Važno je da želja za uspjehom nadvlada strah od neuspjeha. Usudite se, pokušajte!
Na ovogodišnjim državnim natjecanjima naši gimnazijalci nastupili su u velikom broju. Učenici koji su se plasirali pri samom vrhu ljestvica zavrijedili su dodatnu pozornost. Pitali smo ih kako su tekle pripreme, jesu li zadovoljni rezultatom i još ponešto u vezi s uspješnom sezonom
Karlo Šerbetar – olimpijac i sudionik najvećeg broja državnih natjecanja u generaciji koja odlazi
Opraštajući se od maturanata, svake se godine opraštamo i od onih nekoliko među njima čija su se imena često mogla naći na stranicama FRANzinea jer su zadužili školu svojim postignućima. Ove godine jedan je od njih Karlo Šerbetar, učenik 4. d razreda.
Najveći su Karlov uspjeh sudjelovanja na međunarodnim natjecanjima. Pretprošle godine bila je to Olimpijada iz prirodnih znanosti u Klagenfurtu, a početkom kolovoza 2015. bio je na Međunarodnoj olimpijadi iz astronomije i astrofizike u Indoneziji. Ove školske godine, kao i prijašnjih, sudjelovao je na nekoliko državnih natjecanja: iz matematike, fizike i astronomije (Primošten, Šibenik, Omiš)i—osvojivši dva treća mjesta (iz fizike i astronomije) —postao najuspješniji naš učenik ove godine. Istaknimo kako je sve četiri gimnazijske godine među pet najboljih mladih fizičara svoje generacije u Hrvatskoj. Dodajmo tome i ponovni uspjeh na Ininu natjecanju za mlade INA Junior Freshhh: njegova ekipa „Marcellino“ zauzela je izvrsno drugo mjesto.
Na neka uobičajena pitanja upućena učenicima koji su osvojili jedno od prvih triju mjesta na državnome natjecanju Karlo je dao vrlo neuobičajene odgovore, a izdvojit ćemo njegov savjet upućen ostalim gimnazijalcima: Ciglu kupuje onaj koji mora, a ne onaj koji ima. Iskustva svojih vršnjaka iz drugih gradova nije nam mogao prenijeti jer se sa suparnicima ne druži, a na pitanje je li zadovoljan rezultatom na natjecanjima skromno je odgovorio da je ostvareni rezultat – rezultat rada.
Želimo Karlu puno uspjeha na studiju koji je odabrao!
Melani Štefić, 4. a
NJEMAČKI JEZIK—3. MJESTO
Kakav je osjećaj biti među deset najboljih u državi?
Velika je čast uopće biti pozvan na državno natjecanje, tim više kad se ono završi dobrim plasmanom.
Je li to tvoje prvo državno?
Ne, sudjelovala sam i na državnom natjecanju iz njemačkog jezika u osnovnoj školi.
Jesi li zadovoljna rezultatom?
Rezultat je iznad mojih očekivanja pa sam i više nego zadovoljna.
Koliko je truda potrebno uložiti da se dođe do tako dobrog rezultata?
Moram priznati da se nisam puno pripremala za samo natjecanje, ali njemački učim još od malih nogu. Broji li se i to kao priprema? 😀
Što te motivira na dodatan rad: osjećaj odgovornosti, želja za uspjehom, strah od neuspjeha…?
Vjerojatno kombinacija svega navedenog, ali najviše želja za uspjehom. Mislim da je u ljudskoj prirodi želja za dokazivanjem te natjecanje s drugima i – samim sobom.
Imaš li, nakon ovakva iskustva, neki savjet za ostale gimnazijalce?
Važno je da želja za uspjehom nadvlada strah od neuspjeha. Usudite se, pokušajte! Pogotovo kad nemate što izgubiti.
Misliš li da bi grupe na FB-u pridonijele uspjehu na natjecanjima?
Moguće, ali trebale bi postojati grupe za sve zainteresirane učenike, a ne samo za one koji se pripremaju za natjecanja. Ipak se ono glavno učenje odvija izvan knjiga. 🙂
Na državnom si sigurno razgovarala s kolegama iz drugih sredina. Kako se oni pripremaju?
Najčešća je metoda (kao i kod nas) rješavanje ispita iz prethodnih godina.
