Vedrana Strmečki, 4. c
U generaciji koja odlazi krije se niz iznimnih učenika koji su uistinu živjeli svoje srednjoškolske dane nastojeći učiniti razliku. FRANzine vam predstavlja neke od njih.
Vedrana Strmečki vrijedna je i samozatajna učenica 4. c razreda s odličnim prosjekom ocjena. Nema šanse da dosad niste čuli za glavnu urednicu školskoga lista ili da vam se nije javila nekom porukom kojom vas poziva na suradnju. Tiha i povučena, neumornim radom izborila se za sam vrh u svojoj generaciji, a konkurencija je uistinu velika. Osim što bdije nad FRANzineom Vedrana je odlična učenica uvijek spremna pomoći razrednim kolegama koja u svojoj kući u Imbriovcu ima pravi mali azil za pse i mačke.
- Iako si napisala jako puno tekstova, malo je onih koji govore o Tebi. Reci nam nešto o sebi. Kako izgleda jedan Tvoj radni dan?
Ustajem u 06:20 sati, spremim se za školu i krećem na autobus. Dan provedem na nastavi, a nakon nastave često imam različite školske aktivnosti kojima se bavim čekajući autobus – od novinarske do školske knjižnice – pa kući dođem tek poslije 16:00. Svako popodne brinem se za svoje životinje ili one koje su kod mene na skrbi, pišem zadaću i članke za školski list, pratim stvari vezane za novinarsku i učim do kasnih sati ;).
- Kako uspijevaš održati tako visok standard ocjena uz svakodnevno putovanje i ostale obveze?
Sve se može ako se dobro rasporedi vrijeme i te su mi stvari već prešle u rutinu pa mi nije teško, osim ako cijeli dan ne ode na spašavanje neke životinjice, ali uvijek mi netko pomogne. Također, vikendom ne izlazim pa dosta toga napravim vezano za školu i onda mi je lakše u radnom tjednu.
- Kako i kada se javila želja za pomaganjem životinjama? Ponekad čak i sama skrbiš o njima dok im ne pronađeš dom – što tvoji roditelji misle o tome? Misliš li da bi FRANzine mogao pomoći pri pronalaženju udomitelja?
Odmalena sam bila okružena životinjama na selu. Kao učenica osnovne škole često sam znala s ulice dovesti doma psa, mačku ili pticu, a sada i sama imam zeca, četiri psa i dvije mačke te je većina od njih prošla traumatične situacije. S aktivnijim skrbljenjem o životinjama, točnije pružanjem privremenog smještaja i skupljanjem donacija, započela sam u trećem razredu srednje škole kada sam na Facebooku vidjela objavu da čovjek iz jednog sela u našoj županiji želi ubiti svojeg psa jer je dosadio njemu i djeci te ga je držao na lancu. Nitko se do posljednjeg trenutka nije javio pa sam ja uskočila. Mojim roditeljima nije svejedno, ali me ipak podržavaju jer znaju da samo želim pomoći nemoćnom biću, a i većinu toga obavim sama. Svaka medijska platforma može pomoći pronalaženju udomitelja, danas je volonterima olakšano pronalaženje novog doma kućnim ljubimcima jer su im dostupne različite društvene mreže i internetski oglasnici te skoro svaka stranica koja donosi dnevne vijesti ima rubriku kućni ljubimci.
- Povremeno pišeš pjesme, ali to nije jedini oblik kreativnog izražavanja. Čime se sve baviš?
U svoje slobodno vrijeme uz pjesme pišem za školski magazin, čitam knjige, a u zadnje vrijeme počela sam se baviti uređivanjem cvijeća i izradom različitih ukrasa.
- Koja je uloga školskog novinarstva u društvu?
Školsko novinarstvo izvrstan je oblik izražavanja za mlade ljude, živimo u svijetu medijske nepismenosti i manipulacije medijima, a školsko je novinarstvo čist i neiskvaren medij i potiče učenike na kritičko promišljanje. Pomoću različitih novinarskih radionica ili rada na školskom listu učenici mogu naučiti razlikovati različite novinarske vrste s kojima se svakodnevno susrećemo, raspoznati pravo i lažno novinarstvo te, naravno, pokazati svoj rad društvu, a ponekad ga čak i promijeniti nabolje.
