Piše: Jasmina Šandor, mag. psych.
Što povezuje Harryja Pottera i izbjeglice (ili Zašto nastaju predrasude)
Posljednjih mjeseci medijski prostor puca po šavovima od priloga, članaka, kolumni, rasprava i ostalih novinarskih formi na temu izbjeglica. I dok većina spomenutih naglašava važnost stavljanja naše humanosti u prvi plan kako bi se izbjeglicama olakšalo i pomoglo koliko je u našoj moći, svakodnevna komunikacija s ljudima (a da ne spominjem onu u komentarima ispod članaka na raznim portalima) otkriva jednu drugu dimenziju ove zaista teške situacije
Čini mi se da je ovo jedna od onih tema u kojima ne postoji sredina – ili se želi pomoći izbjeglicama ili se zagovara stav da ih „treba vratiti tamo odakle su došli i gdje im je mjesto“. Možda ste se i sami našli u situaciji da se zapitate zašto ta druga skupina ljudi razmišlja na takav način. Ako ništa drugo, izbjeglice bježe iz ratom razorene zemlje, a ne tako davno mi smo proživjeli isto i mnogo je obitelji potražilo spas u zemljama širom svijeta. I nitko nam nije zatvarao granice. Zašto sada ne bismo vratili istom mjerom? Naravno, to nije jednostavno pitanje na koje je moguće dati jednostavan odgovor. Ne znači da su ljudi koji su „protiv“ izbjeglica loši ljudi. Isto tako, takvi oprečni stavovi javljali su se mnogo puta tijekom povijesti. I upravo su iz tog razloga i znanstveno istraživani. Postoji nekoliko objašnjenja zašto se ljudi ponašaju na ovaj ili onaj način u situacijama koje uključuju neku drugu skupinu ljudi – druge nacionalnosti, vjere, boje kože, seksualne orijentacije,… sve do drugačijeg čarobnjačkog statusa u Harryju Potteru koji je bio temelj za rat između onih koji su zagovarali čistokrvne čarobnjake i onih koji su pokazivali toleranciju prema svima, uključujući i bezjake. Najkraće bismo mogli reći da se ljudi boje nečega što ne poznaju, nečeg drugačijeg i na temelju toga razvijaju se predrasude.
Predrasude i stereotipi – što su i zašto nastaju
Što je predrasuda? Pojam koji se često upotrebljava, ali čije značenje možda nije u potpunosti jasno. Predrasuda je stav, a stavovi se sastoje od triju sastavnica – emocionalne, spoznajne i ponašajne. Izraz predrasuda koristi se za emocionalnu sastavnicu, a označava stav prema pripadnicima određene skupine ljudi koji se temelji samo na njihovoj pripadnosti toj grupi. Dakle, možemo reći da imamo predrasude prema izbjeglicama ako smatramo da su sve izbjeglice jednake (a one pojedince koji se ne uklapaju jednostavno zanemarimo ili ne zamijetimo) i imamo negativne emocionalne reakcije. Spoznajnu sastavnicu nazivamo stereotipom – to je pripisivanje jednakih osobina svim pripadnicima određene skupine, ne uzimajući u obzir stvarne razlike koje postoje među njima. Kad biste morali nabrojiti neke osobine izbjeglica, neki bi vjerojatno rekli da su neuredni i neobrazovani, iako znamo da postoje i oni koji su završili fakultet i živjeli život koji se nimalo nije razlikovao od vašeg prije nego ih je ratno stanje prisililo na sasvim drugačije životne uvjete. Isto tako, kad bismo potražili primjer u Harryju Potteru, neki čarobnjaci imaju stereotipe prema bezjacima u smislu da ne mogu biti vrsni čarobnjaci, a Hermione Granger itekako opovrgava tu tvrdnju.
Stereotipi nisu nužno loši. Naime, živimo u svijetu u kojem smo prenatrpani informacijama pa nam takav „štedljiv“ način razmišljanja skraćuje vrijeme potrebno za svladavanje određenih iskustava. No, ako zbog stereotipa ne uvažavamo individualne razlike među ljudima, onda su oni loši i potencijalno opasni. Završna je sastavnica predrasuda ona ponašajna koju nazivamo diskriminacija – neopravdano štetno ili negativno djelovanje prema članovima određene skupine, samo zbog njihove pripadnosti toj skupini. Dakle, ako bi policajci primjenjivali mnogo nasilnije mjere održavanja reda na izbjeglice nego što ih primjenjuju na Hrvate, iako za to nema opravdanih razloga, tada govorimo o predrasudama.
