Jasmina Šandor, mag. psych.
Islandski obrazovni sustav: Kurikul usmjeren na vještine
Zahvaljujući projektu Striving for Excellence u sklopu Erasmus+ programa, imala sam priliku sudjelovati na edukaciji English Mattersa pod nazivom Structured Study Visit & Training Seminar na Islandu. Edukacija je bila zamišljena kao mogućnost da se iz prve ruke, odlaskom u različite škole, upozna islandski obrazovni sustav. Što me je privuklo baš na ovu edukaciju? Evo nekoliko fascinantnih podataka. Samo je 1 posto djece bilo izloženo nekoj vrsti nasilja u školi. Više od 80 posto djece smatra da u školi daju sve od sebe. Preko 90 posto učenika osjeća se sretno u školi. Zbog svega navedenog htjela sam pobliže upoznati specifičnosti islandskog obrazovnog sustava.
U školama nema nasilja. Preko 90 posto učenika osjeća se sretno u školi.
Krenimo od same organizacije obrazovnog sustava. Obavezno integrirano osnovno i niže srednje obrazovanje pohađaju učenici od 6 do 16 godina. Nakon toga, ovisno o školskom uspjehu, biraju između općeg ili strukovnog višeg srednjeg obrazovanja u trajanju od četiriju godina. Nakon općeg obrazovanja mogu upisati fakultet ili visoku školu, a nakon strukovnog višu strukovnu školu.
Kurikul im je izrazito usmjeren na vještine, što se vidi i na prvi pogled u rasporedu sati jer imaju kuhanje, stolarstvo i šivanje kao obavezne predmete do 14. godine. Učenici tinejdžeri imaju 20 posto satnice izborno, a nudi im se pregršt mogućnosti – od uobičajenih jezika, sportova ili dodatne matematike pa sve do izrade filmova ili predmeta od srebra. Također, tinejdžere dijele u grupe ovisno o sposobnostima, odnosno učenici kojima se profesori trebaju najviše posvetiti idu u razred u kojem ima najmanje učenika, a oni izvrsni idu u razred s najviše učenika jer im treba najmanje nastavnikove pomoći. Kao i kod nas, maturanti polažu nacionalne završne ispite.
Velika se pozornost posvećuje učenicima s posebnim potrebama, odnosno njihovoj integraciji. Islanđani smatraju da su svi jednaki i da nitko ne smije biti izdvojen. Do desete godine idu u redovite razrede, a škola im je dužna osigurati sve potrebne uvjete. Nakon desete godine, roditelji biraju hoće li dijete pohađati razred za djecu s posebnim potrebama unutar iste škole ili će ostati u svojem razredu. Čak i ako odluče da ide u poseban razred, još uvijek dio satnice sluša u svojem prijašnjem razredu.
Na nastavi vlada opuštena atmosfera, neki profesori dopuštaju i upotrebu mobitela iako su načelno zabranjeni. Svi učenici hodaju u čarapama, a na tjelesnom mogu biti u tenisicama ili potpuno bosi. Gotovo sve škole imaju dnevni boravak, a čak i ljeti organiziraju razne programe za djecu u školi. Više od 90 % učenika nastavlja obrazovanje nakon obveznog školovanja.
Kao ključ uspjeha islandskog obrazovnog sustava izdvojila bih fleksibilnost i razvijanje odgovornosti kod djece od malih nogu. Ne zvuči baš kao nemoguća misija, zar ne?