Dorian Dević, 4. c
Biologija—2. mjesto
Kakav je osjećaj biti među najboljima u državi?
Osjećaj je odličan! Ovo je moje prvo državno natjecanje ovakvog tipa, a budući da sam maturant, nažalost i zadnje.
Jesi li zadovoljan rezultatom?
Zadovoljan sam, no moram reći da sam takav plasman potajno očekivao te mu se naravno nadao.
Koliko su trajale pripreme i kako si se pripremao?
S obzirom na to da sam se natjecao u kategoriji istraživačkih radova, cijelo mi je istraživanje bila priprema, a njime sam se bavio nešto više od dvije godine.
Što te motivira na dodatan rad?
Naravno da je želja za uspjehom uvijek prisutna. Moja motivacija bila je gotovo isključivo zaljubljenost u prirodu i sve što nas okružuje te istraživački duh i radoznalost.
Imaš li, nakon ovakva iskustva, neki savjet za ostale gimnazijalce?
Sljedećim generacijama bih savjetovao da ulože malo truda i vremena jer nova znanja, iskustva i poznanstva koja se stječu natjecanjima zbilja vrijede truda!
Misliš li da bi grupe na FB-u pridonijele uspjehu na natjecanjima?
Mislim da to ne bi dobro funkcioniralo, ali ja općenito mislim da su fejs i ostale društvene mreže veliki problem kod učenja i koncentracije, pa ne znam koliko sam mjerodavan.
Neko pozitivno iskustvo vezano uz pripreme Tvojih kolega za natjecanje?
S obzirom na to da sam većinom razgovarao s učenicima koji su se bavili istraživanjima, ne mogu puno reći o načinu na koji se pripremaju, no shvatio sam da nema neke standardizirane metode, već svatko uči na svoj način, bilo to ispisivanje pojmova, čitanje naglas, proučavanje literature izvan one kojom se mi koristimo itd. Sve ovisi o tome kako čovjek najbrže pamti i uči, odnosno kakav je tip. Ne znam kako je u drugim predmetima, ali znam da je učenicima koji se natječu u biologiji velik problem to što ne znaju koja je literatura mjerodavna, a često nailaze na kontradiktorne stvari u izdanjima različitih autora. Mislim da bi to u budućnosti trebalo na neki način usuglasiti te standardizirati jer bi se time učenje uvelike olakšalo.
Dora Mršić i Emilija Pavlek, 4. a POVIJEST—3. mjesto
Kakav je osjećaj biti među najboljima u državi?
Dora: Ne mogu vam riječima opisati sreću koja je nastupila kada smo saznale da smo mi treće u državi. Ne znam tko je bio ponosniji, profesorica Trnski ili mi. Bile smo sretne što je komisija prepoznala vrijednost našeg rada i truda koji je uložen. Naravno, uvijek se može bolje, ali mi smo zadovoljne.
Emilija: Osjećam se ponosno upravo zato što smo Dora i ja našu mentoricu, školu i grad predstavile na najbolji mogući način, što je komisija i prepoznala.
Je li to vaše prvo državno?
Dora: Ovo mi je drugo državno iz povijesti, a određena iskustva imam još iz osnovne škole jer sam nastupala na državnim smotrama i natjecanjima s plesnom skupinom Ola la te s Umjetničkom školom „Fortunat Pintarić“.
Emilija: U trećem razredu također sam sudjelovala na državnom natjecanju iz povijesti u Šibeniku.
Jeste li zadovoljne rezultatom?
Dora: Jako sam zadovoljna rezultatom. Naravno da je meni naš rad bio najbolji i s obzirom na to da smo bile i prošle godine na natjecanju, vidi se izuzetan pomak – od same prezentacije do prezentiranja rada. Nakon natjecanja pobjednici su nam (a i drugi natjecatelji i njihovi mentori) rekli da su mislili da ćemo upravo mi biti prve – to vam govori sve, zar ne?
Emilija: Rezultatom sam zadovoljna zato što je konkurencija bila zaista jaka i poučene iskustvom prošlogodišnjeg natjecanja nismo očekivale tako dobar rezultat iako smo se potajno nadale zbog kvalitete samog rada.
