Gostujuće predavanje: Branimir Pofuk
Piše: Tihana Klajzner, prof.
U prostoru multimedije koprivnički su gimnazijalci 23. listopada prisustvovali izvrsnom predavanju Branimira Pofuka na temu „Glazba kao univerzalna etička vrijednost“. Gospodin Pofuk kao veliki intelektualac, glazbeni znalac i svestrana osoba značajan je akter u kulturnome životu Hrvatske: diplomirani je muzikolog i teolog, glazbeni kritičar, kolumnist, urednik na Hrvatskome katoličkom radiju te jedan od voditelja HRT-ove emisije Peti dan. Ovaj inače rođeni Križevčanin tom je prilikom predstavio publici vrijednost glazbe za život pojedinca utemeljivši predavanje na svojoj misli: „U glazbi sam otkrio smisao, ljepotu i istinu najvišeg reda, ono univerzalno.“
Gospodin Pofuk započeo je predavanje motivacijskom mišlju ispitujući publiku za prva glazbena sjećanja. Tako je došao do vlastitih epizoda iz djetinjstva, na kojima je dalje gradio svoje izlaganje. Crkvena orguljaška glazba izvršila je presudan utjecaj na predavača, a našla se i tu Čajkovskijeva „misteriozna“ skladba Labuđe jezero. Za njom je tragao dok joj nije pronašao naziv, a usput otkrio i brojna druga djela ovoga skladatelja te tako oblikovao svoj glazbeni ukus. Kako je odrastao, sve se više počeo zanimati i za klasičnu i popularnu glazbu te naposljetku stekao formalno glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji. Ispričao je i o tome kako je počeo pisati glazbenu kritiku i etablirao kolumnu Kontrapunkt.
Upravo je na primjeru tehnike kontrapunktiranja došao do glavne poante izlaganja, a to je da se različitosti u glazbi ujedinjuju u skladnu cjelinu. Slikovitom usporedbom simfonijskog orkestra s jatom ptica u letu pokazao je kako skup jedinki može funkcionirati u svrhu ostvarenja zajedničke misije. Tijekom izvođenja skladbe glazbenici različitih identiteta, interesa, ambicija te s vlastitim životnim problemima nakratko zaboravljaju cjelokupnu društvenu pozadinu objedinjeni u zajedničkoj misiji. Glazba se tako pojavljuje kao univerzalna vrijednost koja sama po sebi nema negativan prizvuk i vodi k plemenitom cilju ujedinjenja civilizacije.
Od nje dapače možemo učiti „preslikavajući“ model orkestra u svakodnevnome životu i, u konačnici, težiti tome da to činimo na globalnome planu. Premda se u jednome školskome satu takva kvalitetna tema može tek načeti, predavač je uspio prenijeti smisao svoje teze o glazbi kao odgojnoj i bezvremenskoj vrijednosti. Projekcijom isječka iz filma o Beethovenu gospodin Pofuk snažno je poantirao završetak svoga predavanja. Taktovi 5. simfonije čak su i gluhom skladatelju omogućili poniranje u nutrinu vlastita bića, a završna scena s reminiscencijama na djetinjstvo kada on pod svjetlošću mjesečine pluta na površini jezera poprima simbolički karakter. To osvijetljeno jezero prerasta u zvjezdano nebo, a on i kao takav malen postaje dijelom Svemira. Ukazavši upravo na tu veličanstvenost glazbe koja nas zadivljuje, širi nam vidike i kojom se zadire u više sfere, gospodin Pofuk zaželio je svima prisutnima da pronađu svoj idealni tip glazbe koja će ih ispunjavati i voditi kroz život.