Što uzrokuje predrasude? Većina se psihologa slaže da se predrasude mogu naučiti. Djeca lako usvoje predrasude svojih roditelja, no ne moraju ih zadržati kad se formiraju u odrasle osobe. Dijete će vjerojatno preuzeti predrasudu o izbjeglicama kao teroristima ako su roditelji stalno izražavali takvo mišljenje, no jednom kad ode od kuće i susretne se s drugim ljudima i stavovima, moguće je da će promijeniti ili ublažiti prvotno mišljenje. Još jedna od pojava koja pridonosi nastanku predrasuda naziva se socijalna kategorizacija, odnosno svrstavanje ljudi u vlastitu ili vanjsku skupinu – mi nasuprot njima. Prema vlastitoj skupini imamo pozitivne osjećaje i mišljenje, a prema vanjskoj negativan tretman. Također, vanjsku skupinu smatramo homogenom – svi su oni isti. Važno je spomenuti i propuste u logici koji se javljaju kod predrasuda – ranije smo rekli da se predrasude sastoje od emocionalne sastavnice, a znamo da logički argumenti nisu uspješni u suprotstavljanju emocijama, pa zbog toga osobe s predrasudama često postaju jako teški sugovornici u razgovorima o temi o kojoj imaju predrasude iako su inače razboriti i razumni ljudi. Upravo je to jedan od razloga zašto je teško mijenjati nečije mišljenje kad su u podlozi predrasude. Također, neka stereotipna vjerovanja ukorijenjena su u društvu i često ih se automatski prisjetimo, bez svjesne volje, pa je moguće da na taj način utječu i na naše ponašanje. Recimo, Ron je odrastao u čarobnjačkom društvu gdje su vilenjaci bili sluge i nije mu ta pojava bila neobična kao Hermione i Harryju.
Prostor u ovom broju naših školskih novina premalen je za detaljno opisivanje svega što utječe na stvaranje stereotipa i predrasuda. Za kraj ćemo spomenuti na koji način možemo utjecati na promjenu takvih vjerovanja. Moguće je da informacije koje su neusklađene s našim vjerovanjem postupno mijenjaju naša uvjerenja. Recimo, vaš susjed Pero prvotno je bio protiv pomaganja izbjeglicama jer je mislio da su sve to prikriveni teroristi, no nakon što je na kolodvoru upoznao vrsnog majstora iz Sirije i baku koja spašava unuku, polako je, ali sigurno, promijenio mišljenje. Postoji i drugi model prema kojem ljudi na temelju novih informacija mogu stvarati podstereotipe kako ne bi mijenjali prvotni stereotip. Prema tom bi modelu vaš stric Mato promijenio mišljenje o izbjeglicama nakon što mu je mladi sirijski liječnik pomogao u prometnoj nesreći pa bi počeo govoriti: „Ma ne možeš ti njima vjerovati, tko zna što spremaju, iako postoje iznimke poput onog mladog liječnika koji mi je pomogao.“
U zagrljaju negativnih stereotipa
Prije mnogo godina, postojalo je mišljenje da je za suzbijanje stereotipa i predrasuda dovoljno obrazovanje – ako se ljudima daju točne informacije, neće više imati predrasude. Pokazalo se da je takvo mišljenje bilo samo utopijsko mišljenje. No, da ne bismo nakon svega rečenog pali u kolektivnu depresiju, evo na završetku teksta svjetla na kraju predrasudnog tunela. U ovom slučaju, svjetlo nazivamo hipoteza kontakta. Dakle, predrasude se mogu smanjiti ponovljenim kontaktom s članovima vanjske skupine. No, nije učinkovit bilo kakav kontakt, potrebna je posebna vrsta kontakta (recimo, za fanove Harryja Pottera – Bazgov štapić među kontaktima). Takav štapić, ovaj, kontakt, mora zadovoljavati šest uvjeta. Dvije skupine moraju biti u situaciji gdje ovise o međusobnoj pomoći i u kojoj imaju zajednički cilj. Zatim, skupine i svi njihovi članovi moraju imati ravnopravan status (nitko u skupini nije Dumbledore ili, ne daj Bože, Lord Voldemort). Nadalje, kontakt se mora odvijati u neformalnom okruženju, mora biti višestruk i potrebno je da se u društvu potiče ravnopravnost i tolerancija.
Dakako, nije uvijek lako, a zasigurno ni moguće, ispuniti te uvjete. Ali sigurno svatko može krenuti od sebe i preispitati svoje stavove i uvjerenja. Ako ništa drugo, zapitajte se kako bi vama bilo da ste pripadnik te neke druge skupine. Nitko nije imun i svi mi imamo neke predrasude (i Harry Potter je imao predrasude prema Slytherinima). Ali zapitajte se kako bi vam bilo da vas život iznenadi i odjednom se nađete u istim cipelama kao netko koga ste gledali s prijezirom? Tko može jamčiti da nećete i vi postati izbjeglica?