5O NIJANSI GLUPOSTI
Piše: Karla Medenjak, 4. c
Svakodnevno se zbivaju nebrojeni raznovrsni događaji manje ili više vezani uz naše živote, a mediji i novinari tu su da nas o njima informiraju. No, prenose li mediji sadržaje relevantne za život građana, informiraju li ljude na korektan način ili nam pokušavaju nametnuti pojedine teme i predstaviti informacije koje nisu u potpunosti istinite? Ima li u svijetu medija potrebe za cenzurom? Na sva se navedena pitanja može dati odgovor iako to nije nimalo lako
Osnovni je cilj medija, ujedno i razlog njihova postojanja, informiranje javnosti, čitatelja odnosno gledatelja. Informacije koje mediji prenose trebaju biti istinite i provjerene, ali zbog nedostatka podataka mediji katkad prošire informacije. Upravo se među tim proširenim, dodanim informacijama mogu pronaći i neke koji nisu istinite, čime se gubi vjerodostojnost i onih informacija koje su provjerene. Mediji su stoga izvrgnuti sve većoj kritici javnosti i sve se češće govori o medijskoj pismenosti kao sposobnosti kritičkoga pristupa medijskim sadržajima.
Iako se možda stječe dojam da mediji mogu objavljivati sve što žele, to nije tako. Oni mogu objavljivati samo ono što im dopušta uređivačka politika medijske kuće. Cenzura postoji i kako bi se prikrili sadržaji koji bi mogli narušiti sklad u društvu. Najčešće se cenzuriraju neprihvatljivi i neprimjereni sadržaji poput uznemirujućeg nasilja, golotinje ili simbola, a ukloniti se mogu i sadržaji kojima se narušava anonimnost neke osobe. Zbog povjerljivosti nekih informacija medijima je katkad čak zabranjeno o njima pisati ili spominju osobe koristeći se samo inicijalima.
Postoje teme koje nam nameće svijet medija. To su teme poput ratova, političke situacije u zemlji i svijetu, prometnih nesreća i ostalih sadržaja crne kronike. Ljudi prate takve teme jer su one naša svakodnevica, a stalnim praćenjem takvih događaja mediji sebi osiguravaju publiku. Za razliku od sadržaja koji ljude zanimaju jer ih smatraju bitnima, postoje i oni koji ih zamaraju, a to su reklame. Medijima odgovara objavljivanje što više reklama jer tako zarađuju, tj. zahvaljujući njima žive, ali isto tako te reklame odbijaju ljude od gledanja nekog televizijskog programa. Ako se reklame pojave u novinama, časopisu ili u bilo kojem drugom tiskanom obliku, one neće izazvati neugodnu reakciju zato što su diskretne i zato što ih potrošač lako može izbjeći. Problem reklama u medijima kao što su televizija, radio ili internet znatno je veći zbog njihove nametljivosti.
Neizostavne su svakako i novosti iz svijeta slavnih, zato ne treba podcijeniti ulogu medija u uljepšavanju svijeta u kojem živimo ili u preusmjeravanju pozornosti javnosti s jednog sadržaja na drugi. Ljudi su skloni zabavi i tračevima pa nas stoga mediji obasipaju informacijama vezanim uz život poznatih. Često se koristi naziv žuti tisak za novine ili portale koji upotrebom bombastičnih naslova privlače potrošače. Najčešće se oslanjaju na skandale vezane uz živote poznatih osoba.
Na koji način mediji privlače publiku
Poznato je da većina ljudi prati neki oblik medija. Bilo to u digitalnom ili papirnatom obliku, uvijek postoji nešto što privuče čitatelja. Ali, na koji način mediji love čitatelje? Dolaze li tako do željenog cilja, a čitatelji do zanimljiva štiva? Naime, nije sve u medijima crno-bijelo kako se čini. Postoje tekstovi sasvim primjereni temi koju predstavljaju, dok se u nekima nalaze neugodni ili provokativni sadržaji. Često se mogu pronaći tekstovi ili sadržaji koji su preuzeti i prevedeni, najčešće loše, sa stranica koje nisu pouzdan izvor informacija i tako dolazi do pogrešnog informiranja čitatelja/gledatelja, a samim time i do nezadovoljstva potrošača.
