Piše: Lana Varga, 2. b
Christopher Nolan, jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmskih redatelja, scenarista i producenata u svijetu, 2010. godine predstavio je još jedno remek-djelo – film Početak. Početak je film koji i danas, sedam godina nakon svoje prve projekcije, budi znatiželju zbog svog intrigantnog završetka, fenomenalne glumačke postave i napete radnje koja privlači svakog gledatelja.
Leaonardo DiCaprio u ulozi Dominica Cobba, kradljivca snova, i njegova tima – prijatelja i poslovnih partnera, uvodi nas u svijet u kojem je granica realnosti i snova vrlo tanka te zapravo postoji samo u našoj glavi. Cobb je, kao stručnjak u manipuliranju snova, kako bi došao do željenih informacija, dobio novi zadatak koji bi mu omogućio konačan povratak kući nakon mnogo godina. Problem je što je ovaj zadatak mnogo složeniji, tj. broj neželjenih ishoda beskonačan je. Ovog puta cilj Cobbova tima nije krađa nego stvaranje informacija, odnosno sijanje sjemena ideje. Ako uspiju, život jednog mladog poduzetnika krenut će u potpuno novom smjeru i omogućiti tvrtki koja je zaposlila Cobbov tim širenje poslovnog carstva.
Logično je zaključiti da se radnja predstavlja gledatelju na psihološkoj razini jer je i temelj radnje manipulacija ljudima, tj. manipulacija njihova uma. Film je znanstveno-fantastičnog karaktera jer se upoznajemo s mogućom tehnologijom budućnosti koja je mnogima zastrašujuća kada se osvijesti činjenica da drugi ljudi imaju pristup najintimnijim dijelovima našeg uma. Istovremeno, Početak možemo opisati kao klasičan primjer trilera jer su ishodi radnje nepredvidivi. Nolan nas zapravo vraća na staru Calderonovu teoriju da je život san, da živimo tek nakon smrti, što stvara zbunjenost u gledatelja i želju za spoznajom raspleta. Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam se nebrojno puta usred gledanja filma morala zapitati što se događa: sanjaju li likovi ili su se vratili u stvarnost. Film do samog kraja ostaje vjeran toj želji da se stalno propitkuje istina te do zaključka dolazi prema vlastitom nahođenju jer nijedan odgovor nije konačan kao ni granica jave i sna.
Takvo ozračje filma Nolan je ostvario suptilnim usmjeravanjem kamere na one dijelove scene koji nisu sasvim jasni te ponašanjem i osjećajima likova koji ne daju jasnu viziju raspleta, tj. ostavljaju mjesta za vlastitu interpretaciju događaja. Stoga, nije ni čudo da je film dobio nagradu Oscar za kameru ni da su odabrani dobitnici te nagrade za glavne uloge Leonardo DiCaprio, Marion Cotillard, Michael Caine te Joseph Gordon-Levitt, Ellen Page i Tom Hardy. Izrazito pohvaljujem odabir Leonarda DiCaprija za glavnu ulogu jer su mu upravo uloge u kojima unosi svoj pravi glumački dar donijele slavu koju ima u filmskom svijetu. Za ovaj film izrazito su bitne te suptilne kretnje, izrazi lica i iskazivanje osjećaja koje ne možemo pročitati u scenariju. Naravno, scenarij je fenomenalno napisan i ostvaren s obzirom na složenost radnje, ali bez sposobnosti glumaca poput DiCaprija da radnji dodaju taj dašak ljudskosti, ne samo izravnim govorom nego ponašanjem koje u nama neizravno izaziva razne osjećaje, film poput Početka ne bi bio tako zamijećen.
Uz takvu glumačku, redateljsku, kinematografsku kvalitetu nije ni čudo da je film postigao brojne uspjehe diljem svijeta te je uvršten u brojne ljestvice najboljih filmskih djela ikad.
Film je, dakako, potrebno pratiti s dodatnom količinom koncentracije te je velika mogućnost da se nekima ne svidi odmah, ali velik bi grijeh bio ovaj film odbaciti kao presložen ili nerazumljiv te mu ne posvetiti svu našu pažnju. Ono što je mene fasciniralo i oduševilo u vezi s ovim filmom utjecaj je koji stvara na gledatelja: Nolanov je cilj da gledatelj promišlja o poruci koju Početak donosi te da shvati dublje, pravo značenje radnje. Film nas uvodi u filozofsko stanje promišljanja o ideji koja nas sve zaokuplja i upoznaje nas s različitim oblicima stvarnosti koju mi poznajemo, ali koja na kraju dana možda nije ništa drugo nego san neke druge stvarnosti.
Početak je film koji bih mogla preporučiti svakome jer nije samo kraćenje vremena nego dobra podloga za daljnje propitkivanje teme koju iznosi, ali i put u dio filmske industrije koji nam donosi upravo ono što film predstavlja, a to je umjetnost i hrana za dušu, što ovaj film definitvno jest s obzirom na moje iskustvo. Obogatio me samim time što sam drugačije počela doživljavati realnost i spoznaju koliko je naš um nevjerojatan te da možemo pokušati upravljati njime. Zapitat ćemo se što se dogodilo i je li život samo san.