- Kao školska novinarka dolazila si u dodir s mnogim aktualnim, pa i vrućim temama. Koje su teme o kojima misliš da bi se trebalo pisati?
Smatram da bi se više trebalo kritički izražavati, bilo da je kritika pozitivna ili negativna. Teme dolaze same od sebe, one se nalaze oko nas i mi ih možemo učiniti aktualnima. Sjećam se da je jedna maturantica napisala kritički osvrt na zgradu gimnazije što je podiglo prašinu na društvenim mrežama. Učenici ne bi smjeli biti u strahu da će napisati nešto što se drugima ne sviđa, naravno ako ne vrijeđaju neku osobu ili instituciju. Definitivno bi se trebalo više pisati o obrazovanju, zastarjelim metodama rada, iseljavanju mladih ljudi, vršnjačkom nasilju i diskriminaciji.
- Je li Ti bavljenje novinarstvom u srednjoj školi poslužilo kao odskočna daska za neke buduće planove?
Da, baveći se novinarstvom u srednjoj školi, upoznala sam mnogo ljudi, našla se u različitim situacijama i izgradila neke svoje ideje i planove. Postala sam svjesnija okoline i društva u kojem živimo, zbog toga i želim studirati nešto što je vezano za sociologiju i psihologiju.
- Misliš li se nastaviti baviti novinarstvom u budućnosti?
Naravno da mislim premda neću studirati novinarstvo jer me više zanima studij socijalne pedagogije. Znam da ta dva područja nisu ista, ali imaju neke zajedničke točke. Želim biti svestrana i okušati se u oba posla ako bude prilike. J
- Velik dio Novinarske grupe čine upravo učenici Tvoga razreda. Namjeravate li svoja iskustva prenijeti mlađim gimnazijalcima?
Naravno da namjeravamo. Uvijek ćemo biti na raspolaganju i otvoreni za pitanja mlađim novinarima. Nadam se da ćemo uspjeti uloviti vremena i održati radionicu te ispričati o svojim novinarskim danima ostalim gimnazijalcima.
- Kakva su očekivanja od državne mature? Što namjeravaš studirati?
Nadam se što boljem rezultatu na državnoj maturi. Tijekom nastavne godine išla sam na pripreme za maturu koje su se održavale nakon nastave u našoj školi s profesorima, a sad slijedi onaj dio koji moram obraditi sama i ponoviti gradivo. Cilj mi je upisati socijalnu pedagogiju na ERF-u ili logopediju te socijalni rad, nadam se da ću uspjeti i kasnije se pronaći u tim studijima.
- Svi će za Tebe reći samo riječi pohvale – bilo da je riječ o znanju ili vrlinama – ali uvijek će dodati kako bi trebala biti malo probitačnija. Misliš li da je put do uspjeha samozatajnih i povučenih učenika teži od onih glasnijih?
Svatko je kovač svoje vlastite sreće, netko će uspjeti u životu, a netko ne. Mislim da svi imaju jednake šanse, ali istina je da u nekim situacijama oni glasniji dobiju što žele i s time sam se susrela u radu sa životinjama ili u školi kada su neki pobrali zasluge. Ipak, sve se to s vremenom vrati ako se trudiš i radiš ono što je ispravno i bitno je da se nikad ne promijeniš te da budeš svoj. Nije dobro opterećivati se takvim stvarima i razmišljati što ako sam mogao/mogla, na kraju profesori ipak prepoznaju potencijal i vide tko se trudi, a tko ne.
INFOcard
Najdraža pjesma: Kings of Leon – Use Somebody
Najdraža knjiga: Jay Asher, Trinaest razloga
Najdraži citat: Voliš li život? Onda nemoj tratiti vrijeme jer je od vremena sastavljen život.
U budućnosti želim biti: sigurnija u sebe
Voljela bih: biti hrabra
Što bi poručila učenicima koprivničke gimnazije?
Poručila bih im da budu svoji, marljivi i vrijedni, da pronađu nešto što će im biti zabavno – u čemu će biti dobri i u čemu će pronaći sebe.
Razgovor vodila Patricia Rašan, 3. a