Dok čekamo vaše nove radove, objavljujemo članke iz prijašnjih brojeva koji ne gube na svježini. O kolektivnoj i pojedinačnoj odgovornosti piše školska psihologinja Jasmina Šandor
Naslov ovog teksta zapravo je naziv knjige psihologa Philipa Zimbarda. Njegovo je najpoznatije istraživanje Stanford Prison Experiment, na temelju kojeg je i napisana knjiga, a postoji i nekoliko filmskih ostvarenja od kojih je najnovije ono redatelja Paula Scheuringa The Experiment iz 2010. godine. O čemu je zapravo riječ? Zimbardo je navedenim istraživanjem objasnio kako sasvim normalni ljudi (oni koji ne bi ni mrava zgazili) mogu činiti zlo i što to dovodi do prelaska granice između dobra i zla.
Istraživanje je provedeno sa studentima koji su se dobrovoljno javili na oglas. Rečeno im je da je svrha istraživanja ispitivanje efekata zatvorskoga života. Svi su bili dobrog fizičkog i psihičkog zdravlja, emocionalno stabilni, iznadprosječne inteligencije i bez povijesti ranije zlouporabe psihoaktivnih sredstava i sudjelovanja u kriminalnim radnjama. Sudjelovanjem su zaradili 15 dolara dnevno. Mladići su slučajnim odabirom podijeljeni u dvije grupe – zatvorenici i čuvari.
Prava je svrha istraživanja bila provjeriti hoće li doći do promjene u ponašanju sudionika s obzirom na ulogu koju su dobili i u kojem će se smjeru te promjene razvijati. Zimbardo je vjerno simulirao zatvorske uvjete (od uhićenja studenata u njihovu domu, pretraživanja, identifikacije osumnjičenih, oduzimanja stvari, zatvorskih ćelija, zaprašivanja praškom protiv ušiju i slično) kako bi se kod „zatvorenika“ izazvao osjećaj poniženja. „Čuvarima“ je bilo dopušteno poduzeti sve što je potrebno kako bi se u zatvoru održao red (osim fizičkog nasilja).
Prvi dan ni zatvorenici ni čuvari nisu bili uživljeni u svoje uloge. No, nije prošlo puno vremena do prvih problema. Zatvorenici su organizirali pobunu, a čuvari počeli iskazivati svoju moć. Na početku su kazne bile blage (sklekovi, pospremanje kreveta…), no ubrzo je došlo i do oduzimanja odjeće, zatvaranja u samnicu, čak i kontroliranja obavljanja nužde. Maltretiranje zatvorenika bilo je posebno okrutno tijekom noći kad su čuvari mislili da ih nitko ne gleda. Iako je planirano trajanje istraživanja bilo dva tjedna, završilo je ranije zbog narušena psihičkog zdravlja zatvorenika i iznimno nasilnog ponašanja nekih čuvara.
Usprkos brojnim etičkim pitanjima koje istraživanje nameće, Zimbardo je došao do važnih zaključaka. Ukazao je na činjenicu da na ljude velik utjecaj ima situacija u kojoj se nalaze i da devijantno ponašanje nije samo odraz osobina ličnosti kako se smatralo. Što se zapravo događa u takvim situacijama?
Prvi je uzročnik takvih promjena kod ljudi deindividuacija. Deindividuacija se odnosi na promijenjeno ponašanje i doživljavanje sebe kao pojedinca u određenoj grupnoj situaciji. Osoba se ne ponaša na sebi svojstven način, ne pridržava se prethodno usvojenih normi i pravila ponašanja pod utjecajem socijalne situacije. Kada se osoba nađe u situaciji u kojoj nastupi deindividuacija, njezino ponašanje nije pod utjecajem vlastitog izbora nego zahtjeva koje situacija nameće.
U navedenom eksperimentu deindividuaciji je pridonijela anonimnost (iste uniforme), difuzija odgovornosti (čuvari su očekivali da će istraživači intervenirati ako stvari izmaknu kontroli jer su znali da ih nadgledaju), a i sama prisutnost drugih sudionika (više čuvara, a ne jedan).
Drugi je uzrok utjecaj uloga (zatvorenik ili čuvar) koje su im bile dodijeljene. Određene uloge nose sa sobom i ponašanje koje se očekuje od nekog pojedinca u takvoj ulozi. Tako su se i sudionici u ovom istraživanju ponašali onako kako su smatrali da je očekivano, čak i na načine koji nisu karakteristični s obzirom na njihove osobine ličnosti. Zimbardovo istraživanje jasno je pokazalo da uloga može preuzeti osobu i staviti osobne i etičke norme na drugo mjesto. U psihologiji se ovaj fenomen naziva Luciferovim učinkom i označava drastičnu promjenu ljudske osobnosti, odnosno situacije u kojima se dobri ljudi, pod utjecajem određenih okolnosti, ponašaju nasilno, destruktivno ili devijantno. Važno je napomenuti da se rijetko tko može oduprijeti snažnim situacijskim pritiscima. Ako mladom čovjeku kojega šaljete u rat dajete opravdanje za ubojstvo druge osobe (to zahtijeva domovina, obrana i slično), ljudi promijene način razmišljanja i ponašanje prema žrtvama.
Zimbardo je istaknuo da je bitno u obrazovnom sustavu promovirati „junačko ponašanje“ i kako svatko od nas može biti heroj jer oni nisu poput izmišljenih likova iz stripova, već obični ljudi koji se ponašaju odgovorno, a njihove ideje i stavovi trebali bi postati standard. Na taj će se način ljudi lakše odupirati utjecajima situacije i držati se moralnih načela.
Jasmina Šandor, mag. psych.
Literatura:
- Zimbardo, P. (2009). Luciferov učinak – Kako dobri ljudi postaju zli. Tim press. Zagreb
- http://www.istrazime.com/socijalna-psihologija/kako-dobri-ljudi-postanu-zli-luciferov-efekt/