Piše: Dunja Dujnić, 4. a
U lipnju ove godine posjetila sam Banksyjevu izložbu Laugh Now u Moco muzeju u Amsterdamu. Moco muzej ili Modern Contemporary Museum nalazi se u Villi Alsberg. U muzeju se nalazilo 50 originalnih radova street art legende Banksyja. Iako je Banksy većinom poznat po umjetnosti na otvorenom, tj. uličnoj umjetnosti, u muzeju su se nalazila djela namijenjena zatvorenu prostoru, no bilo je i nekoliko obnovljenih djela koja su bila spašena sa zgrada koje su trebale biti srušene.
Banksy je poznati britanski street art i grafitni umjetnik nepoznata identiteta, pretpostavlja se da je iz Bristola. Bavi se satirom i socijalnom kritikom koristeći se pritom crnim humorom i sarkazmom. Pri stvaranju grafita koristi se matricom koja se najčešće sastoji od upečatljive slike popraćene nekim sloganom. Teme kojima se bavi su proturatne, protukapitalističke i – protiv vlasti. Često prikazuje štakore, majmune, policajce, vojnike, djecu i starije osobe. Poznat je i po dokumentarnom filmu Exit Through the Gift Shop iz 2010. godine.
Svoju je karijeru započeo još početkom 90-ih, no prvu je izložbu imao 2002. u Los Angelesu i otad se redovito održavaju izložbe njegovih djela diljem svijeta. Na jednoj od takvih izložaba nazvanoj Turf War bavio se zaštitom životinja i okoliša te je na njoj predstavio jedno od meni najdražih djela – Monet’s Water Lily Pond. Monetovoj poznatoj slici dodaje zagađenje kako bi pokazao da su trenutci u prirodi koji su inspirirali Moneta u današnje doba u nestajanju i uskoro gotovo nemogući.
Djevojčica s balonom jedno je od njegovih najpoznatijih djela. Prikazuje djevojčicu koja gubi žarko crveni balon u obliku srca jer ga odnosi vjetar. Ispod originalnog djela na stubištu bilo je napisano There is always hope., tj. Uvijek postoji nada. Balon predstavlja ljubav, nadu, neiskvarenost i djetinjstvo. Moguće su dvije interpretacije – gubitak nade ili da je ona uvijek unutar našeg dosega, no zbog slogana smatram da je vjerojatnija druga.
Laugh Now prikazuje majmuna koji nosi tablu s natpisom Laugh now, but one day we’ll be in charge. ili Smijte se sada, ali jednog dana mi ćemo biti na vlasti. Takav majmun prvi se put pojavio 2002. Djelo kritizira dugogodišnji bijes, nevjericu i strah koji neki ljudi pokazuju kada se suoče s Darwinovom teorijom evolucije. Taj je strah doveo čovjeka do poricanja bilo kakve veze između dviju vrsta.
Bomb Hugger prikazuje djevojčicu koja grli bombu i nastala je 2003. Djevojčica predstavlja neiskvarenost, a bomba predstavlja zlo i uništavanje. Djelo naglašava Banksyjeve proturatne stavove, osobito prema političarima koji o ratu govore na pozitivan način kao o borbi za slobodu, demokraciju i mir. Banksy također smatra da će ljubav i mir pobijediti nad zlom i mržnjom.
Banksy’s Di Faced Tenner niz je novčanica koje je Banksy izradio 2004. Na novčanici od 10 £ zamijenio je kraljičino lice licem princeze Diane, a umjesto Bank of England napisao je Banksy of England. Iste godine netko je bacio snop tih novčanica među gomilu ljudi te se one danas prodaju za 200 £ po komadu.
Banksy je jedan od najvećih živućih umjetnika i jako mi je drago da sam mogla posjetiti jednu njegovu izložbu, i to još za autorova života. Njegova su djela zanimljiva i šalju intrigantne poruke. Jedan mi je od najdražih umjetnika ne samo zbog djela već i zbog svoje osobnosti. Činjenica da mu je identitet nepoznat te i on i ljubitelji njegove umjetnosti žele da tako ostane čini njegovu umjetnost još boljom. Mislim da će Banksy biti umjetnik o kojem će se pisati u povijesnim knjigama. Njegov stil, teme i poruke doista su bezvremenske. Cijeli koncept street arta pokazuje tanku liniju između umjetnosti i vandalizma, no po mome mišljenju prava umjetnost i treba biti buntovna i imati kritičara i protivnika. Pomalo je nevjerojatno da se isti grafiti koji su se 90-ih, kada je Banksy bio još nepoznat, smatrali proizvodom vandalizma sada prodaju za velike svote novca. Samim time što je odlučio svoj identitet ostaviti nepoznatim, smanjuje „kult genija“ i pokazuje da bilo tko može biti veliki umjetnik. Zanimljivo mi je misliti da se možda iza običnih grafita na ulicama kriju novi geniji umjetnosti.