Jedan od najčešćih oblika privlačenja čitatelja u digitalnim medijima takozvani je clickbait, tj. poveznica mamac. Autor nekog teksta postavi vrlo provokativan naslov ili poziva čitatelje da kliknu na određeni tekst rečenicama kao što su: Ovo morate vidjeti, Ovakvo nešto nije se dogodilo godinama. Neki za naslov odaberu pitanje koje zanima određenu populaciju i, naravno, čitatelji će kliknuti i početi čitati tekst ili pogledati neki video, ali na kraju će, u većini slučajeva, ostati razočarani jer je tekst ili video potpuno nevezan uz temu najavljenu naslovom. Cilj je takvog oblika lovljenja čitatelja što veći broj klikova. Ako se u novinama ili časopisima želi istaknuti neka
tema ili događaj, koriste se naslovi povećanih i podebljanih slova tako da čitatelju zapnu za oko i on ih tada želi pročitati. Naravno, i u tiskanom obliku novinarstva i prenošenja informacija postoje provokativni naslovi koji privlače čitatelja. Neki su naslovi katkad nejasni i kako bi uopće saznali o čemu je riječ, čitatelji moraju pročitati tekst i – cilj je tako postignut.
Većina ljudi pripada tzv. vizualnom tipu, što znači da će ih prije zaintrigirati fotografija ili video nego tekst. Mediji to obilato iskorištavaju. Postavljajući neku cenzuriranu sliku na internet s natpisom: Otvorite da biste vidjeli sliku u potpunosti. ili: Ovu fotografiju morate vidjeti!, mediji lako privlače gledatelje. Kod takvih objava najčešće se pojavi željena fotografija i relativno kratak tekst koji ju objašnjava. Što je veća fotografija, to je veća gledanost i zainteresiranost. U novinama se, ako je neki tekst od veće važnosti, pojavljuje fotografija koja na neki način odvraća pozornost od samog teksta. Naravno, neke fotografije i videi mogu biti uznemirujući.
Za privlačenje korisnika mediji se također koriste buđenjem emocija kod potrošača. Takvi su tekstovi često popraćeni fotografijama većeg formata. Ljudi će, zbog svoje emotivne strane, prije pročitati neko štivo koje je vezano za tužne, šokantne teme ili pak za one koje obrađuju događaje s kojima se potrošači mogu poistovjetiti te kod kojih dolazi do suosjećanja sa subjektom u tekstu.
Mediji su svugdje prisutni, informiraju ljude o zbivanjima u svijetu i neposrednoj okolini. Vodeći se prvenstveno logikom novca, katkad vrlo grubo manipuliraju ljudima i njihovim životima objavljujući sadržaje koje ljudi žele vidjeti. Kao prenositelji novosti, mediji nam omogućuju informiranost i pružaju uvid u stvarnost. No, pitanje je koliko su pouzdane informacije koje nam prenose te koliko je komentar kojim je podatak popraćen oblikovan s ciljem da kod primatelja izazove željeni stav ili ga čak potakne na akciju. Želimo li da nepoznati ljudi truju naše umove svojim mišljenjem? Svakodnevno je sve veći broj onih koji zauzimaju sve odbojniji stav prema medijima zbog njihove želje za kontrolom i s pravom se postavlja pitanje upravljamo li mi medijima ili oni upravljaju nama.
I na kraju, jesu li čitatelji u tekstu o medijima čiji je naslov 50 nijansi gluposti našli ono što su očekivali ili je samo riječ o još jednom mamcu?
Karla Medenjak, 4. c