Iako se izravno ne prikazuje kao nešto loše, globalizacija postupno u očima mnogih znanstvenika, književnika i društvenih analitičara prelazi iz pojma nečeg korisnog i savršenog u nešto poput parazitskog. Globalizaciju možemo najjednostavnije predstaviti kao proces povezivanja svijeta.
Tom procesu možemo, kao i svemu na svijetu, odrediti negativne i pozitivne strane. Pozitivno se krije u samoj definiciji, dakle povezanosti i boljoj komunikaciji svijeta, a negativne su strane gubljenje vlastitog identiteta, tradicije, kulture, čak i postupno gubljenje samog jezika. Ulrich Beck u svojoj je knjizi „Što je globalizacija?“ pojam opisao terminom mekdonaldizacija. Taj termin možemo poistovjetiti s nečim nezdravim pa zaključujemo da Beck gleda na globalizaciju kao na jedan nezdrav proces koji se gura u svaki dio svijeta i truje ga svojim proizvodima. Globalizacija je dugotrajan proces čiji su se utjecaji mogli osjetiti i prije više od stotinu godina kada je naš Matoš ovako razmišljao: „Život i ljudi, odijela i običaji danas su isti u Petrogradu, San Francisku i Tokiju. Duh se izjednačuje, uniformiše, u školama, kasarnama, novinama, knjigama.“ Da je bio u pravu, možemo i sami spoznati u većini naše svakodnevice. Samo gledajući televiziju, uočavamo jak utjecaj velikih država, kao npr. SAD-a, na nas. Mladi se sve više povode za tim licem Amerike. Većina mladih pokušava govoriti, odijevati se i ponašati kao neki njihov idol kojeg su vidjeli na televiziji ili društvenoj mreži. Sve se manje zanimaju za hrvatsku kulturu, tradiciju ili jezik koristeći se više engleskim nego materinskim jezikom. Time se, naravno, polako razara domoljublje i poštovanje vlastite kulture te je jedino što mnogi žele maknuti se iz Hrvatske i ići živjeti u državu s „boljom i pristupačnijom“ kulturom. Beck također naglašava da s globalizacijom dolazi i toliko neželjeni konzumerizam: „S kupovnom moći završava socijalno ljudsko biće, a prijeti i počinje isključivanje. Ekskluzija!“ Prestaje biti bitno kakva si osoba, a počinje biti bitno što posjeduješ, kako se odijevaš, koji automobil voziš itd. Na one koji si ne mogu priuštiti stvari „u trendu“ gleda se kao na bezvrijedne osobe i često ih se izbjegava ili omalovažava. Čovjek prestaje biti čovjek, on postaje samo pijun konzumerizma, tj. potrošač. Budući da većina ljudi prati iste trendove, gubi se individualnost, svi postaju jednaki i ni po čemu se ne ističu kao samostalne osobe. I opet je Matoš bio u pravu rekavši: „Što su ljudi mnogobrojniji, manje ima ljudi.“
Svijet budućnosti mogao bi završiti u sveopćem kaosu ili bi mogao nastaviti svoj sadašnji put i njime bi zavladala jedna kultura, a ostale bi izumrle. Smatram da bi se mladi mogli othrvati takvom svijetu, „svijetu jednog proizvoda“, kad bi imali veliku volju, ali po osobnom iskustvu procijenila bih to kao vrlo težak i mukotrpan proces odvajanja od vanjskih trendova i utjecaja. Također mislim da mladi nisu ni svjesni koliko razorno globalizacija utječe ne samo na njih, već i na cijelu državu.
Edita Jurenec, 4. c