FRED LE CHEVALIER bezimenim grafitom osuđuje zločin i poziva na ljubav
Piše: Nicole Cikač, 3. e
Umjetnost, najjasnije ogledalo ljudskosti i čovjekova srca, prisutna od same naše pojave, nakon 13. studenog pokazala je svu tugu, jad i bol francuskog naroda, pariških očeva, majki, braće i sestara koji su izgubili voljene zbog nehumanih ideja pojedinaca. Autor pod pseudonimom Fred Le Chevalier radom na zidu svog arondismana, svoje ulice, progovorio je o tom tragičnom događaju bez ijedne riječi. Svoje djelo u obliku grafita izložena na ulici četvrti gdje je mirno živio nije naslovio jer je slikovna poruka koju je poslao jača od bilo kojeg imena. Fred Le Chevalier je, zajedno s još dvojicom pariških umjetnika, začetnik pokreta Allons Enfants du Bataclan koji potiče ljude da progovore o tragediji koju je u Parizu izazvao niz islamističko-ekstremističkih bombaških napada.
Kao svakom grafitu, i ovome je platno zid, no autor se nije koristio bojom u spreju, već je svoje djelo zalijepio na zid poput naljepnice, stickera. Zid izražava (prema subjektivnom tumačenju) djevojčicu koja plače sa svijećom u rukama.
Najsnažniju nam priču pričaju korištene boje, a to su crna, bijela, crvena i plava. Djevojčici je crnom bojom naglašena polovica lica, što ostavlja dojam tame, tuge i žalovanja, dok je druga polovica lica bijela, što ostavlja dojam svjetla i progovara o stravičnom činu umorstva. Oči su plave, bijele i crvene boje, boje francuske zastave, jer oči gledaju na jednu naciju, jedan narod u tuzi. Iz oka se slijeva jedna jedina suza, ne potoci panike, već jedna suza žalovanja i oprosta u obliku crvenog srca jer svijetu je potrebna ljubav, ljubav prema čovjeku – najbližem, nepoznatom, pa čak i neprijatelju, koliko god to bolno bilo.
Djelo sam odabrala za osvrt jer me duboko uznemirilo. Grafit je u neku ruku glasnik tragedije, no u isto vrijeme on i smiruje jer je poruka tako jasna: zagovara mir i ljubav. Sviđa mi se način na koji se umjetnik izražava: grafit svi mogu i moraju vidjeti, a grafit potječe od francuskog sugrađanina, nekoga bliskog uznemirenim stanovnicima Pariza, a ne od nekog društveno uzvišenog i udaljenog umjetnika. Simbolika je u ovom prikazu iznimno snažna, a to je nešto što me oduvijek fasciniralo jer u nešto tako malo poput simbola možemo sažeti sav naš svemir, sve što za nas ima svrhu i značenje. Voljela bih, ako se ikad ponovno nađem u Parizu, potražiti sve grafite vezane za ovaj dan.