Piše: Marko Benjak, 4. c
Mihovil Maloča zaljubljenik je u glumu i voditelj Dramskog studija koprivničkog Ludens teatra. Pročitajte što je za FRANzine rekao o ljubavi prema kazalištu
Kada si i zašto odabrao glumu za svoj životni poziv?
Još uvijek nisam siguran je li gluma moj životni poziv, ali ljubav prema glumi prisutna je od malih nogu. Nisam bio ni svjestan da mi leži sve dok mi nekoliko ljudi nije reklo da bih mogao biti glumac. Čak sam i onda to shvatio kao ˝Ma da, moš’ mislit.˝ Ali sam godinama stalno bio prisutan u nekim amaterskim produkcijama, uglavnom u Hellou – English Language Clubu, gdje sam i prepoznao taj afinitet i… Rodila se ljubav. Odonda sam glumio gdje god mi se pružila prilika. Probao sam upisati glumu na ADU u Zagrebu, ali nije upalilo od prve, pa sam upisao drugi fakultet gdje mi je fino krenulo, pa kao ˝Neću sad odustati, stignem glumu upisati i nakon toga.“ da bih došao do ˝Ma neće mi se sad upisivati drugi fakultet i studirati još X godina.“ Najveća pogreška u životu. Trebao sam pokušavati svake godine! S vremenom se pokrenuo Dramski studio Ludens teatra u Koprivnici i odlučio sam se upisati kako bih radio nešto u vezi s glumom, da se i dalje razvijam u tom pogledu. Da bih, eto, nekoliko godina kasnije postao i voditelj Dramskog studija.
Sviđa li ti se raditi kao dramski pedagog?
Da, jako. Svaki sat dramskog studija novi je izazov i veseli me pripremati program i smišljati nove vježbe za polaznike. Imam priliku utjecati na mlade umove. Probati ih osloboditi straha, bilo od javnog nastupa, bilo od nekih unutarnjih strahova, nekih sumnji u sebe i slično. Trudimo se proširiti vidike, učiniti ih obzirnijima prema drugima. Radimo na razvoju karaktera jednako kao i na razvoju mašte i glume. Sve je to isprepleteno. Treba razumjeti ljude oko sebe. Treba prepoznati tuđe osobine, i vrline i mane, i probati shvatiti zašto su prisutne. Tako se radi na smišljanju zanimljivih likova u improvizacijama i predstavama, a i senzibilizira se privatno.
Kakvi su Tvoji profesionalni planovi?
Da radim ono što volim. A to bi bilo nešto u području glume, glazbe ili ilustracije/grafike. Tko zna, možda ipak probam ponovo upisati ADU?!
Namjeravaš li nastaviti raditi u Ludensu?
Vrlo rado. Dosadašnje je iskustvo odlično i nadam se da će se i nastaviti u tom smijeru. A vrlo rado bih napravio i skok iz Dramskog studija Ludens teatra u glumačku postavu neke od profesionalnih predstava u produkciji Ludens teatra. E, to bi bilo pravo ostvarenje sna.
Glumiš li još uvijek? Zašto da/ne?
Glumim još uvijek, gdje god i kad god stignem. Rekoh nekolicini poznanika u tom polju: ˝Ako trebaš glumca za bilo što, samo zovi. Vrlo vjerojatno ću pristati!˝ Nisam nešto izbirljiv jer me svaka uloga veseli. Najuzbudljivi dio glume je svaki put glumiti nešto drugačije i volim izazove u tom pogledu tako da sam glumio u brojnim amaterskim predstavama, od dvorskih luda do kraljeva, od nasilnika do inspektora, od hipija do velikih mislilaca. Glumio sam i u reklamama, skečevima za fakultetske projekte, radiodrami, a nedavno sam imao i malu ulogu u jednoj dokumentarno-igranoj emisiji u produkciji HRT-a. Trenutno aktivno glumim u najstarijoj grupi Dramskog studija, Kaotis teatralis, gdje uglancavamo dvije predstave koje smo samo jednom do sada izvodili, pa sve čitatelje pozivam da ih dođu pogledati početkom iduće godne. Pogledajte i podržite svoje kolege gimnazijalce na sceni.
Jesi li zadovoljan interakcijom s grupom koju vodiš?
