Još jedan osvrt sa sata Likovne umjetnosti
Naslovnica poznatog albuma The Wall poznatog benda Pink Floyd možda se čini malo uobičajenom i praznom, to je zato što jest uobičajena i prazna, ustvari naslovnica The Walla slika je bijelog zida. Ali taj zid ima svoju priču. Sve ovisi o načinu na koji odlučimo sagledavati taj zid. On može biti stvaran zid ili simbolični zid. Pink Floyd je bez sumnje ciljao na pristup zidu kao simbolu, a taj simbol ima dva značenja u sebi. Zid se može promatrati iz perspektive pojedinca i društva. Radnja The Walla (da, radnja, jer je riječ o konceptualnom albumu i sve su pjesme povezane u cjelovitu priču) odvija se nakon Drugog svjetskog rata koji je prilično umjetnički prikazan. Najviše utjecaja Drugog svjetskog rata možemo čuti u pjesmama kao Goodbye Blue Sky i Waiting for the Worms, no tema Walla nije samo Drugi svjetski rat, već općenito društvo koje djecu i mlade tretira kao sirovinu, materijal, i apsolutističke diktature poput fašizma i sličnih totalitarizama. Govori o vrlo nehumanim odnosima prema djeci u školama i to se vidi u Another Brick in the Wall i Happiest Days of our Lives. Nakon slušanja albuma i slušanja priče probudio mi se nekakav osjećaj straha koji je mene iskreno motivirao da se jednostavno zaljubim u Pink Floyd. Album uspijeva probuditi osjećaj potpune bespomoćnosti kod slušatelja, osjete se emocije lika i osjeti se čista snaga sustava u odnosu na pojedinca – nemoćnu krpenu lutku kojoj je ubijena osobnost.
Još je jedna zanimljivost albuma činjenica da su sve pjesme povezane tako da glazba nikad ne prestaje i ne samo da traje od početka do kraja, već se kraj ponovno nadovezuje na početak i ponavlja album. Na početku albuma gradi se zid, koji simbolizira izolaciju i skrivanje od straha, ali na puno dublji i gori način, dok se na kraju albuma ruši zid.
No, naslovnica Walla nije jedina dodana umjetnička vrijednost ovog albuma osim savršene glazbe. Wall prati i vrlo potresan poluanimirani – poluigrani film. Animacije počnu relativno nevino i naivno, no polako ali primjetno postaju mračnije i grotesknije. Film ima jako puno izobličenih i grotesknih prizora (ne bih ga preporučio gledati nakon tri dana nespavanja, naučio sam tu lekciju iz iskustva) koji nam pomažu pri praćenju polaganog pada Pinka u ludilo. Film svojom završnicom sugerira da će zid ponovno biti sagrađen jer je to u ljudskoj prirodi (djeca skupljaju opeke, uvode red koji će opet stvoriti novi zid). U stvarnosti nitko ne može pružiti potpuno točnu analizu ovog albuma, sumnjam i da bi Waters mogao, jer album motivira ljude da ga sami analiziraju. Album je stvarno mračan, ima jako puno simbola koji upućuju na zarobljenost i mentalne bolesti i jednostavno je vrlo snažan u prenošenju poruke. Ovdje stavljam nekoliko primjera iz filma.
Primjer iz Another Brick in The Wall, djeca kojoj školski sustav ubija kreativnost i pretvara ih u lica u moru drugih lica
Ljudi se skrivaju u bunkeru tijekom bombardiranja, iz Goodbye Blue Sky
Učitelj melje djecu
Veliki crni orao ubija bijelu golubicu, iz pjesme Goodbye Blue Sky, simbolizira nestanak mira nakon što Treći Reich napada Ujedinjeno Kraljevstvo.
Bombarderi se pretvaraju u križeve, simbol masovnih ubojstava u bombardiranjima
Ender Shade