Pišu: Karla Medenjak i Vedrana Strmečki, 4. c
Knjižnica „Fran Galović“ Koprivnica ove je srijede, 7. veljače 2017., bila domaćin umjetničke i scenske izložbe „Oči na vrhu prstiju“ Nikše Eterovića i Yulije E. Soubbotine. Ova neobična izložba koja se „gleda“ dodirom započela je u 10.30 sati, a trajala je oko sat vremena.
Kazališni redatelj, profesor i istraživač kreativnosti zajedno je s umjetničkom dizajnericom Yuliom E. Soubbotinom pokrenuo projekt „Oči na vrhu prstiju“ još 2014. u Berlinu, a o uspjehu nisu mogli ni sanjati. Naime, mlada je umjetnica prva prevela pjesmu Augustina Tina Ujevića „Uspavanka iz Krivodola“ na njemačku „brajicu“ i tako predstavila hrvatskoga pjesnika svijetu.
Nakon uvoda u izložbu i osnovnih informacijama o umjetnicima svatko je od sudionika dobio povez za oči tako da nije ništa vidio, a služio se sluhom i dodirom da dođe do određenog cilja. Cilj ove izložbe bio je osjetiti slike na drugačiji način – dodirom. Nakon što je svatko „pogledao“ izložene slike ruske umjetnice Yulije Soubbotine, mogao je skinuti povez i još ih jednom, očima pogledati te se uvjeriti je li to ono što su zamislili.
Za kraj izložbe Eterović je pokazao slike koje je umjetnica naslikala s povezom na očima dok je on čitao pjesmu „Uspavanka iz Krivodola“. Izjavio je da ona nije znala otkud početi i da je zamalo odustala, ali tada je počela slikati plavom bojom prepoznavši je po mirisu. Osim što je sliku naslikala bojama, prilagodila ju je slijepim i slabovidnim osobama tako da i one osjete dinamiku te slike.
Više informacijama o ovom i ostalim projektima koje vodi Nikša Eterović možete pronaći na stranici http://yellow-fish.eu/
Donosimo vam i odgovore organizatora projekta i izložbe na pitanje zašto se time bave i koja je svrha performansa „Oči na vrhu prstiju“.
Nikša Eterović: „Svrha je ovog projekta višestruka. Promjenom perspektive otvaraju se novi svjetovi koje inače ne vidimo i koje ne doživljavamo stvarno. Kad se otvore ti nepoznati novi svjetovi u svakoj osobi, čovjek se ponekad prepadne toga, odnosno želi potvrdu od nekog drugog da je to tako, međutim nama je važno reći da je sve što se u svakom pojedincu otvorilo zapravo pravo i točno, a ne ono nešto što netko drugi kaže, bitno je vjerovati sebi. Nadalje, bitna je senzibilizacija odnosa. Imamo senzibilizaciju odnosa prema sebi i prema okolini. Život bi nam trebao biti sa što manje otvorene i prikrivene agresije i da svi zajedno bolje živimo.“
Yulia E. Soubbotina: „U ovom je programu za mene vrlo važno da ljudi vide i nauče živjeti svi zajedno bez obzira na neke poteškoće. Smatram da je za ljude vrlo važna senzibilizacija. Radila sam u školi za slijepe i također radim knjige za slijepu djecu i didaktičke materijale.“
I za kraj, stihovi iz „Uspavanke iz Krivodola“ Augustina Tina Ujevića:
Ti spavaš, dijete. U snu ćeš da grliš stabla sa zlatnim granama. Velike bašte od stakla i nemirne
vode od žive zagolicat će te.
Ti spavaš, dijete. U snu će da panu na te debela i gusta bremena omorike, a povrh ljubičastih
hridina izlit će se nebesa sa hiljadu odbljesaka.
Nevinost čula razvezat će nepoznate mogućnosti stvari. Nosnice će da usrču u se ognjevitija
saznanja nego kad šuma, od vreline akacija i drugoga bilja, nego kad klis od zapaljene kadulje
zatrepti i zamiriše.
Ljudska bića pretvorit će se u eternu bajku genija i anđela, u kojima će da zadrhti iznevjereni san
slikara i vajara, i ljepota cijele one umjetnosti koje nema.
