VOJNIK KOJI PIŠE VOLJENOJ ŽENI
Mon cher,
jučer osam tjedana odoh iz tvojih nježnih ruku u ovu „čeličnu kupku“. Ne mogu ti riječima opisati koliko mi je žao što moraš raditi, što Marie nije u mogućnosti otići u školu.
Sutra krećemo dublje u rovove sve do centra Ypresa. Pomalo me hvata umor i već mi stvarno fali tvoja kuhinja, ali naviknut ću se, nema mi druge. Iako već tri dana nisam ni oka sklopio, veselim se što ćemo se napokon maknuti s mrtve točke. Kiša i dalje neprestano pada, a i bolje je tako. Znaš, neki od nas ponekad i puste suzu pa se uz kišu ne primijeti toliko.
Sjedim na tlu i gledam u prljave časnikove čizme, iste one koje će poslati ovo pismo koje pišem.
Da, još sam ti nešto želio reći, kažu da će Nijemci sutra pokazati zube ako saznaju da dolazimo. Pomoli se da su gasmaske preventivna mjera jer ja stvarno ne bih želio oslijepiti i više nikada ne vidjeti tvoje smeđe uvojke.
Poljubi Marie za mene i kaži joj da je otac voli.
Je t’aime mon doux.
Zapadno bojište, svibanj 1916.
Autorica: Petra Balija, 4. b
Ovo „pismo iz rovova” jedan je od primjera razvijanja proceduralnog znanja kroz analizu, obradu i interpretaciju povijesnih izvora, a literarnom naracijom doseže se najviša stvaralačka razina povijesnog znanja.
Ana-Marija Martan, prof.
