Kritički osvrt
Piše: Tia Pošta, 4. a
Kinezi tradicionalno smatraju društvo velikom obitelji kojoj je kamen temeljac pojedinačna obitelj – ona je nukleus društva. Zagovaratelji te teorije kažu da će pojedinac, ako nauči vlastitu ulogu i odgovornost prema ostalim članovima obitelji, to znanje moći primijeniti i izvan nje. Takvo će ponašanje uvelike pomoći čovječanstvu i dovesti do mira i sklada unutar društva. No u svom portretu iz ciklusa Krvna linija Zhang Xiaogang propituje ulogu individualnosti u kulturi koja na prvo mjesto stavlja potrebe društva. Umjetnik je za stvaranje ovog ciklusa bio nadahnut obiteljskim portretnim fotografijama snimljenima u studijima u vrijeme društvenog i političkog prevrata u Kini poznatog pod nazivom Kulturna revolucija (1966. – 1976.). Fotografije karakterizira stroga uniformiranost. Zhang na sivoj pozadini prikazuje crno-bijelu obitelj koja nalikuje nejasnom sjećanju ili staroj fotografiji. Članovi obitelji praktički su zamjenjivi zahvaljujući svojim stiliziranim i arhetipskim crtama lica ozbiljnih i odsutnih izraza koji nalikuju na maske. Smirena ozbiljnost slike, međutim, na čudan je način narušena izloženim genitalijama mlađeg djeteta. Umjetnik dodaje još jednu neskladnu notu s pomoću malih područja neprimjereno jarke boje. Ovaj obiteljski portret kod promatrača izaziva osjećaj nelagode sugerirajući da uniformiranost koju nameće konformističko društvo ima svoju cijenu: pojedinac mora potisnuti svoje osjećaje i odreći se svojih potreba. Zhang smatra da je ta cijena previsoka.
Rođen u Kunmingu u provinciji Yunnan kao sin vladinih službenika, Zhang je odrastao Chengdu u provinciji Sichuan u vrijeme Kulturne revolucije, koja je dovela do korjenitih političkih i društvenih promjena u zemlji te prekida s tradicijom. Njegovi su roditelji poslani na rad na selo, a Zhang je ostao u gradu sa svoja tri brata i tetom. Godine 1976. i on je poslan na selo, na preodgoj. Nakon studija slikarstva uljem na Sichuanskoj akademiji lijepih umjetnosti u Chongqingu, Zhang je dizajniro scenografiju i kostime za plesnu trupu. Godine 1984. hospitaliziran je zbog alkoholizma povezanog s depresijom, a sljedeće je godine nastao ciklus crteža pod naslovom Dijalozi sa smrću. Zhang se pridružio nadrealizmom inspiriranoj grupi New Imagist. Bio je suosnivač pokreta životna struja, koji je istraživao prirodu individualnosti unutar kineske kulture kolektivizma. Prvi put izlagao je 1989. godine na Sichuanskoj akademiji lijepih umjetnosti. Nakon puta u Europu Zhang je 1993. godine počeo raditi na ciklusu slika inspiriranih obiteljskim fotografijama pod nazivom Krvna linija. Dobio je brončanu nagradu na Bijenalu São Paula 1994. godine. Danas živi u Pekingu i sudjeluje na međunarodnim izložbama.
Zhang na svoje pretežno monokromatske portrete dodaje nekoliko naglasaka žute i crvene. Djevojčica na licu ima mrlju žute boje. Mrlje su otvorene za interpretaciju; neki ih promatrači uspoređuju s madežima ili oštećenjima na staroj fotografiji. Lik djeteta srce je portreta. Oko promatrača privlači njegovo žuto lice, suprotstavljeno bijelim licima majke i sestre. Njegove su genitalije, kao i ostatak tijela, također prikazane žutom bojom. Otkrivene muške genitalije provlače se cijelim ciklusom Krvna linija određujući spol Zhangovih često androginih likova. Pogled na genitalije narušava dojam konformizma koji prevladava na portretu i upozorava na ranjivost pojedinca. Majka na Zhangovu portretu izvana se čini smirenom, osim nagovještaja straha koji se pojavljuje u njezinim usredotočenim, staklastim očima. Vjeruje se da je Zhangova shizofrenična majka bila model za sve majčinske figure u ciklusu Krvna linija. Za njega ona utjelovljuje napetost koja se nužno pojavljuje kad netko pokuša iskazati svoje osobne potrebe, a istodobno nastoji ispuniti zahtjeve konformističkog društva.Tanka crvena linija koja krivuda preko slike povezujući članove obitelji jedne s drugima genealoška je krvna linija koja ujedinjuje grupu. Kolebljiva linija također sugerira složenost povijesnih i kulturnih veza koje čine pojedinca dijelom obitelji i društva.
Odabrala sam ovo djelo za kritički osvrt jer mi se na prvi pogled nije svidjelo. Proučavajući autorovu interpretaciju djela, povezala sam ju s idejom koja se već nekoliko godina provlači hrvatskim školstvom – idejom uvođenja školskih uniformi. O temi smo debatirali na satovima govorništva i moram reći da mi je bilo užasno teško odabrati koju ću stranu zastupati. Povezanost slike i mojeg tumačenja nalazi se upravo u uniformiranosti koju umjetnik promiče u cijelom serijalu Krvne linije. Je li škola mjesto u kojem bismo trebali zatvarati svoje ja i postati uniformirani roboti ili mjesto gdje se raznolike osobnosti i stavovi oblikuju u skladnu cjelinu? Tome bi školske uniforme odmagale ili pomagale. Osobno, još uvijek sam neodlučna jer s jedne strane školske uniforme mogu pridonositi školskom duhu i atmosferi pripadnosti (npr. kod nas su to već majice za satove tjelesnog ili uoči Dana škole) ili pak učenicima (koji svoj dio osobnosti žele prikazati odjećom) stvaraju probleme. Također, školske su uniforme nešto nametnuto i gotovo nepromjenjivo, što može dovoditi do diskriminacije, pa čak i seksističkih krajnosti.
Volim pohađati školu u kojoj je radna atmosfera ugodna te i sama sloboda izražavanja učenika dolazi na vidjelo. Teško da ću gdje drugdje pronaći ovako skladan i raznolik mozaik osobnosti, lica, mišljenja i djelovanja.