Koliko je truda potrebno uložiti da se dođe do tako dobrog rezultata?
Dora: S pripremama smo započele već u listopadu. Prvo treba voljeti povijest i držati se poslovice da je ona učiteljica života. Zatim treba napraviti plan što prikupiti, kako, gdje i od koga. U istraživačkim radovima veliku važnost imaju izvori, zato smo pokušale stupiti u kontakt sa što više ljudi koji su u to vrijeme sudjelovali u ratu. Od velike pomoći bio nam je gospodin Ivan Povijač Pipa koji nam je cijelu situaciju opisao i uspjele smo si predočiti kako je to stvarno izgledalo. Naravno, posjetile smo muzej i lokalitete u gradu. Pripreme su ključ uspjeha. Nije bilo ni jednog dana a da nisam nešto htjela popraviti u prezentaciji, ali urodilo je plodom jer smo dobile skoro sve bodove. Samo treba biti uporan i imati određenu viziju. Najveća podrška i stručni konzultant bila nam je naša mentorica i hvala joj još jednom na tome!
Emilija: Dora i ja s prikupljanjem podataka za rad počele smo početkom školske godine pa mogu slobodno reći da su pripreme dugo trajale, no bilo je zabavno i poučno, a i ljudi koje smo pitali za pomoć rado su nam pomogli.
Što vas motivira na dodatan rad?
Dora: Ove godine jako me motiviralo to što smo znale kako natjecanje funkcionira te koje su nam rupe od prošle godine. Stoga sam odlučila te rupe zakrpati i prionuti na posao. Imale smo veliku želju predstaviti našu Koprivnicu onako kako i zaslužuje. Dodatnu motivacija bila mi je da smo mi zapravo bile jedine predstavnice, uz našu Lanu, iz Koprivničko-križevačke županije na državnom natjecanju. Nisam imala strah od neuspjeha jer je ove godine naša poštovana mentorica, profesorica Trnski, odabrala stvarno važnu temu, kako za Koprivnicu tako i za Hrvatsku. Upravo je Koprivnica bila grad u kojem se odvijala najvažnija bitka u Drugom svjetskom ratu!
Emilja: Na dodatan rad svakako me motivira želja za istraživanjem, ali i uspjeh koji je uz uložen trud gotovo neizbježan.
Imate li, nakon ovakva iskustva, neki savjet za ostale gimnazijalce?
Dora: Ovo su vam najljepše godine života i pokušajte što više ulagati u sebe. Profesori su tu za vas i spremni su na suradnju. Uzmite si natjecanja ili se uključite u neki projekt, tako stječete novo iskustvo i puno znanja, a to je ono čega ćete se najviše sjećati kada budete stariji. Mi smo imale sreću da je mentorica znala što mi želimo i zato je ta suradnja i urodila plodom. Stvarno smo imale najbolju mentoricu!
Emilija: Neka vam ne bude žao uložiti dodatno vrijeme i trud u natjecanja jer ćete tako steći nova znanja i iskustva, ali i zavidne rezultate koji vam otvaraju mnoga vrata.
Mislite li da bi grupe na FB-u pridonijele uspjehu koprivničkih gimnazijalaca?
Dora: Naši gimnazijalci uvijek rasturaju na natjecanjima i svaki put sam ponosna kad vidim neki novi uspjeh. Grupe su dobrodošle jer tako mogu razmijeniti iskustva i možda ostvariti još bolji rezultat.
Emilija: Smatram da bi razmjena iskustava i pomoć učenicima koji prvi put idu na neko natjecanje bila korisna.
Neko pozitivno iskustvo vezano uz pripreme vaših kolega za natjecanje?
Dora: Uvijek se veselim natjecanjima jer su to susreti vršnjaka koji urode divnim prijateljstvima. Svatko ima svoju formulu za uspjeh, isto kao što se ne odaje recept za Vegetu, tako ni mi ne odajemo sve detalje priprema.
Emilija: Svatko se priprema na specifičan način i svi mi imamo svoje metode učenja koje se razlikuju, ali na kraju daju dobar rezultat.
Lana Varga, 1. b
GEOGRAFIJA—3. MJESTO
Prvi razred i već treće mjesto. Kakav je osjećaj?
