Piše: Arijana Antoljak, 4. e
Već četvrtu godinu idem u Gimnaziju „Fran Galović“, već četvrtu godinu gledam ovu zgradu i svaki dan promišljam o tome kako je nepraktična! Započet ću od ulaza koji je postavljen previsoko jer je kao praktičan za invalide, ali nije jer je predugačak. Zatim je tu unutarnji prostor koji je prevelik, odnosno smatram da je previše prostora iskorišteno na hodnik te da je previše prostora otišlo u dužinu. Silno staklo kao izolacija i nije baš najsretnije rješenje jer se prostor jako brzo rashladi i teško zagrije, čemu pridonosi i veličina učionica, a posebno učionica u „crnom hodniku“. Rešetka na stepenicama za evakuaciju vrlo je frustrirajuća jer čovjek nema pogled na čisti okoliš, nego samo na sivu rešetku i nakon što učenici iziđu iz škole, dožive svjetlosni šok.
Sljedeće na što bih se referirala nedostatak je boje. Jedino što je u školi šareno učionica je likovne umjetnosti, ormarići i plakati po zidovima, a da toga nema, ne želim ni zamišljati kako bi bilo boraviti u tom prostoru. Ali nakon dužeg vremena provedenog u ovoj zgradi, već su se svi naviknuli na sveprisutno sivilo pa ga više i ne primijete, ali svakako smatram da je boja bila pogreška!
Što se konstrukcije tiče, ni ona mi se ne sviđa jer je preapstraktna za moj ukus i nije se baš mislilo na praktičnost. Naime, sve su prostorije preudaljene jedne od drugih, a posebice dvorana za tjelesni. A k tomu i stropovi izgledaju nedovršeno jer se vide „grede“ i sama konstrukcija unutarnjeg potpornja bez klasičnog je ravnog stropa.
Pored svega navedenog izdvojila bih dvoranu za tjelesni kao najveću pogrešku, počevši od toga da se nalazi u zemlji, odnosno ispod razine zemlje, pa smo zbog toga u strahu od poplava, čemu smo i sami svjedočili, ali i uvijek je hladno jer ju je nemoguće zagrijati. A povrh svega nema prozora koji bi se mogli otvoriti kako bi ušao svjež zrak!
Iako sam se naviknula na sve što nas okružuje u školi, ne mogu zanemariti te „sitnice“ koje mi smetaju i koje mi uzrokuju glavobolju svaki put kada iziđem iz škole na prirodno svjetlo i svjež zrak!
