima: rad na računalu, slanje raznih mejlova i skica za drugi dan te priprema ideja. Najbitniji je dio posla pronaći ideju i iscrtati je onako kako je vaše misli oblikuju, što je dio posla koji iziskuje najviše energije.“ Ipak umjetnikov posao jest da izradi čudo ni iz čega, stvori oblik iz apsolutne nule. Tehnika kojom se izražava vodene su boje i pastele u boji na papiru.
Kako bi došao do ideja, ne želi bježati u potpuno nestvaran svijet, daleko od stresa, nepravde i jasnoće, već želi povezati dva svijeta koja zajedno daju nevjerojatnu i potpuno novu dimenziju svega što nas okružuje.
„Svojim radom ne pokušavam nikoga prisilno ‘probuditi’ ili tumačiti im ‘pravi put’, već me zanimaju sve moguće reakcije i one će same rezultirati ranim ‘buđenjima’ i interpretacijama. Suvremena umjetnost bavi se sličnim problemima kao i moji radovi, ali je jezik kojim se koristi razumljiv jedino onima koji su upoznati s njime ili se bave sličnim. Ja pokušavam, kao umjetnik ‘stare škole’, vizualno približiti svoj rad značajno široj publici.“
Zanimljivo je da se Kuczynski ne sjeća svoje prve izložbe i to vjerojatno jer ih pokušava izbjeći. Ne voli pitanja o svojim radovima i na jedno takvo pitanje odgovorio je: „Kada mi postave pitanje o interpretaciji mojeg djela, uvijek se osjećam tužno i umorno. To znači da moj rad nije dovoljno dobar, da trebaju moju pomoć.“
Iako Kuczynski sebe smatra staromodnim, njegov rad definitivno najviše privlači mlade ljude koji su nezadovoljni vidljivom nepravdom u svijetu te traže nešto s čime će se moći povezati, gdje će pronaći utjehu i razumijevanje, a to sigurno mogu u djelima Pawela Kuczynskog, ja zasigurno jesam.
Za svoj rad odabrala sam četiri teme kojima se bavio i za svaku barem dva primjera. Prva je tema društvo i vrijednosti.
Kuczynski je prikazao Shakespeareova Hamleta koji umjesto lubanje koja predstavlja razum, znanje i život drži „kasicu prasicu“ koja je simbol materijalizma, tj. bogatstva u obliku novca, a to je danas ono što svijet cijeni i traži. Ne život, znanje i bogatstvo uma, već novac i imovinu koja ga nikad ne zasiti. Hamletova je odjeća bezizražajna, što je simbol karaktera današnjeg čovjeka. Umjetnik smješta Hamleta na pozornicu, što je simbol glume i pretvaranja, maskiranja i neiskrenosti. Iako je poruka da je čovjek orijentiran prema materijalnom bogatstvu, umjetnik je u drugoj ruci ipak ostavio lubanju, što bi moglo značiti da još uvijek postoji nada jer ipak postoji dvojba.
Kompozicija je okomita ili vertikalna, a kontraste nalazimo u obliku svijetlo-tamno, toplo-hladno te kontrast kvalitete i kvanititete.
Naziv je ovog djela Miš. Kuczynski na ovaj način također kritizira društvo i prikazuje koliko je postalo uvrnuto. Mačka je simbol opasnosti i u ustima drži mrtvog miša. Zajedno predstavljaju zločin ubojstva, ljudski grijeh. Miševi koji su se okupili zapravo uopće ne vide što se događa pred njima, već su željni „priče“ i predstavljaju najjadniji oblik ljudskog ponašanja. Mačka ima velike otvorene oči pune čudenja i zatečenosti.
Druga je tema povezana s politikom i kritiziranjem vlasti.
Ime djela je Glasanje. Djelo sadrži bitnu i pomalo provokativnu poruku o načinu vladanja, ne nužno u našoj državi ili Kuczynskijevoj državi, već svugdje. Ljudi imaju pravo glasa, ali svejedno su poput ovaca kojima su političari putokazi i pastiri, a ono što se indirektno traži od njih jest zelena trava koja je simbol cilja koji se želi postići i uspijeva se postići jer ipak smo mi samo nečije ovce.