Kad se tako sagleda, osjećaj je fenomenalan jer taj rezultat stvarno dokazuje da se sav trud isplatio. Od tisuća učenika koji se prijavljuju na natjecanja biti među deset najboljih stvarno je velika čast.
Je li to tvoje prvo državno?
Ovo mi je prvo državno iz geografije, ali sam sveukupno tijekom svog školovanja bila na četiri državna.
Jesi li zadovoljna rezultatom?
Prezadovoljna sam. Nisam očekivala ovako dobar rezultat iz geografije jer mi je to prvo državno iz toga predmeta.
Koliko su trajale pripreme?
Za samo državno pripremala sam se oko tjedan dana, ali sam se od početka drugog polugodišta spremala za natjecanja tako da sam se nalazila s profesoricom na dodatnim satovima, čitala udžbenike koje mi je dala, rješavala testove… Mislim da se svatko tko se priprema za natjecanje i postigne dobar rezultat može složiti da to nije nešto što se radi dan prije. Potrebno je puno mukotrpnog rada, bilo samog učenja, bilo ostajanja duže u školi ili korištenje slobodnog vremena za spavanje od umora haha… Ali, na kraju si svjestan da se trud isplatio, tako da je vrijedilo.
Što te motivira?
Najviše me motivirala želja za uspjehom jer sam perfekcionist te si nisam ni mogla dopustiti neuspjeh pa me i taj strah na neki način vodio.
Imaš li, nakon ovakva iskustva, neki savjet za ostale gimnazijalce?
Savjetovala bih im da, čak i ako misle da im je u nečemu neuspjeh neizbježan, ipak probaju jer bi mogli iznenaditi sebe same.
Misliš li da bi grupe na FB-u za učenike koji se pripremaju za natjecanja pridonijele uspjehu koprivničkih gimnazijalaca?
Mislim da ne bi bilo loše. Zasigurno bi bilo dobro znati tuđa iskustva, saznati stvari koje bi ti mogle olakšati neke situacije i slično. Ponajprije smatram da bi na taj način natjecatelji osjećali dodatnu podršku koja uvijek dobro dođe.
Neko pozitivno iskustvo vezano uz pripreme tvojih kolega za državno?
Pa, sve je to slično. Jedino što neki imaju možda više mogućnosti od drugih što se tiče pristupa različitim predmetima i aparaturama, ali uglavnom svi stvarno dajemo sve od sebe i to je najbitnije.
Ivan Ciganek, 4. a
BIOLOGIJA—4. MJESTO
Ovom biranom društvu pripada Ivan Ciganek, maturant koji je već treću godinu zaredom u samom vrhu natjecanja iz biologije.
Državno iz biologije već treću godinu. Tako blizu vrhu…
Osjećaj je prilično dobar jer je to svojevrsna nagrada za uloženi trud. No, budući da vjerujem kako uvijek mogu ostvariti bolji rezultat, sada, kad je sve gotovo, javlja se i malo nezadovoljstva i žaljenja što ipak nisam pokazao više, ali to je korisno jer me uvijek potiče na daljnji rad.
Koliko je truda potrebno uložiti da se dođe do tako dobrog rezultata?
Uloženo je puno truda, ali to mi uopće nije bio problem jer mi je biologija prilično zanimljiva i želim se njome baviti u životu. Pripremao sam se isključivo čitajući i rješavajući zadatake te korištenjem nekih mnemotehnika, a sve to nije predugo trajalo.
Što te motivira?
To je prije svega želja za uspjehom i da na kvalitetan način ispunim slobodno vrijeme, tj. da mi ne bude dosadno, već da si „začinim“ svakodnevicu.
Imaš li, kao maturant, neki savjet za ostale?
Nađi ono što voliš pa će ti biti potrebno mnogo manje vremena i truda da budeš među najboljima u tome jer sve to nećeš shvaćati kao mukotrpan rad, nego kao zabavu i izazov.
Neko pozitivno iskustvo vezano uz pripreme tvojih kolega za državno?
Bio sam iznenađen tehnikama kojima se neki koriste, npr. učenje u kupaonici ili učenje isključivo u hodu. Neki čak prave skripte detaljnije od svih ponuđenih udžbenika ili čak audioknjige koje slušaju u vlaku ili u hodu…
