Umjesto klasične nastave i provjere lektire prvi su razredi ove godine obradili Sofoklovu Antigonu upriličivši suđenje tragičnoj junakinji koja se uime viših moralnih zakona suprotstavila samovoljnoj kraljevoj naredbi. Time su u nastavi ostvareni i ishodi međupredmetne provedbe GOO-a (Učenici su promišljali i navodili primjere usklađenosti državnih zakona s moralnim, tradicijskim, vjerskim, obiteljskim i kulturološkim vrijednostima zajednice, procjenjivali dužnosti, ovlasti, povlastice i ograničenja položaja vlasti, uočavali svoju ulogu građana u društvu, tj. svoju pravnu, društvenu i moralnu odgovornost.)
Nakon svega, napisali su i svoje osvrte na održani sat. Prilažemo ulomke iz kojih možete iščitati njihove dojmove:
Za razliku od uobičajene nastave u kojoj profesor predaje, a mi samo slušamo, ovakva mi se nastava puno više svidjela. Svidjela mi se zato što smo svi imali priliku uključiti se u raspravu i iznijeti svoje argumente. Mislim da smo pripremajući se za suđenje bolje proučili likove i shvatili temu drame. Ipak, najviše mi se svidjelo što smo se na satu dobro zabavili i nasmijali. Kako sam na suđenju bila u timu branitelja, dok sam se pripremala, u knjizi sam tražila argumente koji bi dokazali da Antigona nije kriva. Tražeći argumente, detaljnije sam pročitala neke dijelove knjige i bolje shvatila o čemu se radi. Također sam puno naučila o kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj i samom tijeku suđenja, o kojem prije nisam znala gotovo ništa. Mislim da su na suđenju obje strane imale odlične argumente. Osobito me se dojmio argument branitelja da je kralj Kreont zapravo prvi prekršio zakon jer je zakon bogova da svi mrtvi moraju biti pokopani. (…) Ovo su mi bili najzabavniji sati hrvatskog jezika ove školske godine i voljela bih da ponovo organiziramo suđenje ili nešto slično u našem razredu. (Marija Vugrinec, 1.a)
Frontalnu nastavu smatram puno korisnijom od nastave u obliku igrokaza. Mislim da se u igrokazu uloge ne mogu ravnopravno podijeliti, tako da onaj tko želi može raditi koliko god, a oni koji ne žele, ne moraju se pripremati i mogu cijeli sat sjediti i čekati zvono. Ipak, takav pristup potiče kreativnost među učenicima koji se ipak potrude jer sami moraju osmisliti pitanja i argumente. Frontalni pristup je ipak nešto individualniji, profesor se tijekom sata može obratiti svakom učeniku i može puno pravednije procijeniti i ocijeniti učenika. Nepažnja na igrokazu mogla bi se izbjeći ocjenjivanjem svakoga, ali opet smatram da to nije u redu jer nismo učili glumu, a nekome gluma prirodno ne sjeda. Naposljetku, to je samo moje mišljenje, a svaki tip nastave ima svoje prednosti i nedostatke. (Tin Prvčić, 1. d)
Na ovakav smo način, neobavezno i pomalo natjecateljski, podijeljeni u grupe, svi bili primorani sudjelovati na satu. Frontalni oblik nastave ne moraju pratiti svi učenici ako to ne žele, iako bi trebali. Spremajući se za suđenje morala sam prodornije proučiti knjigu i „čitati između redaka“ kako bih pronašla dobre argumente, stoga sam mogla nešto bolje interpretirati knjigu. Na suđenju je bilo mnogo iskorištenih, ali i neiskorištenih argumenata koji su me se dojmili. Stekla sam dojam da su svi učenici bolje upoznali likove iz knjige, ali i pokušali shvatiti njihove naizgled neprihvatljive postupke. Sviđalo mi se to što se svaki učenik borio za svoj tim, jer bez podrške drugih ne bismo uspjeli, za razliku od frontalne nastave u kojoj učenici razmišljaju ponajviše zbog sebe i odlične ocjene. Mislim da bi ovakav način rada omogućio nama da što bolje naučimo tolerirati druge. Također mi se sviđa to što smo vježbali govorništvo koje je po mom mišljenju vrlo važna vještina. Možemo imati znanje i biti obrazovani, ali sve to nije toliko važno ako to znanje nismo u stanju prenijeti drugima ili ih zanimljivim govorom pridobiti da nas saslušaju. Ovaj nam je sat omogućio razviti i tu vještinu. (Iris Juršetić, 1. b)
Da mogu ponovno birati, vjerojatno bih izabrao ulogu jednog od branitelja. Slažem se s Antigoninim postupcima i jedan od mojih glavnih i najjačih Argumenata bio bi da Kreont ne može odlučivati o nečijem zagrobnom životu, tj. životu poslije smrti. Polinik je mrtav i on vrlo vjerojatno ne osjeća što se događa s njegovim tijelom, ali i dalje živi u srcima svojih najbližih (barem do njihove smrti) i zato se slažem s time da bi ga trebalo dostojanstveno pokopati. (Karlo Hlevnjak, 1. d)
Mislim da je ovakva nastava korisnija i zabavnija od frontalne na kojoj profesor samo predaje, a mi zapisujemo. Sat mi je prošao brzo, slušali smo jedni druge trudeći se pokazati svoj čvrsti stav i iskazati sve argumente. Svi su učenici napravili bilješke za svoje uloge. Nismo čitali lektiru tek toliko da pročitamo i napišemo test već smo analizirali likove, pokušali se staviti u poziciju našega lika i vidjeti kako se on/a osjećao/la u danom trenutku. Naravno, nismo se bazirali samo na jednom liku nego na svima kako bismo vidjeli međusobne odnose, povezali rodbinske veze, svađe i postupke. Mislim da su i obrana i tužiteljstvo bili jako dobro pripremljeni i imali kreativna pitanja, ali osuđenici su imali prave odgovore za čvrstu obranu. Pripremajući se za suđenje, shvatila sam da svaki lik ima i dobre i loše strane. Tužiteljstvo mora pronaći one lošije, a lik se mora braniti svojim dobrim postupcima. Da mogu ponovno birati, izabrala bih ponovo Ismenu jer mi je ona omiljeni lik. I dalje smatram da je ona postupila ispravno što su potvrdili i moji argumenti. Mislim da je najteža uloga Kreonta. Svatko od nas, barem malo, misli da je upravo on pogriješio osudivši Antigonu na smrt. Želio je pokazati svoj autoritet, ali zbog toga je ostao bez sina, nećakinje i žene. Nema puno argumenata za njegovu obranu. (Ozana Brkić, 1. b)
Sonja Delimar, prof.