Kompozicija je dijagonalna ili kosa. Postignut je ritam kvadratima, a kontrast je svijetlo-tamno.
Treća su tema društvene mreže koje su ispunile svaki djelić prostora u kojem se nalazimo i zraka koji udišemo.
Naziv je djela Ljubav i predstavlja oblik današnje povezanosti između ljudi. Plavo slovo „f“ koje čini lađu predstavlja društvenu mrežu Facebook koja je središte svih komunikacija i izmjena osjećaja, ako je to uopće moguće. Čovjek koji se vozi u „lađi“ pored sebe ima računalo pomoću kojeg komunicira s nekom osobom te na taj način provode vrijeme. Umjetnik preuveličava istinu, ali je ipak istina i jednog dana će zaista doći i do ovakvih „druženja“. Svi smo mi nesvjesni robovi nevidljivih mreža koje oko nas pletu niti, a onda cijede osjećaje i ljudskost poput pauka koji cijedi život iz svoga plijena.
Kompozicija je horizontalna ili vodoravna. Nalazimo kontrast toplo-hladno, kontrast kvalitete i kvantitete.
Naziv djela je Ispovijed. Plavo slovo „f“ ponovo simbolizira društvenu mrežu, na dnu slova čovjek kleči i govori sve što mu je na duši, a na vrhu slova prikazan je ogroman zvučnik kroz koji izlaze sve progovorene riječi. Na taj način danas funkcioniraju ljudi, a onda se žale. Svoju dušu olakšavaju na mjestu za koje žele misliti da je sigurno, ali su u potpunoj zabludi te na kraju žale i žele sve povući.
Kompozicija je vertikalna ili okomita. Kontrasti su toplo-hladno, svijetlo-tamno.
Četvrta tema zauzima opširnije područje, ali svodi se na plemenitost uma do koje se dolazi knjigom i odgojem sa smislom.
Ime djela je Vrijeme hranjenja. Umjetnik prikazuje majku koja svojem djetetu pruža hranu koja će mu podariti vrijednosti kakve ni jedna druga hrana ne može. Umjetnik vjerojatno želi poručiti kako bi se odgoj djece trebao temeljiti na obogaćivanju moralnih vrijednosti, uma i duše, što je danas mnogima oduzeto već pri samom rođenju.
Autor želi istaknuti neophodnu potrebu za time da budemo različiti, posebni i svoji, da ne dopustimo da nam netko prepričava, čita, govori ono što samo on vidi, već da sami pronalazimo, zaključujemo i govorimo. Djelo se zove Brexit, što je spoj riječi Britain i exit, a odnosi se na izlazak Britanije iz Europske unije. Simbol toga je dijete u plavoj majci, a djeca u žutim majicama predstavljaju zvjezdice na zastavi EU. Ovaj rad ima, dakle, i političku temu.
Kompozicija je kružna. Prisutni su kontrasti toplo-hladno.
U svim djelima autor bitne motive ističe čistim i jakim bojama poput žute, crvene, zelene, plave, narančaste, katkad i ljubičaste. Ostatak slike obično je u nekim svijetlo-smeđim, narančasto-žutim, pastelnim bojama.
Istražujući o djelima Kuczynskog, naišla sam na zaista zanimljive radove koji su me potaknuli na razmišljanje i analiziranje. Izabrala sam ih nekoliko za koje sam znala što želim reći i što točno mislim o njim iako ih je bilo još mnogo koji su me se jako dojmili. Slike su tehnički jednostavne i vrlo zanimljive, a poruke snažne i bitne – to su dva razloga zašto sam odlučila pisati baš o njima. Treći je razlog bio taj da nije vrijedno pisati o nečemu samo zato što je lijepo. Mnogo toga je lijepo, ali ako ima smisao, namjeru, poruku ili cilj, rađa se osjećaj obveze pisati o djelu, tj. djelima, govoriti i razglabati o njima jer jedino tako poruka ostaje valjana i živa.