Zadovoljan jesam, al’ da bi moglo bit’ bolje, bi. Uvijek ima mjesta za poboljšanje interakcije, i s njihove i s moje strane. U Ludensu smo svi na ˝ti˝ i radimo u opuštenom i prijateljskom okružju. Zbog toga neki polaznici ponekad ipak znaju zaboraviti da, iako se na njih netko stalno ne dere i prijeti jedinicama i pozivima roditelja, trebaju imati poštovanja prema voditelju, ali i ostalim polaznicima jer ometaju tijek/tok sata. Bude tu onda povišenih glasova i ružnih pogleda, ali uz popratni razgovor. Pokušavamo svi zajedno jedni druge držati na oku i stvoriti dobru radnu atmosferu. Bitno je razumjeti da smo svi tamo iz ljubavi prema glumi i kako bismo ostvarili planirano, svi moramo biti na istoj strani. Zna se dogoditi da se svima ne svidi neka vježba koju radimo jer ne vide smisao toga, tj. bezveze im je, i to je sasvim normalno. U tom se slučaju potrudim pojasniti im zašto to radimo i za što je sve vježba korisna pa možda promijene mišljenje (barem se nadam). Znam i ja da je kelj zdrav, pa ga svejedno ne volim jesti. Ali bitno je napomenuti da sve što radimo na dramskoj ima smisao i određenu korist iako, katkad, na prvi pogled nije očito.
Što misliš kako Te doživljavaju?
Nemam pojma. Mislim da je doživljaj definitivno individualan. Nekima se sviđaš, nekima ne. Normalna stvar. Trudim se biti pristupačan, tolerantan, opušten, imati razumijevanja, ali u isto vrijeme i profesionalan uz određenu dozu autoritativnosti. Uvijek odvojimo vremena za ćaskanje. Malo popričamo o svakodnevici i privatnim stvarima, ali dok se radi, potrebna je tišina i svačija koncentracija. Tu mislim da postaje bitna dob polaznika, a i karakter. Iako se trudim što bolje objasniti svaki zadatak koji radimo, nekome se, jednostavno, ne sviđaju neke vježbe i onda vjerojatno misli da ga ne učim dovoljno ili da radimo gluposti, dok netko kome je vježba potpuno jasna zna to cijeniti i izvući maksimum iz toga i misli da sam super. Generalno gledano, mislim da me bolje doživljavaju stariji polaznici, odnosno oni kojima ovo nije prva godina dramskog studija. A možda se varam?! Ali nitko od polaznika nije odustao, pa to shvaćam kao pozitivan indikator.
Čime bi se, po Tvome mišljenju, moglo privući mlade i uvesti ih u svijet glume?
Mislim da ljude nema smisla privlačiti u svijet glume. To nije deficitarno zanimanje pa da ljude bez glumačkog afiniteta treba privući, motivirati i obrazovati da budu glumci samo kako bi zadovoljili društvene potrebe. Nije da se gluma ne može naučiti, kao i sve ostalo, ali to nikada neće biti kao gluma osobe koji ima prirodnu privrženost i ljubav prema zanatu, a i zašto bi itko htio biti glumac na silu? Onaj koga gluma zanima sam će pokazati interes i pronaći će neki način da radi s njom. Jedino tad mi možemo uskočiti, uvesti ih u taj svijet i pravilno ih usmjeriti.
Što savjetuješ onima koji se već bave glumom i vide svoju budućnost u toj profesiji?
Savjetujem onu dobru staru: ˝Red, rad, disciplina.˝ Nema tu puno mudrovanja. Tko želi raditi u toj profesiji, mora na sebi raditi i razvijati se. Konkurencija je opaka i brojna i nekako se moraš istaknuti. Ako misliš upisati glumačku akademiju, počni se na vrijeme pripremati, a to bi bilo po godinu-dvije ranije. Čitaj knjige, radi vježbe, nađi instruktora. I mislim da je možda i najbitniji savjet, probaj na prijamni ispit na više akademija, u više gradova i ne odustaj ako ne upali od prve! Nije da se bez akademije ne može uspjeti, ali vrijede ista pravila. Trudi se, razvijaj se, pokaži se. Nađi neko manje kazalište gdje možeš glumiti, budi na sceni, budi prisutan, potrudi se da tvoje ime dođe do pravih ušiju.
Razgovor vodio: Marko Benjak, 4. c