Piše: Patricia Rašan, 3. a

Dobrodošli na upoznavanje s novim nizom stereotipa, ovaj su put tema tinejdžeri. Zbog čitanosti prošlog članka odlučila sam napisati novi, izreći još koji kritički stav i olakšati si dušu. Ni ovaj članak nije nastao s ciljem vrijeđanja i/ili omalovažavanja, jedini mu je cilj zabaviti čitatelje. I, poziva vas da u komentaru ispod članka date svoj doprinos temi, tj. nastavite niz!

  1. Tinejdžeri su lijeni.

Jesmo. Ovo je posljednje razdoblje koje nam pruža tu privilegiju – prije penzije.

  1. Tinejdžeri vas nikada neće pozdraviti na ulici, oni su zaokupljeni samo sobom.

Hoće, pozdravit će vas svi do jednog, ali kada godinama prolazite pokraj starijih ljudi koji vam ne odvraćaju pozdrav, jednostavno zauzmete stav: Zakaj bi ja njih pozdravljal ako oni nebudu mene?

  1. Alkoholičari!

Alkoholičari piju svaki dan, mi katkad vikendom (ostatak tjedna opijeni smo školom).

  1. Ne dižu oči s tehnologije.

Ponudite nam kvalitetniji i zanimljiviji sadržaj, pa nam tehnologija neće biti potrebna. Ali gledajte to i s vedrije strane – tehnologija je naša budućnost, mi (kao) učimo.

  1. Ništ’ ne uče. Po cijele su dane samo za mobitelom/laptopom.

Kao što znate – tehnologija je napredovala. Učenici su danas velik dio zadaća primorani odraditi koristeći se računalom. Također, to je način na koji dobivaju gotovo sve informacije vezane za školu. Promislite o tome.

  1. Stalno kukaju da im je teško, a motike još vidjeli nisu!

Uspoređivanje škole i posla nešto je što današnja mladež jednostavno ne podnosi. Mi školu i posao itekako razlikujemo. Škola umara čak i profesore, ne samo nas. Polazna tvrdnja otvara toliko prostora za raspravu da ovdje stajem (čitaj: opovrgavanje i opravdavanje navedene tvrdnje veličine je jednog referata iz biologije).

  1. Misle da se sve vrti oko novca.

Mislimo točno onako kako nas je okolina odgojila da mislimo. Hvala, okolino!

  1. Samo gledaju kako će otići iz države, umjesto da se OVDJE bore za bolje!

Ne pratim politiku, ali sa znanjem koje posjedujem o današnjoj vlasti postavljam pitanje: Ima li svrhe?

  1. Bezobrazni su.

Ma nije moguće! (Čitaj: upravo smo onakvi kakvima ste nas odgojili i naučili da budemo. Nismo li mi navodno vaša slika i prilika?) J

  1. Ne misle na budućnost, ne gledaju dalje od trenutka u kojem se nalaze.

To što ne provodimo dane na kavama jadikujući o životu, ne znači da ne razmišljamo o budućnosti. Dapače, većina nas čvrsto zna što želi (ili NE želi) i drži se svog cilja, samo nismo previše zainteresirani za razgovor o tome (v. pod 1, ipak smo još uvijek lijeni).

Tadam! Preživjeli ste 10 (vjerojatno) najčešćih stereotipa o današnjoj mladeži. Zašto ne iskoristiti medijsku pozornost koju imamo i malo objasniti neke stvari? I nas treba saslušati! Sljedeći put prije nego što nam počnete nešto predbacivati razmislite jeste li vi možda utjecali na naše stavove i razmišljanja. Olakšat će situaciju jer – svi smo mi nekoć bili mladi.

Ispričavam se na subjektivnosti (bilo je jače od mene), ipak sam i ja još samo jedna obična tinejdžerka!

 

Komentari